Dok administracija Banjaluke i dalje ne daje jasne odgovore, radovi na obali Vrbasa teku bez pauze. Dokumenti su i dalje nedostupni javnosti, informativne table nema, a pitanja ostaju otvorena, poručuju iz Centra za životnu sredinu.
“Ćutanje administracije i dalje traje, ključni dokumenti su i dalje nedostupni javnosti, tabla sa informacijama o radovima i dalje nije postavljena, ali radovi se očigledno nastavljaju. Nažalost pravosuđe nije ni približno ekspeditivno kako bi trebalo biti. Građevinsku dozvolu nismo vidjeli, osim registratora u kojem je navodno skladištena, tokom medijske konferencije gradonačelnika održane prošle godine. Od inspekcijskih službi smo dobili potvrdu da ona postoji, ali nam i dalje ostaje van domašaja”, poručuju iz Centra za životnu sredinu.
Iz Centra za životnu sredinu ističu da insistiraju na građevinsko dozvoli, jer je dokument izdao grad Banjaluka, ali dio zemljišta na kojem se radovi odvijaju nije u vlasništvu grada, već Republike Srpske, samim tim grad je nenadležan za izdavanje dokumenta za cijeli potez radova.
“Ali sa radom nastavljamo i mi, a još važnije Vrbas i pritoke, te brojna vrela koja izbijaju iz obale, potpuno nezainteresovana za ideje i stvarnosti neprilagođene estetske vizije pojedinaca”, poručuju oni.
Podsjetimo da su radovi na obali rijeke Vrbas u Banjaluci dio su šireg projekta uređenja obalnog područja koji je najavio Grad Banjaluka, s ciljem izgradnje šetališta i pratećih rekreativnih sadržaja. Projekat je predstavljen kao ulaganje u razvoj grada i unapređenje javnog prostora, a javnosti ga je promovisala administracija na čelu sa gradonačelnikom Draško Stanivuković.
Međutim, od samog početka radove prate pitanja u vezi sa procedurama, dokumentacijom i nadležnošću. Građevinska dozvola, iako prema tvrdnjama nadležnih postoji, nije učinjena javno dostupnom u cjelini. Širi kontekst ove situacije je dugogodišnja osjetljivost javnosti kada su u pitanju intervencije na Vrbasu.
“Rijeka nije samo estetski element grada, već ekosistem sa brojnim pritokama, izvorima i specifičnim biodiverzitetom”, poručuju ekolozi.
Aleksandra-Anja Dragomirović, potpredsjednica Centra za životnu sredinu, rekla je ranije za BUKU da ukoliko pogledamo kako su izgledali radovi u prvoj fazi izgradnja staze možemo govoriti i djelimičnom uništavanju prirodne obale (tamo gdje je ista postojala) i obalne vegetacije, te nasipanju velike količine kamena kao podloge, tj. baze kojom se izdigao nivo riječnog dna u samom priobalju, a koji je potom prekriven betonom i time formirana šetačka staza u samom koritu.
“Ono što je i laičkom oku bilo jasno nakon prve faze da će rijeka trošiti i odnositi postavljeni tampon od tucanika pa i krupnijeg kamena, ispirati oslonac gornjem sloju betona (šetačke podloge) – koji će se na taj način brzo trošiti i pucati. To se ovog proljeća već i dogodilo, a manjkavosti planiranja i izvedbe su zakrpane nasipanjem dodatih količina betona i učvršćivanjem rute sa dodatnim kamenjem. Ono što takođe svako ko se bavi ovakvim intervencijama u riječnim koritima zna jeste da stvaranje glatke podloge u obali, podloge sa malo prirodne vegetacije, drveća i žbunja tj. prirodnih prepreka, ubrzava kretanje vode, te Vrbas za vrijeme velikih voda donoseći razni materijal koji kupi uzvodno većom silinom i bez prirodnih prepreke isti transportuje ka samom gradu. Taj maretijal (velika debla, granje i sl.) se pri susretu sa prvom preprekom gomila ili velikom silinom o istu udara i pravi štetu. To smo ovog proljeća mogli vidjeti i na samoj stazi gdje je voda pomjerala krupni, betonski mobilijar, ispirala šljunak i kamen, pa su čak stradale i bandere za javnu rasvjetu od siline udara nosećih predmeta od njih”, rekla je BUKU Aleksandra-Anja Dragomirović.
Ona ističe da ovakva intervencija jasno sa sobom nosi potrebu za svakogodišnjim održavanjima i dodatnim troškovima.
“Ono što prirodne obale još nude, pored čuvanja stambenih objekata u prvoj liniji do vode je i stanište za mnoge vrste. Ovakve grube intervencije svakako unose poremećaj u živote bića koja se napajaju osnovnim uslovima za život baš na ovakvim staništima – a da prethodno nismo utvrdili sa čim raspolažemo od biodiverziteta i koliko ćemo mu ovakvim intervencijama nauditi”, pojašnjava ona.