Nema sumnje
da će Bosna i Hercegovina u četvrtak dobiti kandidatski status, signali iz
Evrope sve su jasniji. No, pitanje je zašto bi BiH dobila status kandidata ako
nije ispunila 14 prioriteta iz 2019. te 8 preporuka iz oktobra 2022?
Politički analitičar
Adi Ćerimagić za BUKU govori kako je prije odgovora na pitanje da li BiH
zaslužuje status kandidata potrebno ustanoviti da li postoje i koji su to kriteriji
po kojim zemlje članice Evropske unije dodjeljuju kandidatski status nekoj
zemlji. Međutim, takvih standarda nema.
„Ukoliko pogledamo unazad, od 1999. od kada
EU dodjeljue kandidatski status, vidjećemo da su zemlje koje su dobijale
kandidatski status u najvećem slučaju bile vrlo, vrlo daleko od standarda i
članstva u EU, a s druge strane da je ta odluka uvijek bila velikim dijelom
bila motivisana politički kao određena poruka određenoj zemlji ili čak
određenim političarima u toj zemlji. Tako je Turska, koja je prva dobila
kandidatski status, dobila u trenutku kada je na snazi imala smrtnu kaznu,
Hrvatska je dobila kandidatski status bez da je isporučila sve optužene za
ratne zločine, Srbija je svoj status
kandidata dobila kao političku podršku tadašnjem predsjedniku Borisu Tadiću u
pokušaju da bude ponovno izabran za predsjednika Srbije“, rekao je
Ćerimagić.
Podsjeća i na
nedavne kandidatske statuse koji su dodijeljeni Moldaviji i Ukrajini koje na
svojoj teritoriji imaju ruske trupe i bez mogućnosti su da kontrolišu svoju
čitavu teritoriju.
„I tu tom smislu kandidatski status
za Bosnu i Hercegovinu nije ništa drugačiji. On je politička poruka građanima,
široj javnosti, regionu da EU računa na BiH kao kandidata i da u novom
geopolitičkom okviru šalje poruku. Da li je BiH mogla uraditi više kada je u
pitanju ispunjavanje uslova EU, usklađivane standarda sa EU, da – jeste“, smatra Ćerimagić.
Predrag
Praštalo, predsjednik Evropskog pokreta u BiH kaže da postoje dva odgovora na pitanje
da li BiH zaslužuje kandidatski status: „Da“ i „Ne.“
„Da jer građanke i građani Bosne i Hercegovine,
uzimajući u obzir koliko su propatili u ratnom periodu 1992-1995.godine, apsolutno
zaslužuju da im se nakon 30 godina patnje i stradanja, što u ratnom periodu,
što u poslije ratnom periodu, više nego Ukrajini ili Moldaviji, omogući u
najmanju ruku, barem taj kandidatski status, kao jedan oblik satisfakcije
pripadanja evropskoj kulturi i civilizaciji“, smatra Praštalo.
Argument za
ne, Praštalo vidi činjenici da političari nisu mnogo uradili na približavanju
naše zemlje sa Unijom.
„NE – jer su naši političari nakon
propasti „Aprilskog paketa“ 2006. godine, a posebno nakon hapšenja bivšeg
premijera Hrvatske Ive Sanadera 2010. koji je do tada bio jedan od
najuglednijih političkih osoba u EU, izgubili motivaciju za brzo ispunjenje uslova
EU za kandidatski status, odnosno punopravno članstvo u EU. Radi svega
navedenog, još od 1998.godine, kada smo bili lider regiona, čak ispred Hrvatske
na putu EU integracija, bh. najveći „evropski zgoditak“ je Aplikacija Dragana
Čovića iz 2016. godine, koji nam još uvijek, kako-tako, daje nadu da ćemo kao
jedinstvena država, jedinstvenih naroda, koji (navodno) teže članstvu u EU, za
10,15, ili 30 godina“, dodaje Praštalo.
Institucije
EU su te koje su definisale prioritete i one su jedine koje mogu ocijeniti da
li je država dovoljno uradila na realizaciji i da li zaslužuje prelazak u
narednu fazu procesa, kaže za BUKU Edin Dilberović, direktor Direkcije za
europske integracije.
“Status kandidata je jedan od
formalnih koraka u proceduri pistupanja u EU, koji svaka država koja želi
postati članica EU mora napraviti. Odluka o dodjeli statusa kandidata je odluka
EU koju donose čelnici 27 država članica jednoglasno. Toj odluci prethodi
ocjena Evropske komisije onoga što je urađeno u državi te njezina preporuka o
dodjeli statusa kandidata, a koja je za BiH data u oktobru mjesecu”, kaže Dilberović.
Ukoliko BiH dobije status, a nije ispunila 14.
prioriteta, niti 8 preporuka, ostaje pitanje šta može biti motiv za davanje
kandidatskog statusa. No, to znaju samo predstavnici 27 zemalja članica EU, a
naš sagovornik kaže kako je napravljen određen broj koraka na njihovoj
realizaciji kao i da je dio u toku.
“Među ostalim npr. u nekoliko proteklih dana
su usvojeni nova Strategija za prevenciju i borbu protiv terorizma i nova
Strategija u oblasti migracija i azila, utvrđen je Prijedlog zakona o graničnoj
kontroli itd. Ranije ove godine usvojene su izmjene i dopune Zakona o javnim
nabavkama, nastavljena je izrada Programa integriranja BiH u EU, unaprijeđeno
je upravljanje migracijama, usvojen je strateški okvir za upravljnje javnim
finansijama u BiH, akcijski plan za inkluziju Roma itd. Od ranije je poznato da su npr. usvojene
izmjene izbornog zakonodavstva vezano za Mostar, zatim da je donesena odluka o
ukidanju odredbi o smrtnoj kazni u Ustavu RS-a, da je usvojena Strategija za
rad na predmetima ratnih zločina itd. Bitno je nastavi raditi i iskoristiti i
ovo preostalih nekoliko dana za nove konkretne rezultate, a kako bi se dalo što
više argumenata čelnicima država članica EU za jednoglasnu odluku u korist BiH”,
govori Dilberović.
Naim Leo
Beširi, direktor Instituta za evropske poslove iz Srbije koja već 10 godina ima
status kandidata ocjenjuje da su svi izgledi da će za vrijeme Češkog predsjedavanja
Savjetom BiH dobiti dugo očekivani status kandidata za članstvo u EU.
“BiH će status dobiti političkom
odlukom uprkos činjenici da gotovo ništa nije uradila u proteklih nekoliko
godina da status zasluži. U nekoliko navrata je iz Evropske komisije pristizalo
jasno uputstvo za reforme koje vode članstu u EU, a političke elite su zahteve
ignorisale po standardnom ključu međusobnih optužba konstitutivnih naroda u
diskusiji u kojoj oni koji im ne pripadaju ne smeju ništa reći. Tako sudstvo i
dalje ne služi pravdi, tortura se i dalje toleriše, a medijske slobode upitne
su. Četrnaest prioriteta, uprkos kritici da ih je teško ostvariti i dalje
predstavljaju osnov napretka ka Briselu”, ocjenjuje Beširi.
Dodaje da djelimičnim
ispunjavanjem tri prioriteta BIH pravi političku mimikriju simulacije pregovora
s EU koju vidimo i u Srbiji.
“Zakoni, strategije i akcioni planovi se
usvajaju, bez izdvajanja dovoljno sredstava za sprovođenje, praćenje i
izveštavanje. Pojaviti se za stolom u Briselu bez urađenog domaćeg zadatka neće
mnogo pomoći Sarajevu u svojim deklarativnim namerama za članstvom.”
Kandidatski status neće promijeniti
život građana
Naši
sagovornici daju različite odgovore na pitanje kakvu će korist imati građani
Bosne i Hercegovine kada zemlja dobije status kandidata. Za neke je to
politička poruka, poruka investitorima, a za neke i dodatni rizik.
Beširi
smatra da iako kandidatski status može
biti pozitivan signal u bh. krugovima, on može stvoriti jako negativan efekat u
zemljama članicama koji će na novog kandidata gledati s podozrenjem zbog iznova
demonstriranih slabih kapaciteta da država primjeni sopstvene, a kamoli EU
zakone.
“Drugo, status kandidata ne znači nužno
otvaranje pregovora pa čak i klastera. Srbija je status kandidata dobila u
martu 2012. formalno je otvorila pregovore u januaru 2014. a dve godine kasnije
prva pregovaračka poglavlja. Deset godina od statusa kandidata Srbija odlukom
političke većine oko Vučića nije sprovela ni trećinu neophodnih reformi, a
svega polovinu poglavlja je uspela da otvori. Napretka u poslednjih pet godina
gotovo da nema. Drugim rečima, bez jasne političke odluke i konsenzusa
političkih aktera da sprovedu bolne reforme i kontinuiteta u političkom
odlučivanju status, otvaranje pregovora i pregovaračkih poglavlja neće značiti
ništa BiH, a posebno ne građanima konstitutivnih i ovih nepriznatih naroda”, govori
Beširi.
Dodaje da je
za napredak potrebno da se počne raditi, posveti decenija ozbiljnim reformama i primjeni
novih pravila, obuzdaju nacionalistički predznaci na nivou multikulturalnosti i
pobiju svi mitovi na kojima političari u BiH grade svoje karijere decenijama
jer nema ni jedan genetski kod koji građanima zapadno od Drine sprečavaju da
budu dio uređenog društva.
“Samo je odluka u pitanju, pa
izvolite. Jer da je BiH Island, pregovori o članstvu u EU bi trajali šest
meseci, šta mislite što”, kaže Beširi.
Ćerimagić smatra
da osim simboličke poruke BiH, ali i samoj Uniji da je sposobna doniejti odluke
za proširenje, kandidatski status ne donosi benefite za građane.
„U smislu da se mogu lakše zaposliti
u EU, ili lakše putovati. Takođe nema benefita za građane u smislu da ćemo
imati pristup određenim fondovima kojima nismo imali pristup ranije zato što
fondovi u današnje vrijeme nisu zasnovani na principu da li je zemlja kandidat
ili nije nego da li zemlja ima strateške dokumente i instrumente za korištenje
tih fondova i koliko ima dobrih projekata
za korištenje novca“, kaže Ćerimagić.
Kandidatski
status ne znači ni veći pristup EU institucijama. Jedina prednost je to što bi
ministar vanjskih poslova BiH mogao prisustvovati neformalnim sastancima
ministara vanjskih poslova EU.
„U tom smislu kada govorimo da li je
BiH zaslužila status, ako vidimo koji su benefiti, a njih nema onda taj prag
šta zemlja mora ili treba uraditi da dobije status kandidata je spušten i od
strane same EU dosta nisko“, dodaje Ćerimagić.
Naredni
korak nakon dobijanja kandidatskog statusa za BiH je otvaranje pregovora za
članstvo u EU i put do te tačke će biti ispunjen sa velikim brojem zahtjeva od
strane EU: 14 prioriteta iz 2019. i 8 preporuka iz oktobra itd.
Pred BiH će
biti i zahtjevi za promjenu Ustava, a Ćerimagić podsjeća da su i zemlje regiona
poput Sjeverne Makedonije morale da urade mnogo da bi mogle početi pregovarački
proces poput rješavanja pitanja albanske nacionalne manjine, promjene imena
države i slično.
Praštalo je
malo optimističniji i vjeruje da će dobijanje kandidatskog statusa neupitno
natjerati i pokrenuti bh. kompanije da budu mnogo bolje organizovane,
profesionalnije, produktivnije za opstanak na zahtjevnom evropskom terenu.
„Pored toga, društvo koje dobije kandidatski
status, privlači značajnu pažnju, ne samo privrednog sektora, nego i turizma,
imidža države, uređenijeg sistema odnosa unutar društva i niz drugih prednosti.
Najbolji primjer su, da ne idemo dalje po Evropi, S. Makedonija, Crna Gora,
Srbija, Hrvatska, Slovenija, koje su značajne strane investicije
privlačile na važnim privrednim mjestima širom svijeta. Sam po sebi,
kandidatski status nije garancija ulaska ili članstva u EU, te sve opet ovisi
od nas i našeg društva , koliko i da li stvarno postoji iskreno političko i
društveno okruženje za članstvo u EU. Ja lično mislim da BiH za 10-15 godina
neće postati članica EU. A , to zasnivam na jednoj izjavi stranih diplomata:
prvo članstvo u EU, a tek onda građanska država“, mišljenja je Praštalo.
Direktor direkcije
zadužene za koordinaciju procesa i aktivnosti institucija koje proizlaze iz integracije
BiH u Evropsku uniju kaže da status kandidata ne mijenja svakodnevni život
ljudi. Ono što mjenja život građana je usvajanje i primjena novih evropskih
zakona i drugih propisa.
“Tako na primjer usvajanjem strateškog okvira
za upravljanje javnim finansijama u BiH u junu i julu ove godine stvoreni su preduslovi za korištenje
budžetske podrške. Ovu podšku je nedavno najavila Evropska komisija kao mjeru
pomoći za nošenje sa izazovima energetske krize za države Zapadnog Balkana, a
koje će za regiju iznositi oko 500 miliona eura”, kaže Dilberović.
Bosna i
Hercegovina prije početka pregovora o pristupanju Uniji mora ispuniti svih 14
prioriteta, a u fokusu su pitanja vezana za politički kriterij kao što je usvajanje
zakona o VSTV-u, zakona o sudovima BiH, zakona o sprječavanju sukoba interesa
itd.
Kad BiH
ispuni svih 14 prioriteta moći će se govoriti o otvaranju pregovora o članstvu
u EU, a što je sljedeća i ujedno najzahtjevnija faza u procesu pristupanja u
EU.