<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Kandidatski status ne znači puno za građane, to je politička poruka

Kandidatski status ne znači puno za građane, to je politička poruka

13. decembar 2022, 12:34

Nema sumnje da će Bosna i Hercegovina u četvrtak dobiti kandidatski status, signali iz Evrope sve su jasniji. No, pitanje je zašto bi BiH dobila status kandidata ako nije ispunila 14 prioriteta iz 2019. te 8 preporuka iz oktobra 2022?

Politički analitičar Adi Ćerimagić za BUKU govori kako je prije odgovora na pitanje da li BiH zaslužuje status kandidata potrebno ustanoviti da li postoje i koji su to kriteriji po kojim zemlje članice Evropske unije dodjeljuju kandidatski status nekoj zemlji. Međutim, takvih standarda nema.

Ukoliko pogledamo unazad, od 1999. od kada EU dodjeljue kandidatski status, vidjećemo da su zemlje koje su dobijale kandidatski status u najvećem slučaju bile vrlo, vrlo daleko od standarda i članstva u EU, a s druge strane da je ta odluka uvijek bila velikim dijelom bila motivisana politički kao određena poruka određenoj zemlji ili čak određenim političarima u toj zemlji. Tako je Turska, koja je prva dobila kandidatski status, dobila u trenutku kada je na snazi imala smrtnu kaznu, Hrvatska je dobila kandidatski status bez da je isporučila sve optužene za ratne zločine, Srbija je  svoj status kandidata dobila kao političku podršku tadašnjem predsjedniku Borisu Tadiću u pokušaju da bude ponovno izabran za predsjednika Srbije“, rekao je Ćerimagić.

Podsjeća i na nedavne kandidatske statuse koji su dodijeljeni Moldaviji i Ukrajini koje na svojoj teritoriji imaju ruske trupe i bez mogućnosti su da kontrolišu svoju čitavu teritoriju.

„I tu tom smislu kandidatski status za Bosnu i Hercegovinu nije ništa drugačiji. On je politička poruka građanima, široj javnosti, regionu da EU računa na BiH kao kandidata i da u novom geopolitičkom okviru šalje poruku. Da li je BiH mogla uraditi više kada je u pitanju ispunjavanje uslova EU, usklađivane standarda sa EU, da – jeste“, smatra Ćerimagić.

Predrag Praštalo, predsjednik Evropskog pokreta u BiH kaže da postoje dva odgovora na pitanje da li BiH zaslužuje kandidatski status: „Da“ i „Ne.“

Da jer građanke i građani Bosne i Hercegovine, uzimajući u obzir koliko su propatili u ratnom periodu 1992-1995.godine, apsolutno zaslužuju da im se nakon 30 godina patnje i stradanja, što u ratnom periodu, što u poslije ratnom periodu, više nego Ukrajini ili Moldaviji, omogući u najmanju ruku, barem taj kandidatski status, kao jedan oblik satisfakcije pripadanja evropskoj kulturi i civilizaciji“, smatra Praštalo.

Argument za ne, Praštalo vidi činjenici da političari nisu mnogo uradili na približavanju naše zemlje sa Unijom.

„NE – jer su naši političari nakon propasti „Aprilskog paketa“ 2006. godine, a posebno nakon hapšenja bivšeg premijera Hrvatske Ive Sanadera 2010. koji je do tada bio jedan od najuglednijih političkih osoba u EU,  izgubili motivaciju za brzo ispunjenje uslova EU za kandidatski status, odnosno punopravno članstvo u EU. Radi svega navedenog, još od 1998.godine, kada smo bili lider regiona, čak ispred Hrvatske na putu EU integracija, bh. najveći „evropski zgoditak“ je Aplikacija Dragana Čovića iz 2016. godine, koji nam još uvijek, kako-tako, daje nadu da ćemo kao jedinstvena država, jedinstvenih naroda, koji (navodno) teže članstvu u EU, za 10,15, ili 30 godina“, dodaje Praštalo.

Institucije EU su te koje su definisale prioritete i one su jedine koje mogu ocijeniti da li je država dovoljno uradila na realizaciji i da li zaslužuje prelazak u narednu fazu procesa, kaže za BUKU Edin Dilberović, direktor Direkcije za europske integracije.

“Status kandidata je jedan od formalnih koraka u proceduri pistupanja u EU, koji svaka država koja želi postati članica EU mora napraviti. Odluka o dodjeli statusa kandidata je odluka EU koju donose čelnici 27 država članica jednoglasno. Toj odluci prethodi ocjena Evropske komisije onoga što je urađeno u državi te njezina preporuka o dodjeli statusa kandidata, a koja je za BiH data u oktobru mjesecu”, kaže Dilberović.

 Ukoliko BiH dobije status, a nije ispunila 14. prioriteta, niti 8 preporuka, ostaje pitanje šta može biti motiv za davanje kandidatskog statusa. No, to znaju samo predstavnici 27 zemalja članica EU, a naš sagovornik kaže kako je napravljen određen broj koraka na njihovoj realizaciji kao i da je dio u toku.

Među ostalim npr. u nekoliko proteklih dana su usvojeni nova Strategija za prevenciju i borbu protiv terorizma i nova Strategija u oblasti migracija i azila, utvrđen je Prijedlog zakona o graničnoj kontroli itd. Ranije ove godine usvojene su izmjene i dopune Zakona o javnim nabavkama, nastavljena je izrada Programa integriranja BiH u EU, unaprijeđeno je upravljanje migracijama, usvojen je strateški okvir za upravljnje javnim finansijama u BiH, akcijski plan za inkluziju Roma itd.  Od ranije je poznato da su npr. usvojene izmjene izbornog zakonodavstva vezano za Mostar, zatim da je donesena odluka o ukidanju odredbi o smrtnoj kazni u Ustavu RS-a, da je usvojena Strategija za rad na predmetima ratnih zločina itd. Bitno je nastavi raditi i iskoristiti i ovo preostalih nekoliko dana za nove konkretne rezultate, a kako bi se dalo što više argumenata čelnicima država članica EU za jednoglasnu odluku u korist BiH”, govori Dilberović.

Naim Leo Beširi, direktor Instituta za evropske poslove iz Srbije koja već 10 godina ima status kandidata ocjenjuje da su svi izgledi da će za vrijeme Češkog predsjedavanja Savjetom BiH dobiti dugo očekivani status kandidata za članstvo u EU.

“BiH će status dobiti političkom odlukom uprkos činjenici da gotovo ništa nije uradila u proteklih nekoliko godina da status zasluži. U nekoliko navrata je iz Evropske komisije pristizalo jasno uputstvo za reforme koje vode članstu u EU, a političke elite su zahteve ignorisale po standardnom ključu međusobnih optužba konstitutivnih naroda u diskusiji u kojoj oni koji im ne pripadaju ne smeju ništa reći. Tako sudstvo i dalje ne služi pravdi, tortura se i dalje toleriše, a medijske slobode upitne su. Četrnaest prioriteta, uprkos kritici da ih je teško ostvariti i dalje predstavljaju osnov napretka ka Briselu”, ocjenjuje Beširi.

Dodaje da djelimičnim ispunjavanjem tri prioriteta BIH pravi političku mimikriju simulacije pregovora s EU koju vidimo  i u Srbiji.

Zakoni, strategije i akcioni planovi se usvajaju, bez izdvajanja dovoljno sredstava za sprovođenje, praćenje i izveštavanje. Pojaviti se za stolom u Briselu bez urađenog domaćeg zadatka neće mnogo pomoći Sarajevu u svojim deklarativnim namerama za članstvom.”

Kandidatski status neće promijeniti život građana

Naši sagovornici daju različite odgovore na pitanje kakvu će korist imati građani Bosne i Hercegovine kada zemlja dobije status kandidata. Za neke je to politička poruka, poruka investitorima, a za neke i dodatni rizik.

Beširi smatra da iako kandidatski status  može biti pozitivan signal u bh. krugovima, on može stvoriti jako negativan efekat u zemljama članicama koji će na novog kandidata gledati s podozrenjem zbog iznova demonstriranih slabih kapaciteta da država primjeni sopstvene, a kamoli EU zakone.

Drugo, status kandidata ne znači nužno otvaranje pregovora pa čak i klastera. Srbija je status kandidata dobila u martu 2012. formalno je otvorila pregovore u januaru 2014. a dve godine kasnije prva pregovaračka poglavlja. Deset godina od statusa kandidata Srbija odlukom političke većine oko Vučića nije sprovela ni trećinu neophodnih reformi, a svega polovinu poglavlja je uspela da otvori. Napretka u poslednjih pet godina gotovo da nema. Drugim rečima, bez jasne političke odluke i konsenzusa političkih aktera da sprovedu bolne reforme i kontinuiteta u političkom odlučivanju status, otvaranje pregovora i pregovaračkih poglavlja neće značiti ništa BiH, a posebno ne građanima konstitutivnih i ovih nepriznatih naroda”, govori Beširi.

Dodaje da je za napredak potrebno da se počne raditi,  posveti decenija ozbiljnim reformama i primjeni novih pravila, obuzdaju nacionalistički predznaci na nivou multikulturalnosti i pobiju svi mitovi na kojima političari u BiH grade svoje karijere decenijama jer nema ni jedan genetski kod koji građanima zapadno od Drine sprečavaju da budu dio uređenog društva.

“Samo je odluka u pitanju, pa izvolite. Jer da je BiH Island, pregovori o članstvu u EU bi trajali šest meseci, šta mislite što”, kaže Beširi.

Ćerimagić smatra da osim simboličke poruke BiH, ali i samoj Uniji da je sposobna doniejti odluke za proširenje, kandidatski status ne donosi benefite za građane.

„U smislu da se mogu lakše zaposliti u EU, ili lakše putovati. Takođe nema benefita za građane u smislu da ćemo imati pristup određenim fondovima kojima nismo imali pristup ranije zato što fondovi u današnje vrijeme nisu zasnovani na principu da li je zemlja kandidat ili nije nego da li zemlja ima strateške dokumente i instrumente za korištenje tih fondova  i koliko ima dobrih projekata za korištenje novca“, kaže Ćerimagić.

Kandidatski status ne znači ni veći pristup EU institucijama. Jedina prednost je to što bi ministar vanjskih poslova BiH mogao prisustvovati neformalnim sastancima ministara vanjskih poslova EU.

„U tom smislu kada govorimo da li je BiH zaslužila status, ako vidimo koji su benefiti, a njih nema onda taj prag šta zemlja mora ili treba uraditi da dobije status kandidata je spušten i od strane same EU dosta nisko“, dodaje Ćerimagić.

Naredni korak nakon dobijanja kandidatskog statusa za BiH je otvaranje pregovora za članstvo u EU i put do te tačke će biti ispunjen sa velikim brojem zahtjeva od strane EU: 14 prioriteta iz 2019. i 8 preporuka iz oktobra itd.

Pred BiH će biti i zahtjevi za promjenu Ustava, a Ćerimagić podsjeća da su i zemlje regiona poput Sjeverne Makedonije morale da urade mnogo da bi mogle početi pregovarački proces poput rješavanja pitanja albanske nacionalne manjine, promjene imena države i slično.

Praštalo je malo optimističniji i vjeruje da će dobijanje kandidatskog statusa neupitno natjerati i pokrenuti bh. kompanije da budu mnogo bolje organizovane, profesionalnije, produktivnije za opstanak na zahtjevnom evropskom terenu.

Pored toga, društvo koje dobije kandidatski status, privlači značajnu pažnju, ne samo privrednog sektora, nego i turizma, imidža države, uređenijeg sistema odnosa unutar društva i niz drugih prednosti. Najbolji primjer su, da ne idemo dalje po Evropi, S. Makedonija, Crna Gora, Srbija, Hrvatska, Slovenija, koje su značajne strane investicije privlačile na važnim privrednim mjestima širom svijeta. Sam po sebi, kandidatski status nije garancija ulaska ili članstva u EU, te sve opet ovisi od nas i našeg društva , koliko i da li stvarno postoji iskreno političko i društveno okruženje za članstvo u EU. Ja lično mislim da BiH za 10-15 godina neće postati članica EU. A , to zasnivam na jednoj izjavi stranih diplomata: prvo članstvo u EU, a tek onda građanska država“, mišljenja je Praštalo.

Direktor direkcije zadužene za koordinaciju procesa i aktivnosti institucija koje proizlaze iz integracije BiH u Evropsku uniju kaže da status kandidata ne mijenja svakodnevni život ljudi. Ono što mjenja život građana je usvajanje i primjena novih evropskih zakona i drugih propisa.

Tako na primjer usvajanjem strateškog okvira za upravljanje javnim finansijama u BiH u junu i julu  ove godine stvoreni su preduslovi za korištenje budžetske podrške. Ovu podšku je nedavno najavila Evropska komisija kao mjeru pomoći za nošenje sa izazovima energetske krize za države Zapadnog Balkana, a koje će za regiju iznositi oko 500 miliona eura”, kaže Dilberović.

Bosna i Hercegovina prije početka pregovora o pristupanju Uniji mora ispuniti svih 14 prioriteta, a u fokusu su pitanja vezana za politički kriterij kao što je usvajanje zakona o VSTV-u, zakona o sudovima BiH, zakona o sprječavanju sukoba interesa itd.

Kad BiH ispuni svih 14 prioriteta moći će se govoriti o otvaranju pregovora o članstvu u EU, a što je sljedeća i ujedno najzahtjevnija faza u procesu pristupanja u EU.