Nabavka službenih automobila za potrebe Vlade Federacije BiH izazvala je mnogo pažnje u javnosti. Mediji pišu, prenose, građani se zgražavaju, osuđuju. Uglavnom, reklo bi se standardni dekor kada se u medijima pojavi informacija o nabavkama službenih automobila u nekoj od državnih ili entitetskih ustanova.
Kad narod plaća, uzmi najskuplje
Da se razumijemo i treba svaka nabavka skupocjenih automobila da bude tema. Treba, posebno iz razloga što se nabavljaju novcima građana. Može se raspravljati i o iznosu novca koji se uloži u službene automobile. Političari u Bosni i Hercegovini se godinama voze u najskupljim vozilima. Tu skromnosti nema. Kada narod plaća, političari granice nemaju. Nikada još nismo vidjeli da je bilo koji zvaničnik nabavio službeno vozilo od 15 hiljada KM. Domaći političari prihvataju samo ono što je luksuzno. Reklo bi se da toliko vrijede, da toliko doprinose standardu građana ove zemlje. Međutim, ni blizu. No, to nije ništa novo. Službena vozila je nabavljala i prethodna vlada, odnosno prethodni premijer i ministri. I naravno, skupocjena vozila, nikako nešto pristojno.
I tu razlike nema. Svi razmišljaju isto i svi su isto bahati. I sadašnja vlast, i bivša. I kritikovat će isto. Samo dok su u opoziciji, a kada su na vlasti govorit će kako je luksuzni automobil potreba.
Valja se i prisjetiti objave premijera Nikšića iz jula prošle godine. Tada je obavijestio javnost kako će novac planiran za nabavku automobila biti usmjeren za liječenje djece oboljele od cistične fibroze.
“Ovo je samo još jedan pokazatelj naše opredjeljenosti da se borimo za čovjeka počevši od pripadnika najugroženijih kategorija”, napisao je tada, između ostalog, Nikšić.
Kamo sreće da je nabavka službenih automobila najveći grijeh aktuelne Vlade Federacije BiH. Puno većih propusta je napravljeno, a što je još gore i puno kršenja zakona.
Borbu za čovjeka nismo vidjeli. Pogotovo bolesnog čovjeka.
Nastavljena je dugogodišnja praksa kršenja zakonskog minimuma koji se odnosi na izdvajanje novca za Fond solidarnosti pri Zavodu zdravstvenog osiguranja FBiH, iz kojeg se liječe teško oboljeli. Liste čekanja su sve duže, a mnogi pacijenti, nažalost, i ne dočekaju svoj lijek. Lijek kojeg svugdje u svijetu ima samo u BiH nema.
Evropski zakoni čekaju da se imenuju svi podobni
Naslušali smo se i priča o tome kako padaju tenderi kada su u pitanju nabavke za kliničke centre, ali zato ne padaju kada se nabavljaju službeni automobili. Tu glatko sve prolazi.
I nije vlast zapostavila samo zdravstvo, zapostavljene su i druge sfere. Bezbroj puta smo upozoravali da federalna Vlada na čelu s premijerom Nikšićem nikada u parlamentarnu proceduru nije vratila izuzetno važne zakone za evropski put Bosne i Hercegovine. Zakone koji bi uveli reda u javne institucije čelnici Vlade FBiH još drže sakrivene iako su zakoni pripremljeni još u prošlom mandatu.
Podsjetit ćemo, radi se o zakonima o sukobu interesa u institucijama FBiH i zakonu o zaštiti prijavitelja korupcije.
Godina iza nas nam je jasno pokazala kako su ovi zakoni sakriveni da bi praska nezakonitih imenovanja i dalje mogla prolaziti nekažnjeno. Za neupućene, i postojeći Zakon o sukobu interesa FBiH jasno precizira u kojim se situacijama zvaničnik nalazi u sukobu interesa, ali je ključni problem u tome što u Federaciji BiH od 2013. godine nije formirano tijelo za odlučivanje o sukobu interesa.
Shodno tome, nije postojalo tijelo koje bi utvrdilo da je Vlada nezakonito imenovala v.d. direktora Autocesta FBiH Denisa Lasića. Također, nije imao ko da utvrdi da je Vlada nezakonito imenovala i direktora BH Telecoma Amela Kovačevića.
Nije imao ko da se bavi ni drugim spornim imenovanjima u nadzorne odbore javnih preduzeća.
Da je Parlament FBiH usvojio zakon o sukobu interesa u institucijama FBiH i zakon o zaštiti prijavitelja korupcije, za koje je zeleno svjetlo dala i Venecijanska komisija, navedena nezakonita imenovanja se ne bi dešavala nekažnjeno.
Upravo tu se krije odgovor na pitanje zbog čeka Vlada krije zakone već godinu i tri mjeseca. Da bi mogla raditi isto ono za šta je kritikovala prethodnu vlast.
Za reforme smo samo dok smo u opoziciji
Vlada FBiH se nije proslavila ni u polju fiskalnih reformi. Osam godina su, dok su bili u opoziciji, SDP i partneri su tražili od bivše vlade da sprovede fiskalnu reformu i rastereti privredu i radnike. Ovo je tema na kojoj su došli na vlast: “Mi ćemo bolje, mi ćemo drugačije”.
Više od 15 mjeseci je prošlo otkako je imenovana Vlada premijera Nikšića, a privrednici i radnici još nisu dobili nove zakone o doprinosima, porezu na dohodak i minimalnoj plati. Umjesto fiskalnih reformi dobili su samo poskupljenje električne energije.
I dalje su nameti na platu u Federaciji BiH među najvećim u Evropi. A kraj obećanja se samo mijenjaju datumi. Prvo je obećano do kraja 2023. godine, pa kada je to propalo, uslijedilo je obećanje da će zakoni biti usvojeni do 1. jula ove godine.
Prošao je i juli, prolazi i august, a na vidiku nema čak ni nacrta zakona koji bi barem zamazali oči onima koji se ne razumiju u tok donošenja zakonskih propisa. Ako na sve ovo uzmemo u obzir i činjenicu da je Poreznoj upravi potrebno 6 do 8 mjeseci da se prilagodi novim zakonima, onda je jasno da od fiskalne reforme nema ništa ni u 2025. godini. A onda dolazi 2026. godina i novi opći izbori i nova obećanja za one koji nisu pratili prethodna neispunjena.
Vrijedi napomenuti da je federalna vlast prošle godine odustala od nabavke kanadera za gašenje požara, a ni ove godine ovu aktivnost niko nije ozbiljno razmatrao. Kanaderi njima ne trebaju, u njima se ne mogu vozati. A kada šuma plane, tražit ćemo međunarodnu pomoć.