Posljednjih dana kao na traci dolaze vijesti da će Bosna i Hercegovina u četvrtak dobiti kandidatski status za članstvo u Evropskoj uniji. Bit će to, nesumnjivo, prilika za političare u BiH i predstavnike institucija koje su trebale raditi na približavanju naše zemlje Uniji, da se pohvale i kažu kako je EU, tobože, prepoznala napore vlasti da ispune ono što je pred njih kao prioritetno stavila Evropska komisija.
S obzirom da političari i predstavnici institucija u BiH uglavnom svojim monolozima manipulišu građanima, i uglavnom ih dovode u zabludu, u nastavku ćemo predstaviti kakav je stvarni učinak domaćih vlasti na putu ka Evropskoj uniji.
Poklon ocjena lošem đaku
Predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen krajem oktobra boravila je u službenoj posjeti Bosni i Hercegovini i tom prilikom je priznala kako je prijedlog Komisije da se BiH dodijeli kandidatski status politički čin. Jasno je time potvrđeno da nikakvih konkretnih zasluga bh. vlasti nije bilo.
“Ostvaren je napredak po pitanju javnih nabavki, zatim u saradnji s EUROPOL-om. Sve su to primjeri iz kojih možemo izvući pouku – gdje ima volje ima i načina. Ja neću detaljisati o reformskim koracima koje smo jasno naglasili u svom Mišljenju, ali vas pozivam da nikada ne gubite iz vida ono što je na kraju puta. BiH će biti zemlja gdje su svi jednaki pred zakonom. Biće to zemlja koja je privlačna za investitore. Ključ je u vašim rukama. Reforme nisu bitne samo zato što vode u EU, već zato što će vašu zemlju učiniti boljim mjestom za življenje. Naš prijedlog je jasan politički istup”, naglasila je predsjednica Evropske komisije prilikom posjete u Sarajevu.
Pošto mnogim političarima i zvaničnicima nije jasna navedena poruka, ili se barem u javnosti prave da im nije jasna, pojasnit ćemo.
Od provedenih reformi, Ursula von der Leyen se nije mogla sjetiti puno toga. Navela je izmijenjeni Zakon o javnim nabavkama, čije su izmjene usvojene u Parlamentu BiH krajem augusta i napredak u saradnji s EUROPOL-om. I tu je stala. Svjesna da nema puno toga nabrajati, vrlo brzo je prešla na motiviranje prisutnih političara da konačno krenu s konkretnim radom na terenu.
“Gdje ima volje, ima i načina”, kazala je Ursula von der Leyen.
A koliko je zaista bilo volje kod državnih i entitetskih vlasti najbolje ćemo saznati ako pogledamo u Mišljenje Evropske komisije i tih 14 ključnih prioriteta o kojim se mnogo govori, ali prioriteta koje, nažalost, neki od parlamentaraca nisu ni pročitali.
Od 14 prioriteta EK-a do sada su vlasti ispunile jedan kompletan prioritet i nekoliko njih je djelimično ispunjeno za više od tri godine otkako smo dobili Mišljenje Evropske komisije o zahtjevu BiH za članstvo u EU.
Šta je sve neispunjeno?
– Usvojiti novi zakon o VSTV-u
– Usvojiti zakon o sudovima BiH
– Usvojiti novi zakon o sukobu interesa
– Usvojiti novi zakon o javnom okupljanju usklađen s evropskim principima
– Zaštititi prijavitelje korupcije na pravi način, kako bi se potencijalni prijavitelji korupcije osjećali sigurno, a ne bili svjesni da će biti progonjeni
– Osigurati djelotvorno funkcionisanje tijela za borbu protiv korupcije
– Osigurati depolitizaciju i restrukturiranje javnih preduzeća, te osigurati transparentan proces privatizacije
– Reformisati javnu upravu
– Implementirati presudu Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Sejdić i Finci
– Uvesti nove tehnologije u izborni proces
– Usvojiti novi zakon o finansiranju političkih stranaka
– Osigurati finansijsku održivost sistema javnih RTV servisa.
Dakle, ovo su samo neke od reformi koje su stavljene pred vlasti u BiH i koje su dio 14 prioriteta EK-a.
Od navedenog, Brčko distrikt je usvojio novi Zakon o javnom okupljanju, a dva entiteta to još nisu uspjela.
Jedino što je uspjelo jeste da stranke SNSD i HDZ BiH iskoriste svoju većinu u Domu naroda Parlamenta BiH i obore sve ono što je konstruktivno urađeno u Zastupničkom domu državnog parlamenta.
Zakone o VSTV-u i sukobu interesa usvojili su zastupnici donjeg doma Parlamenta BiH, ali preko inata osam delegata SNSD-a i HDZ-a se nije moglo proći. Nisu pomagale ni prozivke iz Delegacije EU u BiH, kao ni kritike brojnih međunarodnih faktora. Nisu pomagale ni sankcije ni crne liste. Sve to su SNSD i HDZ uspješno ignorisali i držali BiH na samom dnu po ispunjenim prioritetima, a paralelno s tim u javnom prostoru se predstavljali kao promicatelji evropskih vrijednosti i borci za ulazak u društvo evropskih država.
No, nisu samo SNSD i HDZ ignorisali preporuke Evropske komisije. Tu je i SDA, stranka koja danas ne može da se pomiri s eventualnim odlaskom u opoziciju.
Naime, Federacija BiH nema ni zakona o zaštiti prijavitelja korupcije, a ni za depolitizaciju javnih preduzeća u ovom entitetu vlast koju su osam godina činile SDA-SBB-HDZ nije bila zainteresovana. I dalje najviše šansi da neko javno preduzeće preuzme imaju osobe koje obavljaju funkciju u stranci, a isti je slučaj i s nadzornim odborima javnih preduzeća.
Tako danas članovi najviših organa stranaka koje se neumorno pozivaju na evropske vrijednosti obnašaju funkcije u nadzornim i upravnim odborima javnih preduzeća iz oblasti namjenske industrije.
Zbog čega stranke nisu željele usvojiti novi zakon o finansiranju političkih stranaka pokazala je ovogodišnja izborna kampanja kada su političke stranke za istu potrošile mnogo više novca nego što prikazuju da posjeduju u svojim godišnjim izvještajima.
O funkcionisanju tijela za borbu protiv korupcije, od kojih prijavitelji korupcije nemaju nikakve koristi suvišno je i govoriti.
O provođenju presuda Evropskog suda za ljudska prava više niko i ne govori, baš kao što se više ne govori ni o uvođenju novih tehnologija u izborni proces.
Jedni rade da bi drugi trošili
I na reformu javne uprave čekamo godinama. Priču o glomaznom aparatu slušamo uglavnom od privrednika iz realnog sektora koji godinama upozoravaju da realni sektor u ovoj državi radi da bi nahranio glomazni državni aparat.
No, tim glomaznim aparatom stranke se ne žele baviti jer je to nešto što ih ostavlja na vlasti svake dvije ili četiri godine.
I nisu privrednici upozoravali samo na glomazni državni aparat, godinama su upozoravali i na loš poslovni ambijent.
Jedan naizgled mali pokazatelj otkrio je koliko, ustvari, stranke na vlasti nisu voljne raditi u korist bh. privrednika i građana.
Naime, prije nekoliko godina hiljade poslodavaca iz BiH potpisalo je inicijativu kojom se od državnog zakonodavnog organa traži da izmijeni Zakon o PDV-u, kojim bi se privrednicima omogućilo da plaćanje PDV-a izvrše na kraju mjeseca, a ne 10. u mjesecu kako to sada čine.
Rezultat ove inicijative možete i da naslutite.
Izmjene Zakona o PDV-u prošle u Zastupničkom domu, a oborene u Domu naroda PSBiH voljom delegata SNSD-a i HDZ-a.
I tada su uslijedile kritike i privrednika, ali HDZ i SNSD nisu za to marili. Isto kao što nisu marili ni za kritike građana kada su na kraju prošlog mandata, također u Domu naroda PSBiH, oborili prijedlog zakona kojim je bilo planirano da se suspenduju akcize na gorivo na šest mjeseci.
Pa, ako su sve ove godine mogli da ignorišu kritike bh. građana, zašto ne bi ignorisali i kritike evropskih zvaničnika. Najlakše je reći: “Nas Evropska unija ne želi i stavila je pred nas teške prioritete”.
O suštinskim reformama i svim neispunjenim prioritetima koje smo naveli, bh. političari i zvaničnici u narednim danima neće pričati.
Oni će vam uglavnom govoriti o tehničkim stvarima koje će predstavljati kao velika dostignuća poput: Imenovanja parlamentarnog odbora za stabilizaciju i pridruživanje, dogovora da se održe izbori u Mostaru, odluke Ustavnog suda da ukine smrtnu kaznu u Republici Srpskoj, te usvajanja nekoliko strategija poput onih za prevenciju i borbu protiv terorizma i one u oblasti migracija i azila.
Nije li, ipak, suludo očekivati da nešto uradi onaj ko nije spreman ni da prizna da nije uradio ništa?
Da, suludo je isto onoliko koliko je suludo vjerovati da su na vlasti stranke kojima je stalo do evropskih vrijednosti i principa.