Priča kaže kako je Newton, odmarajući se i pomalo dangubeći, sjedio u debelom hladu zrele jabuke, kada mu je iznenada, jedna pala pravo na glavu. Bosanac bi rekao: „Baš je dobro što imam tvrdu glavu“, ali Newton nije bio Bosanac, pa se odmah zabrinuo: „Kako to da je jabuka pala? I zašto je pala?“ upitao se i otkrio zakon gravitacije. Tako se, valjda, postaje genije. Vjerujte mi na riječ, BiH je puna pametnih i kreativnih ljudi, samo što zbog ovih silnih budalaština koje posljednjih godina dolaze iz ove zemlje, niko više ne vjeruje u to. Zato bh. inovatori moraju prvo dobiti priznanje u inostranstvu, a onda ih i njihova država počne (pomalo) priznavati.
Ništa u životu ne zavisi od laka na noktima
Našoj junakinji ništa nije palo na glavu, ali se jednog lijepog i vrlo toplog sarajevskog dana, našla u prilično nezgodnoj situaciji. Vozila se tramvajem, a tri mlade djevojke, na sjedištima ispred nje, išle su na sastanke. Znate već koje. Jednoj od njih, ‘pokvario’ se lak na noktima i počela je drama. „Šta ćemo sad?“ (Kasnije, kad odrastu, saznaće kako ništa u životu ne zavisi od laka na noktima!) Ali avaj, u vrelom sarajevskom tramvaju, čuje se pitanje: kako da se to popravi? I naravno, začas je iz djevojačkih torbica izvađen sav priručni materijal: pribor i lakovi za nokte, spužvica, aceton…
Naša junakinja, koja pati od astme, dobija napad i sada ona ima dramu. Jedva čeka sljedeću stanicu da izađe iz tramvaja. A onda počinje da se pita: „Zar sve to mora da odašilje toliko agresivnog mirisa? Zar treba da se nosi toliko stvari, samo da bi se popravio lak na noktima? Mora da postoji neko rješenje… Priča sa jabukom bila je završena, ali sa acetonom i lakom, tek je počinjala!
„Pocket Kit for Nails Care“
Još uvijek pamtim moj najdraži kofer, kojeg je nečiji prosuti lak u avionskom spremištu za prtljag, zauvijek uništio. 
Da je tada bio pronađen „Pocket Kit for Nails Care“, moj kofer bi sigurno bio spašen. A taj Pocket Kit pronašla je, izmislila ga, Ata Stojić iz Sarajeva, mlada službenica koja još, kaže, ima ideja, ali sada sa iskustvom inovatora, zna da prvo mora da ih patentira, pa tek onda da govori o njima. „Magična tuba za nokte“ je već gotova priča, nagrađena sa četiri medalje. Naravno, riječ je o međunarodnim sajmovima i međunarodnim prezentacijama izuma.
„Oko 3500 žena inovatora iz cijelog svijeta, takmičilo se u inovacijama u Seulu, krajem prošle godine. Moja magična tuba za nokte osvojila je drugo mjesto, srebrenu medalju. Možete li to zamisliti? Normalno je da to nešto znači. Za medalje se ne dobija nikakav novac, ali ako prodate svoj patent, to je druga priča“, kaže Ata Stojić.
Nema novca za prototip izuma
Njen izum je putovao na svjetske izložbe inovacija, ne kao prototip, jer za to nije imala novca, nego kao grafički prikaz, koji možemo i mi vidjeti. „Kako znamo da to radi?“
„To je jedna tuba dužine deset centimetara, presjeka jedan centimetar. Ima dva poklopca i četiri spremnika. U jednom spremniku je četkica za lakiranje noktiju, i jedan spremnik sa lakom za nokte. Sljedeći spremnik je sa acetonom za skidanje laka za nokte, i četvrti spremnik je sa spužvicom za skidanje laka. Znači, ova tuba služi za skidanje laka sa noktiju i za ponovno nanošenje laka. Ta tuba treba da pomogne svakoj ženi koja želi da ima lijepe i uredne nokte uvijek, na svakom mjestu i u svakoj prilici. Tuba može da se stavi u džep, u torbicu, pa čak i u malu večernju torbicu. Znači, više nije potreban neseser u kojem moraju biti aceton, lak za nokte i spužvice. Ovo je proizvod 4 u 1. Dva dugmeta u obliku srca pokreću mehanizme lijevo i desno i upravljajući njima skidate lak, ili ga ponovo nanosite. Sve je vrlo jednostavno i bez mirisa“, kaže Ata i dodaje da se svi spremnici mogu mijenjati.
Mlada inovatorka naglašava da svako ko ima ‘razvijenu maštu’, može da bude inovator. Za svoj izum dobila je jednu srebrenu, tri bronzane medalje i plaketu Asocijacije francuskih inovatora. Sve je to stiglo izvan granica BiH. Ovdje je kucala na mnoga vrata pokušavajući dobiti pozajmicu, kao početni kapital za proizvodnju svog izuma. „Mnoge institucije u našoj zemlji samo deklarativno podržavaju inovatore, a kada nam zatreba konkretna pomoć, nailazimo na zatvorena vrata.“ „Nemamo para“, rekli su joj svi.
Ali, to Atu Stojić ne obeshrabruje. Već ima nove ideje o kojima, za sada, ne može da govori. Svaki put kad je dobila neku od medalja, častila je kolačima svoje kolege inovatore u bh. Asocijaciji inovatora. „E, pa, vrijeme je za kolače“, kaže Ata, najavljujući nove projekte.
Preuzeto sa www.dw-world.de