U većini gradova u BiH, po rođenju vas u matičnu knjigu upisuju kao
Srbina, Bošnjaka, Hrvata ili ostalog. U Bihaću, Banjaluci ili Bijeljini,
upisati nacionalnost Bosanac u matičnu knjigu rođenih nije moguće, dok
su nam npr. u matičnoj službi Mostar rekli da to nikada niko nije tražio
i da nisu sigurni da li ta mogućnost postoji. U Sarajevu ta mogućnost
postoji od 2015. godine, kada se za istu, pravnom bitkom dugom devet
mjeseci, izborio Sarajlija Kemal Šalaka.
Faruk Šalaka prvi je Sarajlija koji je upisan u matičnu knjigu
rođenih kao Bosanac. Za njega, biti Bosanac, znači i ne zagađivati
prirodu i čuvati svoj grad, podstaći druge da se ekološki ponašaju.
“Mi trebamo čuvati grad, i nikada nećemo da zagađujemo”, rekao je Faruk.
“Nikad nećete da zagađujete prirodu?”, upitao ga je drug.
“Nikada”, dodaje.
Ovim je Faruk dokazao da je istinski, srcem, Bosanac, da voli i
poštuje zemlju u kojoj je rođen. Da je Bosanac po nacionalnosti i da
tako treba biti upisan u matičnu knjigu rođenih, njegovom ocu Kemalu
nije bilo lako da dokaže.
“Godine 2014. sam dobio Faruka, do 2015. godine je trajala ta
borba, nekih 8, 9 mjeseci. A sve je počelo kad sam otišao u Opštinu da
ga upišem. U međuvremenu se u matičnu knjigu počela upisivati
nacionalnost. Pitali su me hoću li se izjasniti o nacionalnosti djeteta,
ja sam rekao hoću, napisao sam Bosanac, u Bosni je normalno da su ljudi
Bosanci… Međutim, službenica mi je rekla da ne može Bosanac, da može
samo Bošnjak, Srbin, Hrvat ili ostali… tu je nastala svađa sa tom ženom,
sa njenim pretpostvljenim, istjeran sam iz opštine”, kazao je Kemal Šalaka, dodajući:
“Suštinski je važno zato što su Bošnjak i Bosanac dva
različita pojma, u današnjem društvu. Generalno gledajući nema nikakve
razlike. Međutim, pošto je to ispolitizirano, pa se kao Bošnjak
podrazumijeva da je islamske vjeroispovjesti itd. i nastalo je tek
1993”.
Građani moraju uzeti stvar u svoje ruke
Dodaje da su svi na početku bili Bosanci, te da se nije gledalo ko je ko, ko je koje vjere itd.
“Onda je sve to došlo na mala vrata, a ja ne volim da me
prave magarcem. Pošto smo svi Bosanci i želim da se osjećamo svi kao
Bosanci u Bosni, a etnički neka bude ko šta hoće, tako sam ja htio da
ljude ujedinim da dam svoj primjer i svoj doprinos”, kazao je.
Pravnu bitku, Kemal je dobio uz “pro bono” pomoć advokata Nedima Ademovića.
“Gospodin Kemal Šalaka je po etničkoj pripadnosti Bošnjak. On
je po rođenju svog djeteta zahtijevao u opštini Centar u Sarajevu da se
njegovo dijete upiše po nacionalnost a ne po etničkoj pripadnosti, što
je opština Centar odbila. Ovo se zove u pravu presedan. I državni organ
je donio odluku koja je po našem mišljenju i dubokom uvjerenju u skladu
sa ustavom i pravilnim tumačenjem evropske konvencije, odnosno prava na
privatni život. Ovakvu odluku trebali bi slijediti svi upravni organi i
sudovi u BiH, da ne bi ponavljali istu grešku koju smo dokazali da je
napravila opština Centar. Nažalost, u BiH, poslije dejtonskog mirovnog
sporazuma, kompletna administracija, svi formulari, zasnovani su na toj
nesretnoj tripartitnoj etničkoj podjeli između Srba, Hrvata i Bošnjaka,
uz potpuno isključenje bilo koje druge kategorije građana uključujući i
po pitanju identiteta”, istaknuo je Nedim Ademović, dodajući:
“Jako puno smo poziva i zahvalnica dobili na ovom slučaju jer
su ljudi napokon odahnuli i rekli – mi želimo takođe da se izjašnjavamo
kao Bosanci, odnosno Hercegovci, i da istovremeno budemo i pripadnici
etničkih tzajednica, što nam je onemogućeno, što je protivprirodno”.
Ono što je bitno naglasiti, istaknuo je Ademović, je da izjašnjavanje
kao Bosanac ili Hercegoac, ne znači anuliranje automatsko pripadnosti
etničkoj zajednici, jer svaki čovjek, što ima više identiteta, on je
bogatiji.
“Građani moraju uzeti stvar u svoje ruke i boriti se za svoja
prava, jer ako budu čekali državu da bude dobra prema njima, uvijek će
im se vratiti lošim jer je to naše iskustvo 30 godina. Ovakvi slučajevi
treba da budu motivirajući za građane da se bore za svoja prava i da ne
odustaju”, rekao je.
Bosanac znači biti dobar čovjek
Zahvljujući ovom slučaju, iz matične službe opštine Centar, već 7 godina je moguće dobiti ovakav odgovor:
“U matičnu knjigu rođenih moguće je u rubriku „Nacionalnost“
upisati Bosanac, i to u okviru osnovnog upisa, kao i u naknadnom upisu
podnošenjem zahtjeva u upravnom postupku”.
Nakon što je Kemal upisao Faruka, i on i supruga i dvoje starije
djece upisani su kao Bosanci. To je bio jedan od njegovih činova i borbi
koje je vodio čak i maloljetan, u ratu – da ovo bude zemlja svih ljudi
koji u njoj žive. On nije odustao od takve zemlje ali ova država kao da
odustaje od onih koji je istinski vole.
“Ne vjerujem da ću ovdje ostati. Već pripreme neke pravim za
odlazak vani, ne zbog mene nego zbog djece prvenstveno, mislim da
budućnost nije ovdje dobra, tako da ćemo vjerovatno budućnost na zapadu
negdje tražiti”, rekao je Kemal Šalaka.
Faruk Šalaka, dječak čiji se otac borio da on pravno, nacionalno,
suštinski, bude Bosanac. Dječak koji vjeruje da biti Bosanac znači biti
dobar čovjek. Dječak, čija uvjerenja, nisu uvjerenja zaslužnih za to što
je on, još jedan Bosanac koji pakuje kofere…
N1