Bivši direktor Studentskog centra Milan
Komljenović u razgovoru za MojuHercegovinu prvi put je javno govorio
šta se u tom periodu dešavalo u i oko Univerziteta, kao i u periodu
studentskih protesta.
– Tada je dogovoreno uvođenje niza
sadržaja, koji su ranije studentima bili nedostupni. Pored Studentskog
kulturnog centra, koji je bio osnovni, kako studentski, tako i moj cilj,
a koji bi podrazumijevao studentski bioskop, pozorište, organizovanje
koncerata i izložbi, radio i pisani medij koji bi uređivali studenti, u
planu su bili i neki sportski sadržaji, zatim gradnja terena, igrališta,
dvorane, formiranje studentske zadruge ili službe za zapošljavanje
studenata u okviru studentskog grada i drugo. Već to je vlastima bio
okidač, da obrate pažnju, jer se nešto krupno krenulo dešavati, a da nad
tim nisu imali kontrolu. Prepali su se da im se Univerzitet i studenti
otimaju. Promjenu statusa su podržali ministar prosvjete, potom i Vlada,
ali to je sa njihove strane bilo iznuđeno, nisu imali nikakvu kontrolu
nad događajima – kaže Komljenović.
Da je vlast u priču o Studentskom gradu
u to doba ušla nevoljno potvrđuje i to što nakon smjene tadašnjeg
rukovodstva Studentskog centra, u julu 2013. godine, ovakva ideja više
nikada nije došla na dnevni red. Iako je tada bila pred samom
realizacijom, o njoj poslije nisu govorili ni predstavnici vlasti, ni
novo rukovodstvo centra, ali ni studenti, te je ostala samo „mrtvo slovo
na papiru“.
Dodatni problem vladajućim strukturama u
Republici Srpskoj su predstavljali i svojeglavi studentski
predstavnici, koji takođe nisu bili u potpunosti pod njihovom kontrolom.
Tadašnji jasni i glasno izrečeni zahtjevi, performansi, protesti,
sukobi sa ministrom prosvjete, a potom i predsjednikom RS, danas su
potpuno nezamislivi. Inače, sukob studenata i vlasti manjeg intenziteta
je započeo nakon što je Vlada RS u Upravni odbor Studentskog centra
imenovala dva imena suprotno imenima koje su predložili sami studenti, a
kasnije se proširio i na druge stvari.
– To se nikada nije desilo. Uvijek je
bilo onako kako su studenti predlagali, odobrenje Vlade je bila više
forma. Tadašnji ministar prosvjete i kulture RS Goran Mutabdžija je
prekršio takvu praksu, prema većinskom studentskom mišljenju, potpuno
nerazumno. Studenti su insistirali da Mutabdžija prihvati prijedlog
studentske organizacije, što je on odbijao, nekon čega je došlo do
manjeg sukoba između njih – prisjeća se nekoliko tadašnjih studenata,
koje je MojaHercegovina kontaktirala.
Izlazak na ulice
Nakon što se sukob počeo rasplansavati,
u priču se umiješao, a ko bi drugi nego predsjednik Republike Srpske
Milorad Dodik, a ishod je bila povelja koja se odnosila na reformu
visokog obrazovanja, u kojoj je obećano da će se, između ostalog,
sprovesti reforma visokog obrazovanja, poboljšati brojni zakoni,
iskorijeniti korupcija na Univerzitetu i mnogo toga drugog. Jedan od
vođa studentske pobune, tadašnji predsjednik Unije studenata RS Nikola Dronjak ističe za MojuHercegovinu
da je tada dosta priče bilo i o prodaji ispita, zbog čega je obračun sa
korupcijom u obrazovanju bio jedan od centralnih razloga studentskog
nezadovoljstva.
– Uz to se tražila i godinama
obećavana, a od nadležnih nikako, do tada, realizovana izgradnja
četvrtog paviljona u Banjaluci. Odlazak kod Dodika je samo prolongirao,
ali ne i spriječio studentski bunt. On nam je svašta naobećavao i mi smo
mu dali vrijeme – prisjetio se Dronjak.
Međutim, već sredinom 2013, gotovo
godinu dana nakon potpisivanja povelje, kada su sa sigurnošću, kako su
isticali, „shvatili da ih je Dodik slagao“, dolazi do sukoba
predsjednika Srpske i Dronjka, nakon čega su studenti zatražili ostavku
ministra prosvjete i istovremeno krenuli razmišljati o protestima.
– Kao direktor Studentskog centra sam
stao iza njih. Da budem potpuno korektan, bilo je nelogično da studenti
traže da se te stvari riješe, a da ih ja, kao direktor Studentskog
centra u tome zaustavljam. Prosto nije bilo logike. I tadašnji rektor
Stanko Stanić je podržao zahtjeve, ali za razliku od mene, kasnije nije
snosio nikakve konsekvence – ističe Komljenović te dodaje da su već tada
osjetili „da su predmet praćenja, prisluškivanja telefona i slično“.
Šest dana prije protesta, 6. juna 2013,
Igor Macanović, predsjednik Skupštine studenata, te Nikola Dronjak,
predvode performans pred trećim paviljonom, na kojem su dobili podršku
nekoliko stotina studenata. Studenti su tada iznijeli krevete ispred
doma te „otvorili“ četvrti paviljon a kasnije i simbolično sahranili
povelju te najavili masovnije proteste.
Kako bi se protesti spriječili, vlast u
nekoliko dana vuče niz poteza, od raspisivanja tendera za izgradnju
četvrtog paviljona, smjene Rajka Vasića sa pozicije generalnog sekretara
SNSD-a jer je prethodno pobunjene studente nazvao kopiladima, pa sve do
zvanične zabrane okupljanja. Dan pred okupljanje studenata, banjalučka
policija je zabranila proteste obrazlažući odluku nevjerovatnom tvrdnjom
da bi protestni skup mogao izazvati problem u saobraćaju. Kada su
shvatili da je pomenuta odluka samo još pogoršala situaciju, Dodik je
lično „dopustio“ skupljanje.
Protesti, na kojima se okupilo između
četiri i pet hiljada građana, i koji su počeli ispred Studentskog centra
a završili pred zgradom Vlade RS, žestoko su prodrmali uljuljkanu
vlast, koja punih sedam godina nije osjetila znakove otpora. Tada su
shvatili da je vrijeme da reaguju. Iako niko ne spori da je politika
imala svoje „pipke“ među studentskim predstavnicima i rukovodstvom
centra i u tom periodu, procenat te kontrole je, za njih, očito bio
nedovoljan, čim je do protesta uopšte i došlo.
Obračun i kapitulacija
– Zbog podrške studentima, vlast je
odlučila da „počisti“ rukovodstvo Studentskog centra i da krene u moje
rušenje. Oni tada nisu imali kontrolu ni nad Parlamentom i Unijom, niti
rukovodstvom centra. Nakon protesta su shvatili da je to za njih
opasnost. Do tada, u ranijem periodu, nisu se imali čega bojati, bili su
prosto prejaki. Te 2013, godinu dana pred opšte izbore, situacija je
već bila drugačija – ističe Komljenović.
On dodaje za MojuHercegovinu da se tada o njemu raspravljalo, kako tvrdi, lično u kabinetu predsjednika RS.
– Imam informacije da je nakon protesta
iz kabineta predsjednika RS kontaktiran moj zamjenik, ispitivan je da
li se mogu pronaći neki koruptivni ili kriminalni papiri, koji bi
omogućili moje hapšenje. Tu je bila ujdurma, pripreme, ali je sve
propalo jer se tako nešto nije moglo pronaći. Smijenjen sam početkom
jula, nakon tzv. „afere trovanje“ – govori naš sagovornik.
Pomenuta afera se odnosi na trovanje
tridesetak korisnika studentske menze, koji su dan nakon ručka osjetili
iste simptome: povraćanje, proliv i povišenu temperaturu, a potom i
hospitalizovani. Mediji su danima nagađali šta je uzrok trovanja,
spekulisalo se da je riječ o piletini, potom makaronama, da bi se na
kraju ispostavilo, nakon što su uzeti i analizirani uzorci, da je riječ o
„prljavim rukama jedne od žena koje su imale dodira sa hranom“. Prema
pojedinim verzijama, trovanje nije bilo slučajno, znalo se da studenti
neće imati veće posljedice po vlastito zdravlje, a takva afera je bila
potrebna. Prema drugim verzijama, trovanje nije planirano, ali je
svjesno iskorišteno u političke svrhe, jer je događaj ispao idealan kako
bi se studenti okrenuli protiv, između ostalog, i direktora centra ili
makar amortizovani.
U jeku ljetne pauze, kada je većina
studenata bila u rodnim gradovima, daleko od Banjaluke, 18. jula
smijenjen je Komljenović, a sva priča o istrazi, koja tada nije bila
okončana ali i trovanju staje, kao da nikada nije ni postojala.
Kako Dronjak i garnitura koja se bunila
već krajem juna 2013. nije bila na čelu studentskih organizacija, a
ubrzo je „pročišćen“ i Studentski centar, stvoreni su potrebni uslovi da
politika potpuno ovlada Univerzitetom. Na čelo Unije studenata RS 23.
juna dolazi Predrag Govedarica sa Univerziteta u Istočnom Sarajevu, a
mjesec dana kasnije za direktora Studentskog centra imenovan je Zoran
Babić, koji i danas obavlja pomenutu funkciju. Slučajno ili ne, od tog
momenta kao da prestaju svi studentski problemi, jer otpor više nije
viđen. Prošlogodišnji upad u rektorat namjerno ne spominjemo zbog i više
nego očigledne političke pozadine.
Finansijsko posrnuće
Studentski centar počinje od 2014.
godine finansijski strmoglavo da pada, te od akumuliranog,
višedecenijskog, duga od 800.000 KM iz 2013. dolazi do ovogodišnjih
gotovo sedam miliona maraka! Nevjerovatnom podatku da
je centar na godišnjem nivou pravio preko milion maraka duga najviše je
doprinijela Vlada RS, koja je maksimalno „zavrnula pipu“. Zvaničan
podatak, koliko je Vlada RS posljednjih deset godina, godinu po godinu,
izdvajala za centar, do zaključenja ovog teksta nismo dobili, iako su
nam u odgovoru rekli da će nam resorno ministarstvo podatke dostaviti.
– Studentski centar je dobijao sve
manje para iz budžeta. Već 2014. godine je uskraćen za 800.000 maraka. I
to je početak finansijskog pada. Pored smanjenja direktnih novčanih
isplata tu je i niz sporadičnih. Npr. do tog perioda centar nikada nije
iz svojih sredstava plaćao grijanje Toplani, to je izmirivala Vlada,
koja je davala nekakav avans Toplani, pa je iz tog avansa Vlada
zatvarala grijanje u školama, pa i centru. To ne radi već godinama –
ističe za MojuHercegovinu dobro obavješteni izvor iz Studentskog centra,
koji je insistirao na anonimnosti.
A upravo je dug prema Toplani jedan od
najvećih pojedinačnih dugovanja centra. Još prošle godine je premašio
2,5 miliona maraka, a preko milion maraka duga centar ima prema
Elektrokrajini za struju, ali i preduzeću Novoteks, koje obezbjeđuje
hranu za studentsku menzu.
Aktuelni direktor centra Zoran Babić problem sa velikim dugovanjima vidi u ranijem periodu.
– Od 2009. do 2015. godine studenti su
za grijanje plaćali 10 maraka, a troškovi po studentu samo prema Toplani
su bili 35 maraka. Dodajte troškove električne energije, odvoza smeća,
vidjećete da su ti troškovi od ranije generisani – rekao je Babić.
Iako niko nije želio javno istupiti,
nekoliko bivših članova skupštine studenata za naš portal je reklo i da
dug za hranu nije slučajan.
– Često su se na tender za dobavljače
javljale bukvalno dvije firme, jedna bi potom prošla za hranu, a druga
za piće. Jedne godine je piletina bila 17 maraka, dok je u maloprodaji
bila šest maraka, što znači da bi u veleprodaji trebala biti još i niža.
U Studentskom centru je, iz godine u godinu, bilo mnogo manje studenata
na ishrani, a troškovi ishrane su rasli. To je nevjerovatno – rekao je
jedan od sagovornika MojeHercegovine.
Kada je riječ o ishrani, novo
rukovodstvo je tri obroka za korisnike doma povećalo sa 2,5 na tri
marke, a studentima koji nisu korisnici doma cijenu podiglo sa
dotadašnje 2,5 na 10 maraka. Tako je dobar dio studenata ostao oštećen
po dva segmenta, jer je ostao bez smještaja, a ishrana je četvorostruko
poskupila. Zakon o studentskom standardu kaže da svaki student koji je
na budžetu ima pravo na ishranu iz menze, a svakako da bi bilo korektno
da plaćaju istu cijenu kao i korisnici doma. Pored hrane, duplo je
poskupio smještaj, ali i pored toga što je studentski standard u osnovi
pao, studentski lideri nisu se bunili.
Dok je centar sve više zapadao u
dugovanja, nadležni vuku niz potpuno nelogičnih poteza, te u jednom
trenutku uvode sebi konkurenciju u „vlastito dvorište“.
– U kampusu, tik uz restoran „Slobodni
um“, koji je dio Univerziteta i koji je imao u ponudi i hranu,
dozvoljeno je privatniku da otvori pekaru. To je nevjerovatno! Onda su u
dom dozvolili da se stave privatne mašine za pranje garderobe, te su
stajale na petom spratu prvog paviljona iako je centar istovremeno u
prizemlju imao svoj vešeraj – ističe naš sagovornik.
Finansijsko potonuće je doživio i
nekada izuzetno popularni Klub studenata Banjaluka, poznatiji kao KSB, u
kojem se do prije pet godina, prilikom večernjih izlazaka „ni šibica“
nije mogla ubaciti a sada rijetko ko u njemu i kafu da pije.
– Postoji pravilnik o radu KSB-a, koji
ima svoj savjet, a u njemu tri studenta i dva radnika Studentskog
centra. Sadržaje u klubu uređivali su studenti. Danas niko ne pominje
taj pravilnik niti je KSB u rukama studenata. Sve se zloupotrebljava,
piće se često donosi sa strane, prodaje se ali se ne knjiži.
Istovremeno, izdaju se lažne fakture, na kojima su duplo veće cifre od
stvarnih vijednosti robe. KSB je do prije pet godina imao godišnji
prihod između 150 i 200 hiljada maraka, a danas nema ni 10 hiljada –
saznaje MojaHercegovina od izvora iz Studentskog centra.
Ministarstvo u međuvremenu skida
radnike KSB-a sa budžeta, te se oni počinju plaćati iz sredstva kluba,
što je bio dodatan problem.
– Tu je i konkurencija, koja je mnogo
jača nego ranije i koja jeste objektivan problem za poslovanje KSB-a,
ali imajući u vidu da ne plaćate režije, da ste tik uz studentski dom,
morali bi biti konkurentni – slažu se naši sagovornici.
Lideri studenata i projekti
A gdje su za to vrijeme studentski predstavnici?
– Nakon protesta vlast je ozbiljno
shvatila studentsko organizovanje i izvršila dubok upliv u njega.
Isforsirani su svoje predstavnike, iz stranačkog podmlatka ih progurali u
studentske organizacije. Uzmite samo ljude koji su bili poslije mene i
vidjećete da su oni sada u vladajućim strankama, a tamo sigurno nisu
slučajno – kaže Dronjak, koji je kasnije angažman nastavio u
organizaciji „Slobodna Republika“, a potom i u Partiji demokratskog
progresa, čime se pridružio gotovo svim liderima studenata koji su
završili u politici, ali se izdvojio kao jedan od rijetkih koji je
pristupio opozicionoj stranci.
Njegovi nasljednici su imali suprotan
put. Predrag Govedarica, koji je na čelo Unije došao dvije nedjelje
nakon protesta, završio je u SNSD-u, Dobrivoje Obradović u DNS-u, gdje
je danas predsjednik mladih, dok je Ratko Savić, za razliku od
pomenutih, u najvećoj stranci u RS bio i prije nego što je došao na čelo
studenata. Zanimljivo, dok je Savić bio na čelu Unije, predsjednik
Studentskog parlamenta bio je Željko Sladojević, a generalni sekretar
Parlamenta Marija Puljarević, svo troje omladinci SNSD-a Gradiška. Iako
ne možemo biti protiv da se studenti, koji su aktivni članovi stranaka,
kandiduju za predsjedne studentskih organizacija, očigledno je da
godinama nismo imali kritički ton prema, npr. ministru prosvjete i
kulture, Vladi RS generalno ili nekim postupcima vlasti, a koja je
najodgovornija za stanje studenata u Republici Srpskoj.
Koliko je politika uzela maha među
studentskim liderima, dovoljno je pogledati prošlogodišnje obaranje
rektora Milana Mataruge. Grupa studenata na čelu sa Ratkom Savićem
iznijela je niz zahtjeva, ali je akcenat stavljen na slučaj Tehnološkog
fakulteta, na tzv. „Aferu poljubac“, u kojoj je traženo da
Mataruga je smijenjen, a Balaban
nedavno vraćen na posao, a nisu riješeni ni drugi izrečeni zahtjevi,
međutim studenti sada ćute, jer je jedini cilj bila Matarugina smjena, i
to kao dio obračuna unutar SNSD-a, u koji su studentski predstavnici
svjesno ušli.
Dok su se smanjivala sredstva za
centar, povećavali su se grantovi kojima su rukovodili studentski
lideri. Izvor MojeHercegovine, koji je insistirao na anonimnosti, ističe
da su „vidljive“ cifre, koje se tiču individualnih honorara studentskih
predstavnika zanemarive, ali da se ključ zašto su ova mjesta toliko
važna krije na drugom mjestu.
– Npr. predsjednik Studentskog
parlamenta ima 250 maraka naknadu, dok predsjednik komisije, sekretar,
potpredsjednik ne prelaze 150 maraka. To je u ovoj priči potpuno
zanemarivo. Ali projekti, grantovi Vlade, odnosno Ministarstva, donacije
sponzora, su već neka druga priča – ističe naš sagovornik.
A tu cifre počinju biti mnogo
ozbiljnije. Tako će npr. u ovoj godini Ministarstvo prosvjete i kulture
Republike Srpske izdvojiti 200 000 KM za sufinansiranje programa i
projekata studentskih organizacija, a ista cifra se ponavljala i ranijih
godina.
– I tu posebnu pažnju treba obratiti na
Uniju studenata RS, koja dobija mnogo veći iznos a ima slabu kontrolu
gdje taj novac završava. Parlament ima kakav takav nadzor, Unija ne.
Vjerujte, i po pet ili 10 hiljada maraka je moguće „ugrađivanje“. Novac
se skida sa računa a onda lično daje svakom ko je učestvovao u nekom
projektu. Sve se plaća računima, na kojima pišu neke cifre koje uopšte
ne moraju imati veze sa stvarnim utrošenim novcem. Nema pravdanja niti
inspekcija vrši kontrolu – kaže naš sagovornik.
Samo u prošloj godini, za Uniju
studenata Ministarstvo je izdvojilo čak 120.000 maraka. Za
„Univerzitetsko veče 2017” i „Univerzitetske sportske igre 2017”
izdvojeno je 40.000 KM, za oba po 20.000 KM. Sufinansirali su
„Мeđunardni dan mladih” sa 15.000 KM, „Studentski medijski servis” sa
11.700, „Studentsku konferenciju 2017” u iznosu 10 500 KM, a po 10.000
za “Školu studentskih lidera 2017” i „Živjeti slobodno – 9. maj
Međunarodni dan pobjede nad fašizmom”. Za „Student leadership conference
„SEI – Banjaluka 2017“, koji se, prema našim izvorima, nije ni održao,
obezbjeđeno je 7.500 КМ, „Studijsku posjetu Andrićgradu” 5.000 KM, po
4.000 za „Skupštinu US RS” i „Rangiranje fakulteta”, dok su za
„Еdukativne radionice“ izdvojene 3.000 КМ.
U 2016. su obezbjeđene sljedeće cifre:
za “Finale univerzitetskih sportskih igara 2016” 18.000 KM,
„Sporstko-naučni skup studenata – Tjentište 2016” 15.000 KM, „9. maj Dan
pobjede nad fašizmom – Živjeti slobodno” 15.000 KM, „Stručni program,
paneli, visoko obrazovanje i mi” 8.000 KM, „Univerzitetsko veče 2016”
8.000 KM, „Studentska konferencija 16” 7.000 KM, „Sastanak mediteranske
mreže studenata” 3.900 KM, “Avangarda” – Časopis Unije studenata RS u
iznosu 3.800 KM te “Skupštinu USRS” 2.000 KM.
Ni Studentski parlament se nije mnogo
više proslavio od Unije, a dovoljno se samo osvrnuti na prošlogodišnju
naučno-stručnu konferenciju “Studenti u susret nauci” (StES). Naime, svi
učesnici konferencije su plaćali 40 KM kotizacije za štampanje zbornika
radova, koji im je potom poslat u PDF formatu! Imajući u vidu da je na
StES-u učestvovalo oko 200 učesnika, a prezentovano 135 naučno-stručnih
radova, cifra koja je isplaćena za nepostojeće štampanje iznosi 8.000 maraka!
Da ih nije mnogo briga za studente, za
čije interese bi se trebali boriti, pokazuju i činjenice da su
studentski lideri ubrzo krenuli sa kopiranjem stranačkih šefova, što
pokazuju, između ostalog, i njihova čašćavanja po luksuznim restoranima.
Naravno, sve o trošku Univerziteta. Na jednom od njih, u restoranu
„Kazamat“ u Banjaluci, za predsjednika Studentske organizacije Pravnog
fakulteta (SOPFBL), predstavnike Studentskog parlamenta i Unije
studenata, poslužena je hrana i piće u vrijednosti 1.069 maraka, a sve
je plaćeno iz sredstava SOPFBL. Međutim, račun iz pomenutog restorana je
potpuno marginalan kada ga uporedimo sa žurkom “one7eleven”, koju su
organizovali Parlament i Unija, a za koju su, između ostalih,
Univerzitet i Ministarstvo prosvjete, ali dijelom i Studentski centar
koji grca u dugovima, izdvojili nevjerovatnih 46.000 maraka.
Kada ovome dodamo aferu koju je prošle
godine razotkrilo udruženje “ReStart Srpska”, a tiče se „Dana mladih –
škola lidera“, u režiji Unije, i laicima je vidljivo koliko su
studentski lideri odrođen i zaseban dio, koji nema apsolutno ništa sa
ostatkom studenata, koji najčešće jedva spajaju kraj sa krajem. Naime, u
avgustu prošle godine dobar dio novca namijenjen za studentske
organizacije potrošen je na pivo (11 buradi po 30 litara, odnosno 330
litara piva, što je plaćeno 605 KM), iako je opštepoznato da donatori
nikada ne dozvoljavaju potrošnju na alkohol. Tu je i 1.755 maraka za
prevoz od Bijeljine do Trebinja, ali i 204 KM izdvojene za smještaj
Slavka Sladojevića (brat tadašnjeg predsjednika Parlamenta) i Željka
Šukala, koji nemaju nikakve veze sa studentskim organizacijama.
Imajući u vidu kako su provodili dane
kao studentski lideri nije ni čudo što su zaboravili na položaj ostalih
kolega, koji je zasigurno među najgorim u regionu.
Gdje je bunt danas
– Jako je simptomatično to što su svi
predstavnici studenata u poljednjih sugurno šest-sedam godina,
završavali u politici. Da li su u tom trenutku imali direktnu spregu sa
politikom ili ne, to zavisi od slučaja do slučaja. Ratko Savić, iako
predstavnik svih studenta, javno se dičio tim kako je član SNSD-a, te je
širio hvalospjeve o predsjedniku RS. Kako neko ko je član vladajuće
partije može na efikasan način da štiti interese studenata, što uostalom
i nije činjeno. Dronjak je takođe u politici, ali je jedini koji je
organizovao proteste i omogućio da se studentski glas jasno čuje – ističe za MojuHercegovinu predsjednik ReStarta Stefan Blagić, koji je preko svog udruženja u više navrata javno kritikovao spregu politike i studentskog organizovanja.
Nikola Dronjak ističe da je politika
uvijek imala upliva na Univerzitetu, kako u njegovo doba tako i ranije,
dok je današnja opozicija bila na vlasti, ali da procenat uticaja bio
znatno manji nego posljednjih godina.
– Osjećam se ponosno jer pripadam
generaciji koja se tada pobunila. Zašto se ne bune danas? Jedan od
osnovnih zahtjeva iznesenih na protestima bila je izgradnja četvrtog
paviljona, što je kasnije i urađeno, tako da ne možemo govoriti da
iskazivanje studentskog nezadovoljstva nije dalo efekat. Doživio sam
mnoge pritiske, probleme, ali se ne kajem zbog tadašnjeg angažmana. Ono
što svakako nije dobro jeste što se predstavnici manje oglašavaju danas,
nego što je to bio slučaj ranije, iako u međuvremenu nismo imali
rješavanje većine nekadašnjih problema – kaže Dronjak.
Jedan od novih lidera, predsjednik Studentskog parlamenta Branko Trninić tvrdi za Moju Hercegovinu da novo rukovodstvo parlamenta nije politički opredijeljeno.
– Nezavisni kandidati su osvojili
većinu, na izborima smo pobjedili kanidate čiji je partijski angažman
bio opštepoznat. Za prošli saziv se otvoreno tvrdilo da iza njih stoji
politika, da su pripadnici pojedinih stranaka. Ali smatram da se ona ne
treba miješati, jer Studentski parlament treba uvijek da donosi odluke u
korist studenata, a ne onih koji su dužni studentski položaj poboljšati
– rekao je Trninić i dodao da će se studentski glas ponovo čuti, a da
će jedna od centralnih tema biti privatni fakulteti.
Kako bi pokazali da su drugačiji od
svojih predstavnika, aktuelni predstavnici bi, na primjer, mogli za
početak da istraže i objelodane koliki je bio stvaran utrošak
organizovanja stand-up komedije za „Dane studenata“, o čemu je
MojaHercegovina nedavno pisala u tekstu Stare malverzacije novih studenata – kako su finansirani “Dani studenata”?