Nekada simbol stradanja, danas simbol povratka. Koraj krase živopisni krajolici, nepregledni voćnjaci i vrijedni ljudi. Zbog svog specifičnog geografskog položaja, često u šali znaju reći da su „ničija zemlja“. Sa druge strane, pak, primjer su suživota u BiH. Smješteni "u srcu" Majevice, na entitetskoj liniji dviju opština Lopare (RS) i Čelić (FBiH), mještani ovog malog povratničkog mjesta, vrativši se na svoja imanja, počeli su od nule.
"Nije bilo lako krenuti ispočetka, ali ljudi su se vratili, obnovili imanja i danas smo tu, u svom Koraju. Koraj je kao raj. Ali sve je manje naroda u Koraju i to nam je najveći problem. Demografska slika Koraja danas je nepovoljna. Iz godine u godinu, sve nas je manje. Trudimo se, ipak, da organizujemo život dostojan ljudi. Dosta tome pomaže i razlog da su to vrlo vrijedni ljudi koji žive od svog rada", kaže za Buku Zijad Smajić, predsjednik MZ Koraj.
90% mještana živi od poljoprivrede
Ovo majevičko povratničko naselje, od nekadašnjih 2000, danas broji tek oko 1000 stanovnika. Mladi su, u potrazi za boljim životom, odavno napustili ove krajeve. Najrespektabilnija grana na ovom području je voćarstvo, od kojeg sredstva za život obezbjeđuje 90% mještana ovog kraja. Posljednjih godina, ova grana privrede doživjela je ekspanziju.
"Poljoprivreda je ovdje glavni izvor prihoda. Nešto malo mještana je zaposleno, većinom u Čeliću, ostali žive od voćarstva. Podsticaji bi nam značili kako bismo bili u mogućnosti da nastavimo proizvodnju, a to je, ujedno, način da spriječimo odlazak ljudi sa ovog prostora. Omladina nam ode, jer nema osnovnih uslova", kaže za Buku Nedžad Uzeirović iz Koraja.
Na površini od 5 duluma, Mustafa Kapiković proizvodi jagode. Zbog rasta cijena repromaterijala, ali i klimatskih uslova, proizvodnja je, kaže za Buku Kapiković, iz godine u godinu sve skuplja i neizvjesnija.
"Borimo se koliko možemo. Jedne godine pogodi nas nevrijeme, poplave, potom visoke temperature. A onda ni plasman nije siguran. Prodajemo nakupcima, uglavnom. Pijaca nam preostaje i ništa drugo", kaže Kapiković za Buku.
Ni na nebu ni na zemlji
Zbog svog specifičnog statusa, mještani Koraja ne ostvaruju pravo na podsticaje. MZ Koraj u kome danas žive, pripada Opštini Lopare, no, zbog blizine, te ostvarenih prava i zdravstvene zaštite, najveći broj povratnika prijavljen je na području Opštine Čelić, zbog čega ni u jednoj od ovih opština ne ostvaruju potpuna prava.
„Mi smo na tromeđi – Bijeljina - Tuzla – Brčko. Razapeti smo između dva entiteta i to predstavlja veliki problem. U Loparama, u kojima živimo, nismo politički aktivni i nemamo dovoljan broj glasača, samim tim ne možemo sa te strane da utičemo. U Čeliću, u lokalnom parlamentu, imamo svoje predstavnike, ali i tu nailazimo na zid u vidu zakonske regulative, preko kojih se ne može preko entiteta ulagati, a brojna su pitanja od zdravstvenog osiguranja, boračkih primanja, zapošljavanja", priča za Buku predsjednik ove MZ Zijad Smajić.
Neophodna ulaganja
U vrijeme kada se sela, a sa njima i područne škole gase, područna Osnovna škola "Dositej Obradović" u Koraju, koju pohađa više od 100 đaka, jedna je od rijetkih koja se danas može pohvaliti tim brojem učenika.
Opstanak na ovim prostorima zahtijeva ulaganja. Pomoć u sanaciji šteta, rješavanje infrastrukturnih, ali i gorućeg problema - vodosnabdijevanja - projekti su koje su mještani ovog malog povratničkog mjesta iz srca Majevice delegirali nadležnima u lokalnoj zajednici, a dalje ka resornom ministarstvu.
Uz pomoć Federalnog ministarstva za izbjegla i raseljena lica, te zajedničkim snagama dviju opština Čelić i Lopare, ulaže se u infrastrukturu ovog kraja. Pa ipak, neki od gorućih problema do danas nisu riješeni.
Bez vode u ljetnom periodu
Još jedan gorući problem je neredovno vodosnabdijevanje. Tokom cjelokupnog ljetnog perioda, mještani svega nekoliko dana imaju pitku vodu, te se snalaze donoseći vodu iz okolnih bunara. Neophodna im je gradnja akumulacionih kapaciteta, za šta očekuju podršku sa lokalnog, ali i entitetskog nivoa.
Željko Kerović, načelnik Odjeljenja za društvene djelatnosti Opštine Lopare, rekao je za Buku da je u planu nekoliko projekata namijenjenih ovoj lokalnoj zajednici.
"Projekti koje planiramo su infrastrukturni. Ima nekoliko problema koje mi, iz lokalnih zajednica, pokušavamo zajednički riješiti, a tu su i oni koje ćemo delegirati entitetskim vladama. Imamo problem sa rijekom koja svake godine nanosi štetu i planiramo da i u tom dijelu tražimo pomoć kako bi se našlo rješenje da se to sanira, jer ljudi iz godine u godinu trpe gubitke na usjevima, od kojih žive", rekao je Kerović za Buku.
Zazločine niko nije odgovarao
Mjesna zajednica Koraj 15. juna obilježila je 33 godine od početka stradanja kada su, kako navode, zaprimili ultimatum od tadašnjih vlasti. U tom periodu pričinjena je šteta, koja se procjenjuje na više od 200 miliona maraka.
"U tom periodu poslije 15. juna 1992. godine, ubijeno je 59 civila uglavnom starije životne dobi, za više od 30 civila još nisu pronađeni posmrtni ostaci. I pored toga što je od tog zločina prošlo 30 godina, niko od aktera, niti od bivše vlasti, nije odgovarao za zločine počinjene u Koraju i nad korajskim narodom“, rekao je Mahir Ćejvanović, član Organizacionog odbora manifestacije „Da se ne zaboravi 15. juni 1992.“
Uprkos svemu primjer su suživota
Danas, više od 30 godina kasnije, kada su imanja obnovljena, a život, dječija graja i druženje ponovo zaživjeli u Koraju - ovo mjesto jedno je od najvećih povratničkih naselja, ali i primjer suživota u BiH.
Ipak, ono na čemu cjelokupna društvena zajednica treba više raditi, kako u ovom, tako i u drugim povratničkim mjestima širom BiH, svakako je održivi opstanak, poručuju mještani. Ulaganje u održivi povratak, obrazovanje i zapošljavanje, stvaranje uslova za dostojanstven život jedini je način, poručuju, da građani BiH ostanu na ovim prostorima.
