Dan je osnovala američka aktivistica transrodnih osoba Rachel Crandall iz Michigana 2009. godine kao odgovor na nedostatak prepoznavanja transrodnih osoba u LGBT+ zajednici, navodeći frustraciju što je jedini transrodni dan sjećanja na transrodne osobe, posvećen ubijenim transrodnim osobama, dok s druge strane nema dana za proslavu živih članova transrodne zajednice.
U našoj zemlji najveći izazov su pravna i medicinska promjena pola, dok od ove godine i BiH, prema smjernicama Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), treba započeti proces implementacije promjene klasifikacije transrodnosti, što znači da sistem transrodnim osobama treba osigurati pristup zdravstvenoj zaštiti uz pokrivanje troškova procesa prilagođavanja spola.
Strah od neprihvatanja, ponižavanje, ismijavanje, marginalizacija, prijetnje pa čak i nasilje, samo su neki od izazova s kojima se u svakodnevnom životu susreću transrodne osobe širom svijeta. U našoj zemlji istovremeno transrodne osobe suočene su sa izostankom institucionalne podrške za pravnu i medicinsku promjenu spola, čime su sistemska diskriminacija i socijalna isključenost dodatno osnažene.
Na Međunarodni dan vidljivosti transrodnih osoba, koji se obilježava danas, 31.3., Sarajevski otvoreni centar želi skrenuti pažnju ukupne javnosti na postojanje transrodnih osoba u našem društvu, kao i na ograničenja koja im aktuleni društveni sistem nameće.
Naime, dok je pravna promjena spola, koja podrazumijeva promjenu identifikacionih dokumenata, moguća tek nakon potpune medicinske prilagodbe spola, u isto vrijeme zdravstveni sistem u BiH ne omogućava proces tranzicije.
Tako još uvijek niti jedna bh. medicinska ustanova ne sprovodi endokrinološke terapije i hirurške zahvate promjene spola, dok je potvrda o potpunoj genitalnoj promjeni potrebna za pravnu izmjenu. Stoga su transrodne osobe u BiH, one koje to žele i mogu priuštiti, prinuđene da se u inostranstvu, o vlastitom trošku, podvrgnu potrebnim medicinskim zahvatima za tranziciju.
“Procedure po kojima se vrši izmjena jedinstvenog matičnog broja i ostalih dokumenata postoje u Republici Srpskoj, kantonima Federacije BiH i Brčko distriktu BiH, ali nisu jasno propisane i dostupne javnosti, te ne postoji nikakav pravilnik kojim bi se detaljno opisala procedura prikupljanja i verificiranja medicinske dokumentacije osobe koja podnosi zahtjev”, ističe Delila Hasanbegović, koordinatorica programa u Sarajevskom otvorenom centru (SOC).
Da bi sve transrodne osobe u potpunosti uživale svoja ljudska prava iz SOC-a naglašavaju kako pravna promjena svakako ne bi smjela biti uslovljena medicinskom prilagodbom, jer se svi i ne odlučuju na potpunu promjenu spola.
“Proces prilagodbe je vrlo individualan, jer šta kome znači promjena spola je vrlo individualno s obzirom da postoje različite operacije” kaže Liam Isić, koji je proces prilagodbe u inostranstvu završio u mjeri u kojoj je, kako kaže, htio, dok oznaku spola u identifikacionim dokumentima još uvijek nije uspio promijeniti.
Većina transrodnih osoba proces tranzicije za sada završava u susjednoj Srbiji, dok, ukoliko želi slijediti smjernice Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) i BiH bi trebala omogućiti transrodnim osobama pristup zdravstvenoj zaštiti uz pokrivanje troškova procesa prilagođavanja spola. Naime, upravo u ovoj godini stupa na snagu revizija Međunarodne klasifikacije bolesti (ICD-11), kojom se transrodnost prenosi u oblast spolnog i reproduktivnog zdravlja, uz novu dijagnozu „rodna inkongruencija”.
“Proces je izazovan za sve zemlje jer implementacija svake promjene klasifikacije koju donese SZO na nacionalnim nivoima zahtijeva vrijeme. Vidjet ćemo koliko će se to brzo moći implementirati u BiH”, kaže Liam, i naglašava kako je inače podrška ukupne javnosti i općenito vidljivost transrodnih osoba jako bitna.
“Ostvarivanje prava kreće od početne tačke osvještavanja društva o postojanju transrodnih osoba, odnosno osvještavanja društva o diskriminaciji i nasilju koje transrodne osobe doživljavaju”, ističe.
A kako bi uticali na percepciju javnosti da su transrodne osobe sastavni dio bh. društva te da njihova ljudska prava ne trebaju biti ugrožena, Sarajevski otvoreni centar je na društvenim mrežama pokrenuo kampanju Kaži nam #štafali, gdje primjerima različitih, svakodnevnih interesa i aktivnosti koje nas kao ljude povezuju, kao što su: sport, muzika, putovanja, a stavljaju u drugi, potpuno nebitni plan, informaciju da li je osoba s kojom ih dijelimo muškarac ili žena, poručuju kako bi svako trebao imati pravo birati kako će se izjašnjavati i izražavati na osnovu svog rodnog identiteta.
O pojmu transrodnost
"Podsjećamo, transrodnost je krovni termin za osobe čiji rodni identitet nije u skladu sa spolom koji im je dodijeljen pri rođenju. Transrodnost obuhvata one osobe koje osjećaju, preferiraju ili biraju da predstave sebe drugačije od očekivanih rodnih uloga koje im tradicionalno pripadaju na osnovu spola dodijeljenog pri rođenju, bilo kroz način odijevanja, govora, ponašanja, kozmetiku ili modifikacije tijela. Između ostalih, transrodnost se odnosi i na osobe koje se ne identificiraju oznakama muško i žensko, zatim na transpolne osobe, transvestite i cross-dressere", ističu iz SOC-a.