Siniša Gvozderac je profesor engleskog jezika i književnosti u jednoj osnovnoj školi u Opštini Laktaši, ali ovog svestranog profu svakog drugog petka možete naći u pabu Šelby u Gradišci, gdje vodi jedan od najposjećenijih pub kvizova u ovom dijelu BiH.
Iako mnogima prva asocijacija na kafanu nije takmičenje u znanju, već u pražnjenju krigli, kafana kao mjesto promocije znanja i opšte kulture nije ništa novo.
Na našim prostorima, kafana je uvijek bila više od mjesta hedonizma. Intelektualcima, umjetnicima i boemima ona je često bila druga kuća, a i među običnim narodom mnogi će vam reći da im je kafana bila i škola i fakultet. Zbog njene uloge u istoriji, kulturi i društvu, u Srbiji je čak pokrenuta inicijativa da kafana postane kulturno nematerijalno dobro.
Iako kafane u nekadašnjem smislu te riječi nisu opstale, usvajanje globalnih trendova donijelo nam je moderne ugostiteljske objekte, a među njima i pabove, koji su najsličniji našem konceptu tradicionalne kafane. Ono što su na Balkanu nekada bile kafane, to su u anglosaksonskoj kulturi pabovi, koji takođe imaju dugu i bogatu istoriju kao mjesta okupljanja.
Još jedan globalni trend – pub kvizovi – posljednjih godina proširio se i na naše podneblje. Međutim, ni to nam nije sasvim strano. Kvizovi su bili izuzetno popularni i u bivšoj Jugoslaviji, kako na televiziji, tako i kao dio šire društvene kulture.
„Popularnost ovog, ali i drugih formata kviza vjerovatno ima veze s činjenicom da se na ovim prostorima kvizovi prikazuju već decenijama. Tako da smo svi mi na neki način odrastali uz Kviskoteku, Brojke i slova, kasnije Upitnik, a mlađe generacije uz Slagalicu i Potjeru“, kaže nam profesor Gvozderac, koji je u cijelu priču oko pub kviza ušao slučajno, kada ga je drugar koji je imao svoju takmičarsku ekipu pozvao da im se pridruži, i to upravo u lokalu u Gradišci u kojem je trenutno voditelj.
„Par godina smo se igrali, usput posjećujući i neka druga mjesta, npr. u Banjaluci, Srpcu i Laktašima, a dobacili smo i do Prnjavora, Dervente i Broda, kako bismo vidjeli kako to funkcioniše i u drugim sredinama. Vremenom to postane jedna vrsta hobija, pogotovo za nekog ko voli kvizove svih vrsta. A iz neke radoznalosti sam počeo i sam da sklapam pitanja, kao da sam znao da će mi nekad zatrebati. Kasnije je moj pomenuti drug Sale počeo da vodi kviz, što je uspješno radio nekoliko sezona. Međutim, u nekom trenutku se požalio da je pomalo zasićen tom ulogom i predložio da ja uskočim jednu sezonu na njegovo mjesto, a da se on konačno vrati u ulogu igrača. Znao je da imam pitanja ’na lageru’, tako da smo se lako dogovorili s vlasnikom lokala da napravimo tu malu rokadu za ovu sezonu.”
Kviz koji vodi održava se svakog drugog petka u kvizaškoj sezoni i izuzetno je posjećen.
„Svaki voditelj kviza ima određene strahove da neće imati zadovoljavajuću brojnost, ali kad se za naš prvi kviz u ovoj sezoni prijavilo 17 ekipa, to je za sve nas bilo jedno veliko i prijatno iznenađenje. Isti broj ekipa smo imali i na drugom kvizu, a možemo se pohvaliti da smo privukli kvizaše iz Gradiške, Laktaša, Srpca, Prnjavora, Kozarske Dubice, Banjaluke i Mrkonjić-Grada.“
Reakcije učesnika su, kaže, vrlo pozitivne, komentari su dobri, a uvijek ima i određenih sugestija za poboljšanja, što uzima u obzir kod pripreme svakog narednog kviza.
Jedna od učesnica kviza u pabu Shelby je i Maja Jakovljević iz Banjaluke, koja se sa drugaricama sa plivanja prvi put oprobala u ovoj vrsti izazova. Nakon ovog iskustva, kaže da joj je apsolutno jasno zašto su pab kvizovi toliko popularni.
“Otišla sam na pub kviz na poziv prijateljice, nikakvih očekivanja što se tiče uspjeha, a velikih očekivanja vezanih za dobru zabavu i provod. Sva očekivanja i neočekivanja su bila više nego ispunjena. Znanje krhko, ali zabava odlična! Misija ispunjena. Mnogo smijeha je ispratilo to veče”, priča nam Maja.
Takvo iskustvo se veže za prva učešća na kvizu, kaže Maja, ali kako raste iskustvo učesnika, tako su i ambicije sve veće.
“Kada se pojavite drugi ili treći put, ipak se pojavljuje i želja da se koji odgovor prepozna, da se ime ekipe pojavi u gornjoj polovini spiska sa bodovima. Tu nastaje novi osjećaj želje za učešćem i znanjem, novi nivo. Tek sam na početku sa tim osjećajem i ne znam šta će donijeti, ali znam da razumijem one koji i dalje žele još”, kaže Maja i dodaje da joj je drago da je njeno prvo iskustvo bilo upravo u društvu “kvizašica u usponu, ekipe pod nazivom ‘Plivačice’, i u kvizu koji je pripremio sjajni Siniša u opuštajućoj atmosferi Shelby paba u Gradišci.”
Na pitanje da li inspiraciju za kviz pitanja crpi iz svoje struke i obrnuto, da li primjenjuje neke elemente kviza u nastavi, profesor Gvozderac kaže da njegova profesija i njegov hobi imaju mnogo dodirnih tačaka.
“Ovo pitanje je jako interesantno. Zaista, pošto sam ja prosvjetni radnik, itekako je moguće primijeniti neke od ‘caka’ s pub kvizova u organizaciji nastave, prvenstveno u pripremi pisanih radova i izradi različitih prezentacija na određene nastavne teme. A kako sam ja profesor engleskog jezika, koji kao predmet posebno iziskuje što veću interakciju između učenika i nastavnika, to je u neku ruku i lakše kombinovati iskustva rada u nastavi i na organizaciji pub kvizova”, kaže Siniša i dodaje da, što se tiče inspiracije za pitanja iz struke, to često zna biti vrlo nezgodno, jer se voditelj mora staviti u ulogu igrača. “Pitanje ne smije biti prezahtjevno, koliko god voditelju izgledalo lako ili banalno, a to se naročito odnosi na pitanja iz struke ili iz onih oblasti u kojima je voditelj ‘jači’.”
Ipak, iskustvo iz učionice svakako mu pomaže u vođenju kviza.
„U oba slučaja imamo komunikaciju jedne osobe s većom grupom, tako da se određene paralele svakako mogu povući. Nije mi se još desilo da na kvizu nekog pošaljem u ćošak, ali ko zna, možda bude i toga“, kaže nam kroz smijeh.
Profesora pitamo da li pub kviz ima neku veću misiju od privlačenja gostiju u ugostiteljski lokal, da li je to dobar način za promociju znanja, opšte kulture.
„O tom često razgovaram s prijateljima kvizašima. Zaključak je da pub kviz predstavlja jednu vrstu odmaka od nekakvog ’mejnstrima’ kojem smo izloženi u posljednjih nekoliko decenija, a koji je na određen način gurnuo potrebu i želju za znanjem u neki drugi ugao današnjeg društva. Prema mom iskustvu sa različitih kvizova, kod različitih voditelja i s različitim profilima članova kvizaških ekipa, osnovni cilj pub kviza je da grupa bliskih ljudi na kvalitetan način provede jedno veče zajedno. A ako ljudi i inače vole kvizove, dobijamo jednu sjajnu kombinaciju zabave, druženja i komunikacije između većeg broja ljudi. Naravno, promocija znanja i opšte kulture je svakako prisutna, jer nema kviza da se na njemu nešto ne nauči, ne čuje neka zanimljiva činjenica ili ne shvati da smo o nečemu možda imali skroz pogrešno mišljenje. To će vam svaki kvizaš potvrditi.“
Ljudima koji nikad nisu učestvovali u kvizu, jer su nesigurni u svoje znanje, a voljeli bi da probaju, Siniša poručuje da je pub kviz apsolutno za svakoga.
„O ovom često pričam s ljudima. Mnogi se iz nekog neobičnog razloga ustručavaju da dođu na pub kviz. Jedni misle da će morati da pričaju na mikrofon pred svima, drugi da će se obrukati, jer „ništa ne znaju“, treći da je pub kviz namijenjen isključivo nekim genijalcima, i tako dalje. A u suštini, pub kviz se ne razlikuje pretjerano od bilo koje druge večeri s rajom u kafiću, osim po tome što je u jednom uglu neki voditelj koji čita pitanja s ekrana, a vi ste ekipica koja ispisuje odgovore na komad papira. Još jedna velika istina je i to da je pub kviz bukvalno za svakoga, jer ako ste možda i lošiji u nekim oblastima, sigurno ćete na jedno ili dva od 50 ili 60 pitanja samo vi znati odgovor, čime ćete svojoj ekipi automatski pomoći da ostvari bolji rezultat. A to nema nikakve veze ni sa stručnom spremom, ni sa poslom kojim se bavite, ni sa načinom života koji vodite. Ako ništa drugo, dođite na jedan pub kviz, smjestite se negdje sa strane, pa se i sami uvjerite o čemu se radi i kako to sve izgleda.“