Veoma mali broj ljudi usudi se javnosti otkriti koruptivne radnje u institucijama i preduzećima u kojima rade, ali i koje se dešavaju u njihovoj okolini i kojima su bili svjedoci. Zbog ovakvog stanja, mnogobrojne kriminalne radnje poput korupcije, nepotizma, utaja poreza i slično ostaju nekažnjene. Većina građana, naviknutih na nepravdu u društvu i lošu zaštitu, boji se javno obznaniti ono što su vidjeli. Razlozi za to su gubljenje radnog mjesta, šikaniranje, uznemiravanje, prijetnje, pa čak i fizički napadi, te u nekim slučajevima ugrožavanje života.
Anica Ramić, diplomirani menadžer u zdravstvu, jedna je od rijetkih osoba u našoj zemlji koja je odlučila progovoriti o problemu korupcije u zdravstvu, nakon što je na svom radom mjestu u Domu zdravlja u Trebinju otkrila niz koruptivnih radnji.
Nakon toga su njen bivši direktor, te gradonačelnik Trebinja iz tog perioda, učinili sve da je degradiraju i uklone sa pozicije načelnice Centra za mentalno zdravlje.
Osnovala je Udruženje „Stop mobbing“, a sve zbog slučaja koji se njoj dogodio.
Cilj ovog Udruženja je naučno i stručno djelovanje na otkrivanju i pružanju pomoći žrtvama mobbinga. Udruženje čine građani koji su svojim potpisom potvrdili dobrovoljno pristupanje u udruženje. Učlanjenje se ne plaća, dovoljno je samo potpisati pristupnicu i imati dobru volju za saradnju. U početku su u udruženju bili članovi iz RS, a poslije su im se počeli priključivati i članovi iz FBiH.
“Sada sa ponosom možemo naglasiti da udruženje “Stop mobbing” ima registrovano 3856 člana, tako da udruženje djeluje na nivou cijele BiH.UG „STOP MOBBING“ sarađuje sa različitim lokalnim i međunarodnim NVO-a u cilju razvoja civilnog društva, promocije ljudskih prava, prava žena, manjinskih prava, nenasilja, borbe protiv korupcije”, počinje svoj razgovor za BUKU Anica Ramić.
“Sve počinje 2007. godine, kada je imenovan Dragan Kovač za direktora Doma zdravlja u Trebinju. Sa mjesta šefa Centra za mentalno zdravlje, nakon pet godina edukacije iz mentalnoga zdravlja, završenog Fakulteta za zdravstveni menadžment, preko noći, bez ikakvog obrazloženja, raspoređena sam na mjesto medicinske sestre sa višom stručnom spremom u porodičnu medicinu. Uslijedilo je šikaniranje, omalovažavanje, zakidanje na zaradi, svi elementi mobbinga. Imala sam osjećaj da je noću razmišljao šta će tog dana da uradi kako bi me psihički uništavao. Ja sam sva ta premještanja sa smiješkom prihvatala i korektno odrađivala posao. Jednom sam bila raspoređena da radim na punktu za registraciju u groznim uslovima, a direktor bi prolazio nekoliko puta dnevno, smijao mi se i davao do znanja šta sam “uradila sebi”. Međutim, ja sam sve to podnosila i u šali sebe nazivala ‘čuvar kartona u zimskom periodu’. Pokrećem sudski spor 2007. godine. Mobing i psihičko zlostavljanje doživljavam pune četiri godine”, kaže Anica Ramić u svojoj ispovijesti za BUKU.
Ramić nastavlja svoju priču dalje:
“U vrijeme sudskog spora koji sam pokrenula, u kom optužujem Kovača za korupciju i mobbing, Kovač prima na posao ljekara kćerku okružnog tužioca Obrada Rajčevića, dodjeljuje joj odmah specijalizaciju, a tata tužilac se zalaže da pomogne Kovaču. Međutim, nakon mog traženja izuzeća i iznošenja ovih navoda u javnost, sam tužilac izjavljuje da je sukob interesa i povlači se iz rada na slučaju. Ali doktor Kovač nije se zaustavio, nego uključuje svoju tazbinsku vezu i sudiju Vesnu Ivković koja je i vodila slučaj Ramić-Kovač. Ja sam ovaj slučaj iznijela u javnost, imenom i prezimenom prozvala tužioca, sudiju i načelnika opštine / u emisiji Ja biram goste/ sa Eldinom Karićem, objavljeni su i novinski članci. Ovo je klasičan primjer sprege vlasti, sudstva i tužilaštva. Direktoru Kovaču nije bilo dovoljno što mi je uništio karijeru, nego se okomio i na moju imovinu! Direktor Kovač je saznao da imam garažu u blizini Doma zdravlja koju sam naslijedila od svoje majke, pa mi je valjalo i to oteti! Zbog svega ovoga obratila sam se tužilaštvu, tražeći da me zaštite od nasilnog ponašanja direktora.”
Odluka da prijavi nelegalne radnje otvara novu dimenziju u njenom profesionalnom životu. Jedno vrijeme biva potpuno izolovana od kolega, kolege ne smiju komunicirati sa njom i trpi mobbing svih mogućih oblika i zlostavljanja na svom radnom mjestu. Kao žrtava mobbinga, počinje i sama da psihički opterećuje svoju porodicu koja svaki dan prolazi kroz razne faze mobbinga.
“Moja kćerka je molila da odustanem od borbe, govoreći ‘mama poješće te mrak’, bojala se za mene i moj život, dok mi je muž bio velika podrška i uvijek bi mi govorio ‘ko zna zašta je to dobro‘. Ne predaji se, bori se. Na sudu sam svašta doživljavala, čak mi je direktor plazio jezik na sudu dokazujući moć. Sva ova dešavanja su uticala na moje zdravlje: štitna žlijezda mi je proradila, pritisak. Ali nisam odustala od borbe. Čak naprotiv, ojačala sam i spremna da idem do kraja”, nastavlja svoju priču Anica Ramić
U njenu zaštitu stali su Ministarstvo rada i boračke zaštite RS i Ministarstvo pravde RS, koji su u svom obrazloženju napisali da postoje elementi mobbinga. Sindikat RS se oglasio povodom slučaja, međutim to nije bilo dovoljno za sud.
“Za sud su bile važne tazbinske veze. Moja prva podrška je bila moja porodica i moji pravi prijatelji. Direktorica udruženja građana Oaza iz Trebinja Nedeljka Neška Ilijić stala je uz mene i otpočela borbu protiv korupcije, ne razmišljajući o posljedicama. Ova golgota je trajala pune četiri godine, kada sam uspjela zajedno sa članovima udruženja građana “Stop mobbing”, koje je osnovano 2008. godine, da sve dokaze o korupciji, kriminalu javno objavim, zainteresujem javnost o mom slučaju i da smijenim direktora, koji je bio ubijeđen da će ponovo biti izabran. Ali kako se kaže – kolo sreće se okreće.”
Nakon što je direktor smijenjen i izabran novi direktor, u Domu zdravlja su počeli sa pripremom za otvaranje nove službe za kvalitet, koju po Zakonu o zdravstvenoj zaštiti od 2009. godine treba da ima svaki dom zdravlja. Uspostavljena je služba za kvalitet 2012. godine i ona je imenovana za načelnika ove službe.
Udruženje “ STOP MOBBING” je zajedno sa upravom Doma zdravlja podnijelo krivičnu prijavu Centru javne bezbjednosti protiv sada već bivšeg direktora Dragana Kovača zbog nestanka /otuđenja/ 6 stomaloloških ordinacija i 2 zubne tehnike u vrijednosti oko 450 000,00 KM. Ovo djelo je svrstano u organizovani kriminal i pokrenuta je zvanična istraga od strane nadležnih organa.Centar javne bezbjednosti je istražio navode i svoj izvještaj dostavio tužilaštvu u Trebinju na nadležno rješavanje.
REPUBLIKA SRBIJA: Pištaljka u zaštiti zviždača
Uzbunjivače u Srbiji od 5.6. 2015. godine štiti Zakon o zaštiti uzbunjivača, čime je Srbija postala jedna od malobrojnih zemalja Evrope koje ovaj zakon imaju. Sudska zaštita je najviši stepen zaštitie koji jedna država može da ostvari u pravnom sistemu, ali to ne garantuje i stvarnu zaštitu uzbunjivača. Uzbunjivanje nije stvar koja može da prođe bezbolno po uzbunjivača, sa zakonom ili bez njega. Efikasnu zaštitu ne garantuje samo postojanje Zakona, već potpuno i stvarno nezavisno pravosuđe, a taj ideal još nisu dostigle ni neke mnogo razvijenije zemlje od Srbije.
Redakcija portala Pištaljka.rs
Ipak, da ljudi koji prijavljuju ne budu sami, u smislu podrške, brine se i portal „Pištaljka“ koji je nastao 2010. godine, a koji se bavi novinarskim istraživanjem korupcije i zaštitom uzbunjivača i koji je osnovao jedino besplatno pravno savjetovalište za uzbunjivače na Balkanu i jedno od prvih u Evropi (prvo je bilo u Engleskoj, a sada postoje i u Irskoj i Holandiji).
„Pištaljku su osnovali novinari, koji su i sami bili uzbunjivači i prijavljivali cenzuru u medijima i koji su otkrili i prijavili sukob interesa u kome se nalazio tadašnji premijer Srbije Mirko Cvetković. Pištaljka je jedan od pokretača donošenja Zakona o zaštiti uzbunjivača u Srbiji i učesnik u njegovom stvaranju. Na zahtev Pištaljke, u radnoj grupi za pravljenje Zakona, pored glavnog urednika i osnivača Pištaljke Vladimira Radomirovića, prvi i jedini put u svetu učestvovali su i sami uzbunjivači, policajac Slobodan Marinković i sudija Biljana Mraović“, ističe za BUKU Dragana Matović, urednica i jedan od osnivača sajta Pištaljka.
Pištaljka objavljuje isključivo dokumentovane tekstove, koji mogu služiti kao gotovi optužni predlozi za tužilaštvo, što se u nekim slučajevima i dešavalo. Osim što je otkrivala neke od najvećih korupcionaških afera u Srbiji, Pištaljkina istraživanja rezultirala su i političkim smjenama, ali i sudskim procesima.
Dragana Matović naglašava kako je država Srbija donijela Zakon, i to je neophodno, ali ne i dovoljno.
„Iskrenu opredeljenost da štiti uzbunjivače država bi pokazala kada bi , na primer, novčano podržala rad Pištaljkinog besplatnog pravnog savetovališta za uzbunivače, jedinog u ovom delu Evrope. Iskustvo Pištaljke je pokazalo da su besplatna pravna pomoć i podrška medija od egzistencijalne važnosti za uzbunjivače. Pištaljka je jedina u svetu koja je objedinila ove dve komponente u jednom, zbog čega je njeno iskustvo relevantno u ovoj oblasti na svetskom nivou“, ističe naša sagovornica.
Ona kaže da, prema Zakonu o zaštiti uzbunjivača, postoje tri načina da se uzbuni – unutrašnje, spoljašnje i uzbunjivanje javnosti (za koje važe posebna pravila).
„Da bi se dobila sudska zaštita, mora se ispoštovati procedura propisana Zakonom koja opisuje način uzbunjivanja. Srpski Zakon ima institut privremene mere, kojim se uzbunjivač vraća na posao ukoliko dobije otkaz, sve do okončanja sudskog postupka. To je dragocenost ovog zakona. Privremena mera vrlo efikasno oslabljuje odmazdu poslodavca nad uzbunjivačem. Praksa Pištaljke pokazuje da je većina uzbunjivača koja je tražila privremenu meru tu meru i dobila. Što nikako ne znači da se ona lako dobija“, ističe Matović za BUKU.
Dragana Matović i Frenk Serpiko, čuveni policajac iz Njujorka
Ona kaže da uzbunjivači, osim posla, gube zdravlje, prijatelje, porodicu, proglasavaju ih ludima, proganjaju na svakom koraku.
„Ugrožen im je život. I to je isto svuda, u Švajcarskoj, Americi, Holandiji, Kanadi, Srbiji, Bosni ili Engleskoj. Svuda. Nema zemlje u kojoj uzbunjivači prolaze dobro. Svuda prolaze jednako loše“ dodaje ona.
Priča nam kako su u Americi upoznali čovjeka koji je dobio četiri miliona dolara pošto mu je nuklearna elektrana koju je prijavio za ugrožavanje životne sredine, platila da odustane od sudjenja. Pištaljka je objavila intervju sa njim. „
„Ali to je čak i tamo retkost, a kod nas je skoro nemoguće. Međutim, ni motiv ovog uzbunjivača da uzbuni nije bio novac. Na velikoj međunarodnoj konferenciji o zaštiti novinarskih izvora i uzbunjivača koju je Pištaljka organizovala u Beogradu oktobra prošle godine, uzbunjivači iz ovih zemalja su to i potvrdili. Dakle, pitati da li se isplati uzbunjivati, isto je kao pitati da li se isplati sebi zagorčati život. Ali to nije pitanje. Pravo pitanje je: Ko su oni kojima se uzbunjivanje ne isplati?”, kaže Dragana Matović, urednica i jedan od osnivača sajta Pištaljka
MORALNA POBJEDA
Naša sagovornica iz Trebinja za kraj naglašava kako će se građani teško usuditi prijaviti slučaj korupcije, kad kažnjavanja nema, kada ni sama struka, koja sigurno ima časnih i dobrih ljekara i medicinskog osoblja, nije podigla svoj glas protiv ove pojave, ako ni zbog čeg drugog, onda bar zbog odbrane svoje profesije i svog poziva.
“Da bi prevladali sve rizične faktore, građani su ti koji treba da shvate da za svoje dobro i dobro budućih generacija treba da, bez straha, prijave koruptivne aktivnosti i urade sve da bi spriječili korupciju. Same nevladine organizacije ne mogu preuzeti na sebe kompletnu borbu protiv mobbing i korupcije. One mogu raditi na informisanju građana, o suštini i problemima mobbinga, dati ostale informacije i osnovnu psiho-socijalnu podršku u formi individualnih savjetovanja, ali jedino uz pomoć države NVO mogu provoditi opsežnu kampanju koja bi upućivala na ovaj problem”, zaključuje za kraj Anica Ramić iz Trebinja.
Njen slučaj je na sudu BiH. Na osnovnom sudu presuđeno je u korist poslodavca. Ipak, bez obzira na sudski epilog, ona je moralni pobjednik.Uspjela je da smijeni direktora i da se vrati na mjesto načelnika službe za kvalitet. “Građani Trebinja su shvatili da sam bila u pravu za sve optužbe koje sam iznijela protiv direktora i putem medija javno prozivala imenima ljude koji su sa njim zajedno bili u vrtlogu korupcije.” Trebinjci kažu da je ona moralni pobjednik koja se bori protiv mobbinga i korupcije.
“Zadovoljstvo mi je kad vidim da me građani podržavaju u borbi protiv korupcije i mobbinga. Kada bih morala ponovo proći svu ovu golgotu, opet bih isto uradila. Isplati se boriti, itekako. Kolo sreće se okreće”, zaključuje Ramić za BUKU.