Nakon što je bivši premijer Radovan Višković podnio ostavku na funkciju predsjednika Vlade RS, najavljeno je njegovo imenovanje za generalnog direktora Javnog preduzeća Autoputevi Republike Srpske. Međutim, ovaj prijedlog naišao je na snažan otpor članova Nadzornog odbora preduzeća, koji su izrazili zabrinutost zbog Viškovićevog statusa na američkoj crnoj listi, što bi moglo ugroziti međunarodne projekte i saradnju preduzeća. Ubrzo nakon toga, Vlada RS u tehničkom mandatu smijenila je kompletan Nadzorni odbor i imenovala novi, koji bi trebao potvrditi Viškovićevu kandidaturu. Ovaj razvoj događaja otvorio je pitanja o političkoj kontroli nad ključnim institucijama i potencijalnim posljedicama za međunarodne odnose i projekte u RS.
Podsjećamo, Radovan Višković je podnio ostavku na mjesto predsjednika Vlade Republike Srpske, a njegovo povlačenje je ubrzo potvrđeno u Narodnoj skupštini Republike Srpske. Isti dan kada je Višković podnio ostavku, Milorad Dodik najavio je da će sad već bivši premijer preuzeti upravljanje javnim preduzećem Autoputevi RS.
Višković se, s druge strane, pohvalio da je sam izabrao gdje će nastaviti svoju karijeru, navodeći da je imao privilegiju biranja radnog mjesta.
“Možda ne bih trebao, ali ću reći. Ja sam bio u poziciji da izaberem radno mjesto koje želim da radim”, rekao je tada Višković.
Srđan Traljić, menadžer za odnose s javnošću Transparency Internationala u Bosni i Hercegovini, kaže da je ovo definitivno primjer koji je pokazao sav besmisao kako Zakona koji uređuju ovu oblast, tako i same priče o depolitizaciji javnih preduzeća koju slušamo godinama.
“Mogu reći da smo se u proteklom periodu zaista nagledali svega u radu javnih preduzeća i političkih imenovanja od strane tih nadzornih odbora koji su bar na papiru nezavisni, ali mislim da nikad nije zabilježen slučaj da premijer i vlada smjenjuju cijeli nadzorni odbor koji neće da imenuje tog istog premijera za direktora javnog preduzeća. To je potpuni apsurd. Drugo, po našem Zakonu o javnim preduzećima gospodin Višković ne može voditi to preduzeće jer je član izvršnog organa političke stranke, potpredsjednik je SNSD-a i član je izvršnog komiteta te partije. Dakle, postoji jasna zakonska prepreka da se članovi izvršnih organa imenuju za direktore javnih preduzeća. Naravno, znamo da se ta odredba godinama krši i da se apsolutno svi ponašaju kao da ona ne postoji u zakonu i da ovo nije jedini primjer. Dakle, formalno, entitetski zakoni o javnim preduzećima jasno zabranjuju uplitanje politike u rad i poslovanje javnih preduzeća”, rekao je za BUKU Traljić.
Dodaje da kao premijer u ostavci, gospodin Višković ne može biti imenovan za direktora javnog preduzeća najmanje tri mjeseca nakon isteka mandata, jer to zabranjuje Zakon o sprečavanju sukoba interesa.
“Znamo da je proces imenovanja menadžmenta javnih i državnih preduzeća u BiH potpuno politizovan, ali ponovo napominjem da se direktori javnih preduzeća moraju imenovati na osnovu javnog konkursa. Dakle, po zakonu gospodin Višković može se prijaviti na javni konkurs za direktora kada ove zakonske smetnje otkloni, sve drugo je pokazatelj da za pojedince zakoni ne vrijede. Nažalost, nagledali smo se sličnih primjera u proteklom periodu i plašim se da na ovom nivou korupcije i institucionalne zarobljenosti niti jedna institucija koja treba da provodi ove zakone neće imati hrabrosti da se suprotstavi”, smatra naš sagovornik.
Napominje da treba sagledati i ukupan kontekst i rizike koji proizlaze iz ovog imenovanja.
“Vidjeli smo iz medija da je postojala zabrinutost smijenjenih članova Nadzornog odbora Autoputeva RS oko njihovih budućih angažmana sa međunarodnim finansijskim institucijama s obzirom na sankcije OFAC-a i to svakako treba uzeti u obzir. U tom smislu treba uzeti u obzir i da su značajna namjenska sredstva prikupljena od putarina na koje je ovo javno preduzeće vjerovatno dugoročno računalo, otišla za isplatu duga Vijaduktu. Radi se o nekih 120 miliona od akumuliranog iznosa rezerve za poravnanje iz prihoda od putarina, ta sredstva su bila blokirana na računima, jer se nisu mogla podijeliti, FBiH je tražila više, a sada je odlukom OHR-a taj novac isplaćen Vijaduktu. Vjerujem da su Autoputevi RS računali dugoročno na ove prihode za buduće projekte, jer su to namjenska sredstva iz kojih se finansira ovo preduzeće; iz tih sredstava ono vraća kredite i finansira buduće projekte. Dakle, uz ove finansijske probleme i rizike poslovanja sa međunarodnim finansijskim institucijama, smatram da se ovaj stav smijenjenog nadzornog odbora svakako treba uzeti u obzir kod razmatranja dugoročnih posljedica”, kaže naš sagovornik.
Narodna poslanica PDP-a Tanje Vukomanović, rekla je da je Radovan Višković podnio ostavku, a Narodna skupština Republike Srpske je prihvatila tu ostavku i on više nije premijer.
“To je jasno, ali sve ostalo je sporno. Od toga da kaže da je sam izabrao novu funkciju, do toga da smjenjuju Nadzorni odbor preduzeća da mu okrče put. Ne smijemo zaboraviti da je on na crnoj listi i da može da ugrozi poslovanje preduzeća na čije čelo želi da dođe, za šta su se već pojavile potencijalne opasnosti. Ukratko, gola borba za fotelje bez obzira na posljedice po građane u Republici Srpskoj. Uz to sve nezakonita. Kod nas je normalno sve ono što bi svagdje drugo bio skandal. Vrhunac ludila, diktature, samovolje… Vidjela sam informaciju da je EBRD, kao kreditor Autoputeva, obavijestio Vladu da će se povući sa projekta finansiranja autoputa ako osoba sa OFAC liste bude imenovana za direktora. Ako je to tačno, onda je gore nego što smo mislili. Uprkos mogućnosti da ostanemo bez investicija i novih puteva, oni nastavljaju po svom, što je nevjerovatna bahatost i nebriga za građane ove zemlje. Dakle, ako pitamo SNSD, Srpska može ostati bez investicija, ali funkcioner ne smije ostati bez fotelje”, rekla je za BUKU Vukomanović.
Ovo, na sve govori, dodaje naša sagovornica, da nemamo institucije.
“Imamo pojedince koji ih gaze, ponižavaju i zloupotrebljavaju. Isto je sa NSRS, sa institucijom predsjednika Republike Srpske, sa Vladom, sa javnim preduzećima… Evo da ovaj problem spustim na još jedan nivo, na nivo koji se tiče svih nas. Možda se mnoge ne tiče što je smijenjen neki nadzorni odbor, ali tiče nas se što imamo jako malo autoputeva i što su magistralni putevi u katastrofalnom stanju. Neko to sve posmatra kao funkciju, stranački plijen, još jednu fotelju. Naši putevi ubijaju ljude, ali vlast mijenja odbore da bi funkcioneri preživjeli. Ovdje ima posla za pravosuđe, ali opet se vraćamo u začarani krug, i njega su zarobili. U normalnoj zemlji reagovala bi Narodna skupština. U ozbiljnoj državi reagovalo bi pravosuđe, a u uređenom društvu reagovala bi i javnost. To što kod nas reakcija gotovo da nema, osim medija i opozicije, jasno govori gdje živimo. SNSD je sve ove godine žrtvovao jednu po jednu oblast, jednu po jednu instituciju zbog lične koristi, sada je to žrtvovanje na vrhuncu. Institucionalno vjerovatno neće reagovati niko, jer su u tim institucijama isti ti ljudi”, kaže Vukomanović.
Ona smatra da se ovim javnosti šalje poruka da su institucije privatna imovina, a zakoni alat u rukama pojedinca.
“To znači da građanin ne može da računa ni na kakvu sigurnost, na institucije, na pravdu… Ako se zakoni prilagođavaju interesu jednog čovjeka, onda prestaju da važe za sve druge. To je kod nas odavno tako, ali do sada su tajno kršili zakon, sada to rade javno, bez ikakvog ustručavanja. Ako se ovakav scenario dozvoli, otvara se prostor da svaki budući premijer ili ministar u ostavci koristi sličan model za ličnu korist, jer ako se jednom pređe granica i niko ne odgovara, onda granice više nema. To znači da nema države, nego samo sila. Sve u duhu izjave Milorada Dodika “nosite se i vi vladavina prava”. Za to postoji samo jedno rješenje: građani moraju da pamte sve ovo i da izaberu ljude koji neće biti iznad zakona. A kad je zakon jači od vlasti, onda može biti bilo ko na funkciji, moraće da poštuje pravila. To je razlika između države i privatne zemlje kakvu su ovi sebi napravili”, zaključuje Vukomanović.