foto BUKA
Recept izgleda otprilike ovako – Smisli vijest, lažiraj dokument, optuži opoziciju za stranoplaćeništvo, dodaj mrvu izdajništva. Začini sa milion dolara, deset miliona dolara zvuči još bolje, idealno. Objavi vijest na nepoznatom portalu. Javni servis neka vijest preuzme bez ikakvih dilema, traži reakcije vladajućih političara. Nemoj tražiti reakciju onoga koga si optužio. Zavrti spiralu. Nikada se ne izvinjavaj. Odgovornost ovdje ne stanuje. Ni elementarna pristojnost. Koga briga za posljedice?
Trivić američki igrač?
Dosadnu predizbornu kampanju prekinula je informacija plasirana tokom prethodnog vikenda o tome da kampanju Jelene Trivić podržavaju, te masno finansiraju stranci. Vijest o tome objavio je anonimni portal “Glas naroda”, sa sve pripadajućim “dokumentom” kao dokazom o izdvajanju 10 miliona dolara za njenu kampanju protiv Milorada Dodika, a u svrhu rušenja Republike Srpske. Kako to već obično biva sa “interesantnom” viješću koja se tiče lidera opozicije, istu je svesrdno prenio javni servis RTRS.
Nakon objavljivanja ovih informacija, čitava plejada političara, u čemu su prednjačili političari SNSD-a, osjećala se prozvanom da komentariše optužbe protiv Jelene Trivić.
Dokument koji je objavljen kao dokaz o Jeleni Trivić i njenom izdajništvu Republike Srpske prepun je gramatičkih i pravopisnih grešaka, formalno je toliko loše urađen da je izazvao salvu reakcija na društvenim mrežama, a korisnici su mu u prvih nekoliko sati nakon objave pronašli toliko mana, da nema svrhu sve ih ni nabrajati.
Problem ove objave je u nečemu drugome. Vlast se ponovo odlučila da se na brutalan način obračuna sa svojim političkim protivnicima. Sredstva se ne biraju. Ni ovaj put.
Svi naši “rušioci Srpske”
Podsjetimo da je slična spirala optužbi pokrenuta 2016. godine kada je objavljen tekst redakcije “Presa”, a koji je prenio RTRS o tome “da poznata fondacija “Otvoreno društvo“, a čiji je osnivač i glavni finansijer kontroverzni američki biznismen mađarskog porijekla, DŽordž Soroš, direktno finansira organizaciju protesta opozicije u Republici Srpskoj, i to u ukupnom iznosu od skoro pola miliona američkih dolara”. I tada je objavljen “vjerodostojan dokument” koji potkrepljuje navedene tvrdnje.
Za prenošenje vijesti o tome kako je Soroš uplatio opozicionim liderima skoro pola miliona dolara, a na osnovu tužbe koju je podnio tadašnji predsjednik SDS-a Mladen Bosić, presuđeno je Agenciji SRNA.
Krajem 2015. godine i početkom 2016. godine sručena je prava salva novinskih tekstova o tome ko i kako urušava institucije Republike Srpske i ko stoji iza plana uništenja Republike Srpske.
Tako agencija Sputnjik objavljuje “ekskluzivni” tekst o tajnom planu za rušenje Dodika u kome se kaže kako bi se Predsjednik RS mogao naći na udaru “određenih snaga kojima nije po volji njegovo nastojanje da vodi politiku prije svega u interesu građana Srpske”
Sputnjik je, podrazumijeva se, imao uvid u tajni plan djelovanja opozicije Republike Srpske, dogovoren sa određenim međunarodnim centrima, na rušenju aktuelne vlasti u RS predvođene Dodikom.
“Plan bi sprovele članice opozicionog takozvanog Saveza za promene: Srpska demokratska stranka, Partija demokratskog progresa, Narodni demokratski pokret, koji inače čine vlast u zajedničkim organima BiH sa još nekim manjim partijama, pojedinim medijima i nevladinim organizacijama”, navodi se u ovom članku objavljenom 23.11.2015. godine.
Kulminacija napada na Dodika i aktuelnu vlast i maksimalan efekat trebalo bi, kako je bilo predviđeno, da se postigne nekoliko dana poslije Božića, navela je tada agencija Sputnjik u svom tekstu.
Kada se navodi nisu obistinili, odnosno kada plan nije niti kulminirao, niti se dogodio, jasno je, sljedeća vremenska odrednica moralo je biti samo proljeće – jasna aluzija na arapsko proljeće i masovne proteste prije svega u Egiptu, odlična su metafora za drugi dio plana rušenja Republike Srpske kodnih bondovskih naziva “Proljeće 2016” i “Pomračenje 2016”. Tada se nastavlja sa već pomenutim finansiranjem opozicije za proteste 2016. godine.
Učesnici ovakvih “pučeva” protiv aktuelne vlasti su opozicija i pojedini strani centri moći, a prvi koraci uvijek predstavljaju udar na predsjednika, Vladu, Skupštinu, a kasnije i na MUP i RTRS.
U prilog tvrdnji koliko su ovi navodi o Planu za rušenje RS izmišljeni, idu i riječi Ministra unutrašnjih poslova RS Dragana Lukača, koji je tokom razgovora sa predstavnicima Saveza za promjene, tokom decembra 2015. godine, naglasio da policija nema nikakvih saznanja o tome, te da po tom pitanju nisu ništa preduzimali, niti smatraju da treba da preduzimaju bilo kakve radnje, jer tajni plan za rušenje RS ne postoji.
Međutim, u SNSD-u nisu odustajali od svojih konstrukcija, pa su čak u izjavama za BUKU tvrdili kako ni ministar nije mogao sve da kaže o ovom slučaju, i to iz bezbjednosnih razloga.
„Apsolutno je dokazano, i to u nizu postupaka, da opozicija slijedi instrukcije koje vode ka ugrožavanju predsjednika RS, premijerke i rukovodstva NSRS, a sada i MUP-a i RTRS-a. Zašto je ministar Lukač rekao da plan ne postoji, morate pitati njega, ali on iz nekih bezbjednosnih razloga ne može sve da kaže“, rekao je u decembru 2016. godine za naš portal Luka Petrović, generalni sekretar SNSD-a i nekadašnji gradonačelnik Trebinja.
Možda i najozbiljniji napad na “izdajnike RS” događa se krajem februara 2014. godine, kada se na web portalu SNSD-a pojavljuje PDF izdanje publikacije “Rušenje Republike Srpske – teorija i tehnologija prevrata”.
Publikaciju potpisuje više autora, a u dijelu knjige pod nazivom KAKO SE PRIPREMA PUČ? Tehnologija “obojenih revolucija” koji je napisao Stefan Karganović, navodi se spisak organizacija iz Republike Srpske koje imaju “zadatak da budu u pripravnosti da bi se na mig inostranih naredbodavaca uključile u podsticanje nereda i podrivanje ustavnog poretka”.
U tom tekstu pominju se portali: BUKA, Frontal.ba, Index.hr, ABC.ba, Slobodan Vasković blogspot, zatim nevladine organizacije: Transparency International, Inicijativa mladih za ljudska prava, Helsinški parlament građana, GEA, The Srpska Times, Slobodna Republika, Udruženje veterana RS, kao i brojni nezavisni intelektulaci, a oni se bez ikakvih argumenata optužuju za djelovanje protiv interesa RS.
Ovo je prvi put da se, pored opozicije, za Rušenje Republike Srpske konkretno i jasno navode i predstavnici nevladinog sektora iz RS i BiH te pojedini online mediji iz RS i BiH.
Zaoštrava se retorika
Komunikolog Mladen Bubonjić kaže za BUKU da, kako se izbori približavaju, tako se zaoštrava i retorika. Navode se uobičajene floskule o domaćim izdajnicima i stranim plaćenicima koje vlast već godinama koristi, i to ne samo za političke oponente, nego i za medije.
“Narativna matrica je postavljena tako da javnost na osnovu svega jasno može prepoznati “pravovjerne” i “otpadnike”. Istrajava se na narativu o čuvarima srpstva, s jedne strane, i rušiteljima svih vrijednosti, s druge. Informacija o navodnih 10 miliona dolara koje je Jelena Trivić dobila od Amerikanaca odgovara toj matrici. Sjetimo se samo optužbi iz 2018. da je novinar Vladimir Kovačević dobio od Amerikanaca 50.000 dolara za “puzajući državni udar”. Matrica je ista”, ističe sagovornik BUKE.
On kaže da nisu prisutne samo “informacije” o novcu koji opozicija navodno dobija od stranaca, kao pokušaj diskreditacije političkih oponenata.
“Sve češće se zadire u privatni život pojedinaca. Tako možemo vidjeti da su se, više nego ranije, počeli pojavljivati snimci eksplicitnog sadržaja u kojima su glavni akteri predstavnici opozicije. Sve granice su pređene, a moralne norme zanemarene. U političkoj borbi “na život i smrt” više se ne biraju sredstva. Još će nam se uobičajeni spinovi činiti simpatični i benigni”, ističe Bubonjić za BUKU.
Dugogodišnja novinarka i profesorka engleskog jezika Ljiljana Smiljanić za BUKU kaže da se iz objavljenog dokumenta / pisma o plasiranju navodnih 10 miliona dolara za kampanju Jelen Trivić vidi da je pisano na brzinu i da je plasirano sa jasnim ciljem.
“Svi mi koji se bavimo novinarstvom znamo da, kad vidite neku informaciju na nekom portalu, bilo kojem mediju, prije nego što je objavite na svom mediju, morate da je provjerite. Dakle, morate ju imati potvrđenu iz barem dva ili tri nezavisna izvora da je ta informacija tačna. To se ne radi, jer se informacije plasiraju sa ciljem plasiranja biračima i jedne i druge grupe, što, naravno, ništa ne mijenja jer su oni već opredijeljeni. Objavljivanje takvih informacija ima, nažalost, prevelik uticaj na našu profesiju i mediji bi, a pogotovo javni servisi, i ljudi koji rade na javnim servisima, morali bi da se odupru zahtjevima bilo koga da takve informacije plasiraju, jer se lako može utvrditi da takve informacije nisu tačne”, ističe Smiljanić.
Smiljanić kao profesorka engleskog jezika i književnosti kaže da zvanična institucija bilo koje države ne bi dozvolila ni pravopisne ni gramatičke greške u bilo kojem dopisu.
“Ovdje smo vidjeli greške u ‘spelovanju’. Nisam sigurna da bi u osnovnoj školi za ovaj tekst bila prolazna ocjena, tako da izgleda da se nekome baš žurilo kad je pisao ovaj dopis, jer je napravio klasične greške u spelovanju. Također je interesantno i to da sama konstrukcija rečenica nije baš u duhu formalne korespondencije na engleskom govornom području. Nije to prvi put, i 2016. godine kada je opozicija najavila veliki protest, imali smo isti slučaj kada su predstavnici opozicije koji su bili i organizatori protesta bili optuženi da su uzeli novac od stranaca za organizaciju protesta. I tada je bio dokument u igri koji je imao grešaka, ali je bio mnogo bolji od ovoga.”
Česta meta optužbi od strane vlasti u Republici Srpskoj je i pomenuta organizacija Transparency International.
Direktorica ove organizacije, Ivana Korajlić, za BUKU ističe da se radi o standardnom receptu, te da je to već viđeno u ranijim kampanjama i to bez obzira što se radi o tzv. “fake news”.
“Takvu vijest prenese uglavnom portal bez impresuma, na koji se onda pozovu ostali mediji. Najžalosnije što u takvim kampanjama učestvuje javni servis RTRS, a dovoljno je da se daje osnova vladajućoj stranci da može o tome da priča. I u javnim nastupima i na stranačkim skupovima. Uvijek ista priča. Uvijek se potencira finansiranje kampanje iz inostranstva, bez obzira što vidimo da se Milorad Dodik suočava sa zvaničnim optužbama zvaničnih institucija da ga finansiraju kojekakvi ruski tajkuni. Ali ovdje se stalno potencira Zapadna Evropa, Amerika kao neko ko ruši Republiku Srpsku, ko podržava opoziciju, samo što je ovo jako nespretno i loše urađeno, gdje se tačno vidi da je u pitanju lažni dopis počevši od grešaka koje su tu, do načina kako to sve izgleda, međutim, to nekoj široj javnosti vjerovatno nije toliko ni bitno. Dovoljno je da se negdje samo pojavi insinuacija o nečemu takvome da bi se dao vjetar u leđa predstavnicima vladajuće koalicije i režimskim medijima da to mogu vrtjeti i potencirati”, navodi Korajlić za BUKU.
Bez obzira na to što se može tvrditi da se radi o lažnom dopisu, postoji dio populacije koji će u to povjerovati ili će čuti zvaničnike Republike Srpske da o tome pričaju, da im to pobudi sumnju. Ona kaže da uopšte nije bitno je li to istinito, bitno je da to političari mogu iskoristiti.
“Kasnije se mogu vaditi da su se pozivali na druge izvore, da su povjerovali medijima koji su to objavili a u suštini znamo da ovo sve dolazi iz njihove kuhinje. Bitno je da je to iskoristivo i da može pobuditi sumnju. Šta su prave činjenice je odavno prestalo svima biti bitno. Važno je da se nekoga može predstaviti kao neprijatelja, a vidjeli smo kako je to rađeno ranije sa predstavnicima nevladinog sektora i medijima, gdje su čak i gubili tužbe na sudovima zbog takvih stvari, da su nastavili koristiti isti recept”, zaključuje naša sagovornica.
Dodatni spinovi o rušenju Republike Srpske
Početkom marta 2014. godine, za pokušaj državnog udara optuženi su pripadnici udruženja građana “Slobodna Republika” i “Oštra nula”. Odmah nakon toga, Emil Vlajki iznosi tvrdnje o “narandžastoj revoluciji“, koja ima za cilj rušenje predsjednika RS, a istu teoriju je ponavljao u dužem vremenskom periodu.
U avgustu 2014. godine, Dodik iznosi nove tvrdnje o, kako je tad rekao, “nekim strancima koji posredstvom nevladinog sektora stvaraju u Palama, Doboju, Bijeljini i Banjaluci centre iz kojih bi neposredno poslije izbora, tvrdnjama da će izbori biti pokradeni, pokušali da destabilizuju postizbornu situaciju i izazovu nezadovoljstvo i atmosferu javne pobune”. Pažnju medija i javnosti posebno je izazvao u avgustu 2014. godine potpredsjednik SNSD-a Nikola Špirić koji je tvrdio da su “pojedini krugovi iz međunarodne zajednice podijelili značke određenim ljudima u RS i BiH kako bi potpomogli dolazak opozicije na vlast”. Navodi o znčkama nikada nisu dokazani, baš kao ni mnoge tvrdnje o urotama protiv Republike Srpske.
Još jednu urotu Dodik spominje u aprilu 2015. godine, tvrdivši kako je “meta iste”, te da ga Amerikanci žele “ukloniti”, na način da se njegova vlast u RS sruši kao što se 90-ih rušio Miloševićev režim. A “urotnički centar” je isti kao i prije – Budimpešta.