Osnovni sud u Banjaluci donio je presudu u korist Ozrena Perduva, člana grupe “Pravda za Davida”, koji je tužio Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske zbog dugogodišnje i sistematske diskriminacije.
Za portal BUKA razgovaramo sa Jovanom Kisin Zagajac, advokaticom iz Banjaluke o ovoj sudskoj presudi.
Jovana, juče je donesena važna presuda u korist Ozrena Perduva koji je tužio MUP RS zbog diskriminatornog ponašanja. Iako postupak još uvijek nije pravosnažan, bitno je da o samom slučaju progovorimo i u ovom trenutku. U ovom slučaju ste se pozivali na Zakon o zabrani diskriminacije i došli ste o toga da sudska presuda koristi riječi poput “nečovječno, tortura, ponižavajuće”. Koliko je sve ovo značajno za odbranu ljudskih prava u Republici Srpskoj?
Izreka sudske odluke je prihvatila formulaciju prethodno istaknutog tužbenog zahtjeva. Tužilačka strana je insistirala na ovakvom vidu formulacije i zadovoljni smo što je sud prihvatio i nije dalje intervenisao u pogledu ovako definisanog tužbenog zahtjeva, koji se temelji na Zakonu o zabrani diskriminacije ali i na direktnoj primjeni Evropske konvencije o ljudskim pravima što smatramo posebno značajnim u ovom predmetu. Presuda predstavlja svojevrsnu pobjedu i iskorak u pogledu zaštite osnovnih ljudskih prava u redovnom postupku pred redovnim sudovima.
Ponašanje MUP-a prema članovima grupe Pravda za Davida jasno je objašnjeno ovom presudom, da li to znači da će se ono morati promijeniti u budućnosti? Da li je za očekivati da će jednom doći bar do izvinjenja MUP-a RS članovima grupe Pravda za Davida?
Ni ova odluka, kao ni prethodne u pogledu zaštite od diskriminacije, nije prihvatila dio tužbenog zahtjeva kojim se traži da tužena RS o svom trošku objavi presudu. Takav čin predstavlja u neku ruku supsidijarni mehanizam izvinjenja, ali iako je kroz dokaze isticano javno etiketiranje u medijima kao oblik diskriminacije i torture sud nije našao ovaj zahtjev osnovanim a smatramo da je iluzorno očekivati bilo šta od MUP-a i države a da na to nisu obavezani sudskom odlukom.
Na jednom mjestu ste napisali da je ovo jedna od rijetkih presuda gdje u parničnom postupku sud utvrđuje postojanje torture i Konvenciju o ljudskim pravima primjenjuje direktno. Koliko je ona značajna za buduće slučajeve zaštite ljudskih prava u Republici Srpskoj?
Tako je. Jako mnogo se priča o direktnoj primjeni Konvencije kao međunarodnog mehanizma zaštite u BiH i njenom hijerarhijskom položaju među pravnim aktima, ali ostvariti direktnu primjenu Konvencije u sudskom postupku je sizifov posao. Međutim, kada su u pitanju postupci zaštite osnovnih ljudskih prava prosto je besmisleno voditi ih bez primjene standarda EKLJP jer su naši nacionalni zakoni i dalje daleko od toga i građanin ni blizu ne može ostvariti stepen zaštite kao kroz primjenu Konvencije i standarda u sudskim odlukama ESLJP.
Koji su još zanimljivi detalji ove presude koje bi izdvojila za javnost?
Istakla bih provedeno vještačenje po vještaku psihijatru koja je na primjer utvrdila da je u kriznom stresnom periodu – hapšenja, zasutavljanja na ulici i sl. Ozrenu Perduvu bila umanjenja opšta životna aktivnost za 40% koja se ogledala u konstantnom osjećaju nervoze, napetosti, straha, fiziološki kroz gubitak apetita, nesanicu, košmarne snove, nedostatak koncetracije. Provedenim vještačenjem uspjeli smo približiti sudu, ali evo i javnosti, štetne uticaje i posljedice koje nezakonito, neosnovano i diskriminatorno ponašanje kao sistemsko zastrašivanje i nečovječno postupanje može učiniti jednom čovjeku koji je samo tražio pravdu.
Koja su očekivanja za daljnji postupak, pretpostavljate da će se tužena strana žaliti na presudu?
Svakako očekujemo žalbu i reviziju tužene strane, a s obzirom da ni tužilačka strana nije zadovoljna dosuđenom naknadom umanjenom za 50% koliko je traženo, planiramo i mi da se žalimo na određene dijelove presude, ali ne i na stav prvi kojim je traženo utvrđenje torture i diskriminacije.