Mjesto radnje najčešće je šalter neke institucije, a radnja teče tako
što nakon dugotrajnog stajanja u redu, držeći hrpu papira, saznajemo da nam
nedostaje onaj jedan, već poslovični, dokument, zbog kojeg moramo doći ponovo i
iznova proći cijelo to neprijatno iskustvo.
Iako smo u prepričavanju
ovih anegdota skloni pretjerivanju, istina je da s pravom zaziremo od svake
interakcije sa javnom upravom, jer je ona uglavnom izvor frustracija. Tako se
među fobijama koje je stvorilo moderno doba nalazi i agmenofobija, strah od sporog reda ispred šaltera, odnosno strah da je red u koji ste stali u pošti, banci ili na bilo
kom drugom šalteru sporiji od svih drugih.
Ali
moderno doba nudi nam i rješenje za ovu frustraciju i zazor. Mnoge evropske
države provele su reformu javne uprave, uvodeći nove tehnologije i u ovaj
segment života svojih građana i uveliko im olakšavajući poslovanje.
U BiH,
međutim, birokratski aparat i dalje je neefikasan, a pri tome je skup i u
velikoj mjeri netransparentan. Reforma javne uprave na koju se BiH obavezala u
okviru Reformske agende teče izuzetno sporo, uz probijanje svih zacrtanih
rokova.
Institucije kao mjesto
zapošljavanja politički podobnih kadrova
Jedna od
stvari na koje se BiH obavezala jeste smanjenje broja zaposlenih u javnoj
upravi. Međutim, moratorij na zapošljavanje državnih službenika u Federaciji
BiH donesen 29. marta ove godine, kojim je zabranjeno primanje novih uposlenika
do 30. juna 2018. godine, nije produžen po isteku ovog roka. Moratorij je bar
na papiru zabranjivao federalnim upravama, federalnim upravnim organizacijama,
federalnim ustanovama i drugim federalnim institucijama i službama, izuzev
ministarstava, prijem državnih službenika, namještenika i ostalih zaposlenika.
Budući da Vlada Federacije BiH nije donijela novu odluku o produženju
moratorija, to znači da su federalni subjekti od 1. jula 2018. godine ponovo
mogli vršiti nesmetano zapošljavanje u neefikasnom i nefunkcionalnom sistemu
javne uprave, koji ni u kojem kontekstu ne zadovoljava potrebe građana entiteta
FBiH.
Još
uvijek nije poznato zbog čega Vlada Federacije BiH nije produžila moratorij na
zapošljavanje, koji je bar deklarativno zabranjivao prijem novih državnih
službenika. Iz kabineta premijera Novalića nismo uspjeli dobiti odgovor na ovo
pitanje, pa možemo samo pretpostaviti da je predizborni period vrijeme kada se
za lojalnost partiji nude i obećavaju pozicije u javnoj upravi, pa bi moratorij
na zapošljavanje bio velika neugodnost vladajućoj stranci.
Takođe,
vlada FBiH otpočela je sa projektom uspostavljanja jednošalterskog sistema
poslovanja i elektronske registracije poslovnih subjekata. Time bi se prijem
zahtjeva i izdavanje rješenja obavljali na jednom mjestu, potrebna dokumentacija
pribavljala bi se po službenoj dužnosti, a postojala bi i koordinacija između
nadležnih institucija. Uvođenje jednošalterskog sistema doprinijelo bi
konkurentnosti privrede FBiH i stimulisanju poslovnih subjektata za povećanjem
efikasnosti, efektivnosti, kvaliteta, fleksibilnosti i transparentnosti usluga
poslovnih subjekata. Rok za provođenje ovih aktivnosti takođe je istekao, više
puta, a posljednji je bio ljeto 2018. godine.
Zbog
čega ovaj proces teče tako sporo i koje su glavne prepreke na putu ka efikasnijoj
i transparentnijoj javnoj upravi?
Javna
uprava je sama sebi prepreka
Obzirom
da reformu javne uprave provodi sama uprava, ključno pitanje je da li je uopšte
realno očekivati od neefikasnog i netransparentnog sistema javne uprave u BiH
da iznjedri nešto efikasno i transparentno. Već je očigledno da taj proces teče
izuzetno sporo i bez vidljivog napretka.
Doktor
ekonomije, Fuad Ćurčić,
smatra da je najveća
prepreka uspostavljanju efikasnije javne uprave u BiH sama vlada, na svim nivoima, koja ne želi da bude efikasnija i
transparentnija. “Razlozi su svima poznati, od želje da se institucije koriste
kao mjesto gdje se zaposle politički podobni kadrovi, pa do potrebe da se
onemogući uvid u transparentnost rada kako bi se sakrile greške i manipulacije.”
Dok privatni sektor
redovno povećava i umanjuje broj zaposlenih prema potrebama tržišta, javni
sektor stalno raste, kaže Ćurčić.
“Treba biti iskren i
reći da ovo nije išlo jednostavno niti u jednoj zemlji i da su ljudi bili
protiv ovakvih sistema. Ali kod nas to već traje desetljećima. Dok pojedine
zemlje nude elektronsko državljanstvo, kod nas još uvijek nema konkretne
primjene elektronskog potpisa koji je implementiran na ličnim kartama.”
Ćurčić napominje da
javna uprava rijetko sama provodi ove aktivnosti i da je većina ovih procesa
pod pokroviteljstvom međunarodnih organizacija, što je donekle garancija da će
neko “pogurati” ove procese, kada već izostaje pritisak javnosti.
Dodatni problem je,
dodaje on, što ne postoji potreba da se ovi procesi objedine pod jedan
digitalni sistem. Brojni nivoi administracije čine praktičnu realizaciju takvog
sitema gotovo nemogućim. Proces centralizacije matičnih knjiga trajao je desetljećima,
navodi on, iako tehnički nije bio komplikovan.
Ćurčić ipak napominje
da treba imati u vidu da u svijetu neki od ovih sistema nisu isplativi. “Brojne
analize i istraživački radovi pokazuju da nešto više od 50% stanovnika koriste
usluge elektronske vlade u svojim zemljama. Drugi istraživači navode primjere
gdje troškovi sitema su u stvari skuplji nego realna korist od njih.Vlade su
krenule u proces digitalizacije kada su vidjele uspješne primjere iz privatnog
sektora. Ja svakako jesam zagovornik uspostave digitalizacije procesa, ali ne
po svaku cijenu.”
On smatra da ipak ima mjesta optimizmu, te da
postoje određeni faktori koji uspostavljanje efikasnije javne uprave čine
neminovnošću. Interni procesi na
nivou vlade su poboljšani, ističe Ćurčić, iako mi to kao obični građani ne
vidimo.“Uzmimo na primjer proces izdavanja pasoša, ličnih karata i vozačkih
dozvola, koji je na jednom zavidnom nivou. Moje je mišljenje da se dosta radi u pozadini i da za sada mi
kao krajnji korisnici nismo u situaciji da u potpunosti iskoristimo sve usluge.
Krajnji stadij eUprave je kada je kompletna komunikacija između vlade i građana
online. Nama fali elektronski potpis kao prvi preduslov za uspostavljanje
konačnog cilja.“
Kada se pogleda
političko okruženje i problemi koje smo imali, Bosna i Hercegovina je ipak uspjela
da uspostavi temelje za dalji razvoj eUprave. Digitalizacija sadržaja je manje
više gotova i sada se samo čeka na trenutak kada će Vlada da otvori svoja digitalna
vrata prema građanima, a pritvori ova fizička, zaključuje Ćurčić.
Centar
za politike u upravljanje objavio je analizu “E-registri i e-uprava u Bosni i Hercegovini kao instrument za
efikasnost i transparentnost”, gdje su vlastima ponuđene konkretne preporuke
za unaprijeđene stanja. Jedan od autora analize, Damir Dajanović, kaže da je jedna od
glavnih prepreka za provođenje ovih preporuka činjenica da je u javnoj upravi
uposlen značajan broj osoba, od kojih su mnoge vjerni glasači stranaka na
vlasti. Uvođenjem e-uprave, kaže on, neminovno bi došlo do smanjenja potrebnih
radnih mjesta u javnoj upravi, što ne odgovara onima na vlasti.
“Druga prepreka je
vezana za transparentnost vlasti, gdje bi se uvođenjem e-uprave povećala
transparetnost procedura, što opet ne odgovara strankama koje obnašaju vlast.
Treća je vezana za potpuno besmislene probleme tzv. prenošenja nadležnosti,
zbog kojih se koči uspostavljanje elektronskih potpisa koji bi bi bili validni
na cijeloj teritoriji BiH, a i u inostranstvu. Ključno pitanje koje zapravo i
treba da se riješi jeste pronalaženje modela u kojem bi elektronski potpisi
izdati bilo gdje u BiH bili validni i na prostoru EU”, kaže Dajanović.
Napredak će ipak biti postignut, ali unatoč vlastima, a ne zbog
njih
On smatra da u nekom
kratkoročnom periodu nije realno očekivati reformu javne uprave, koja se
provodi skoro 15 godina, bez mnogo opipljivih rezultata. Međutim, smatra da je
elektronizacija uprave neminovnost, koja će se u BiH, nažalost, desiti unatoč
političarima, a ne zbog njih.
“Treba reći da postoje
neki pozitivni procesi, koji se dešavaju, a vezani su za racionalizaciju
uprave. To su svakako one-stop shopovi za registraciju firmi koji su
uspostavljani u RS-u, ili digitalizacije katastarskih dokumenata. Međutim, ako
govorimo o pravoj digitalizaciji, trenutno u BiH ne postoje akteri, ili barem
relevantni akteri, koji su spremni da se posvete tome. Ono gdje postoji možda
mala nada je činjenica da će postati sve teže vršiti bilo kakvu vrstu
poslovanja sa zapadnoeuropskim zemljama na način na koji se posluje ovdje, te
da će se zbog toga morati implementirati bar neki aspekti e-uprave.”
Obzirom da su izbori u BiH za
koji dan, Dajanović kaže da će dosta toga
ovisiti o tome kako se formira vlast nakon oktobarskih izbora, ali smatra da će
se neki napredak morati ostvariti u narednom mandatu, ali opet uprkos vlastima,
a ne zbog njihovog revnosnog pristupa.
Uvođenje e-uprave olakšava život
i građanima, i poslovnim subjektima, i zaposlenima u javnoj upravi
Iz Centra za politike i upravljanje
objašnjavaju da e-uprava tj. uvođenje elektronskih servisa može olakšati
svakodnevni život građanima i poslovnim subjektima, ali i zaposlenima u javnoj
upravi.
E-registri
i e-servisi omogućavaju sigurno pohranjivanje ličnih podataka svakog građanina
u bazama koje međusobno komuniciraju i daju radniku u javnoj upravi baš onoliko
podataka koliko mu je potrebno da vam pruži određenu javnu uslugu. To znači da
kada jednom izvadite dokument poput lične karte, ili vozačke dozvole, uvijek uz
sebe imate “na čipu” uvjerenje o državljanstvu, prijavu boravka,
izvod iz matične knjige rođenih, poreznu karticu i sve ostale osobne podatke
koje su javnoj upravi na raspolaganju.
Ne bi više
bilo redova u institucijama, prikupljanja stotinu i jednog papira, nema više
neovjerenih ili nedostajućih dokumenata, jednostavno dođete na šalter i sve je
već u bazi podataka. U zemljama poput Estonije ili Gruzije, građani više ne
moraju ni dolaziti u administrativnu zgradu ili ured. Ako vam je potreban pasoš
dok ste van zemlje, možete ga dobiti poštom, tako što ćete putem računara
potvrditi svoj identitet elektronskim potpisom i obaviti video intervju sa službenikom.
Također, u Gruziji postoje kafići u kojima možete popiti kafu i naručiti jedan
od svojih dokumenta, a ni po njih ne morate otići u opštinu – jednostavno
odštampate aplikacioni formular i u posebno izrađenim drive-in šalterima kroz određeni broj dana odete autom, zaustavite
se na šalteru i dobijete dokument. E-servisi omogućuju potpuno automatiziran
proces koji se u potpunosti prilagođava potrebama konzumenta javne usluge –
građaninu.
Na
kraju, brojne su beneficije za institucije i djelatnike u javnoj upravi. Njih
bi u slučaju uvođenja e-servisa bilo potrebno znatno manje, ali oni koji bi
ostali da rade svoj posao, morali bi proći trening i obuku u specifičnim
programima, što bi im u budućnosti zaista olakšalo posao i potpuno
automatiziralo njihov rad. To bi im omogućilo da sa osmjehom dočekaju građane i
na adekvatan ili primjeren način im pruže javnu uslugu. Uštede koje se
ostvaruju ovim sistemom su višestruke. Pored manjeg broja ljudi u
administraciji, troši se manje električne energije, uredskog i higijenskog
papira, boje za printanje.
Kada je
u pitanju poboljšanje poslovnog okruženja, naši najveći problemi su
komplicirane procedure i velik period čekanja za dozvole. Pojednostavljivanjem
interakcije poslovne zajednice sa državom, odnosno mjerenjem i ubrzanjem
procesa kroz e-servise, mogli bi ukloniti poteškoće koje investitori navode kao
najbitnije.
Automatiziran
proces podrazumijeva minimalni udio ljudskog faktora u pružanju javnih usluga,
a to naravno rezultira drastičnim padom korupcije.
Ovaj tekst je podržan kroz ACTION SEE projekat
koji sprovodi Metamorphosis fondacija za internet i društvo, u
partnerstvu sa Westminster fondacijom za demokratiju iz Velike
Britanije, CRTA – Centrom za istraživanje, transparentnost i odgovornost
iz Srbije, Udruženjem građana Zašto ne? iz Bosne i Hercegovine, Centrom
za demokratsku tranziciju iz Crne Gore, Open Data Kosovo sa Kosova i
Levizja Mjaft! iz Albanije, uz finansijsku podršku Evropske unije.
Stavovi sadržani u ovom tekstu su isključiva
odgovornost CPU – Centra za politike i upravljanje i BUKA i ne
odražavaju stavove Evropske unije.