Ekstremno visoke temperature koje smo na svojoj koži osjetili prethodnih sedmica su splahnule, stiglo je osvježenje, ali paralelno sa blagim zahlađenjem stiglo nam je novo zagrijavanje političke atmosfere. Sada na svojoj koži osjetimo teret nepromišljenih i nekonstruktivnih poteza vladajuće koalicije u Republici Srpskoj. Vječiti secesionista i toksični zabavljač Milorad Dodik nakon fijaska sa Izbornim zakonom Republike Srpske maše novom zvečkom.
Zvečka je ovog puta u obliku neopširnog dokumenta koji je pripremila Vlada Republike Srpske “Sporazum o regulisanju odnosa Republike Srpske i Federacije BiH u skladu s Dejtonskim sporazumom i međunarodnim aktima”.
O ovom dokumentu u kojem se navodi da se entiteti, koji se praktično nikada nisu udružili jer nisu ni postojali u sadašnjem obliku prije Dejtonskog mirovnog sporazuma, razdružuju raspravljaće narodni poslanici na Četrnaestoj posebnoj sjednici Narodne skupštine Republike Srpske.
Politička analitičarka Tanja Topić za Buku na pitanje s kim se vlasti entiteta Republika Srpska razdružuju: sa Bosnom i Hercegovinom ili sa zdravom pameću, odgovara – sami sa sobom.
„Nastoje „pakleni“ plan prikazati kao nešto normalno, prihvatljivo svima iako to nema nikakve veze ni sa logikom ni zdravom pameti. Pitam se samo da li sami vjeruju u to u šta političke aktere u BiH, predstavnike međunarodne zajednice i domaću javnost nastoje ubijediti. Oni vrlo dobro znaju šta rade, tako da ne bih govorila o razdruživanju sa pameti. Ali bih govorila o jedno neodgovornom odnosu prema društvu i građanima, koje ovim idejama i planova drže taocima“, kaže Topić.
Adi Ćerimagić, viši analitičar Inicijative za evropsku stabilnost kaže kako Republika Srpska kao entitet u BiH nema ni pravnu, ni političku, ni ekonomsku, ni međunarodnu osnovu, a ni geografski kontinuitet, na osnovu kojih bi se mogla razdružiti od Federacije BiH i Brčko Distrikta.
“To je izgleda jasno i autorima dokumenta koji je jučer objavljen, jer se u njemu, naprimjer, pominje želja da Republika Srpska i Federacija BiH zadrže postojeću punu slobodu kretanja ljudi, roba, usluga i kapitala, a na određeni period da se zadrže i zajedničke monetarne, porezne i carinske politike. Autori teksta bi takoreći “izašli” iz institucija BiH, a “ostali” u svemu onom što pruža kakvu-takvu sigurnost i komfort građanima i privredi Republike Srpske“, kaže Ćerimagić za Buku.
Politikolog Harun Cero govoreći za Buku kaže kako niko ozbiljan, sa domaće političke scene i međunarodne zajednice, ne bi trebao dati (ne)zvanični odgovor na ‘ponudu’ vlasti RS-a. Treba je, dodaje Cero, izignorisati i pokušati se vratiti na reforme, čije ispunjavanje će, dati mogućnost Evropskoj uniji da najavi prvu međuvladinu konferenciju između BiH i EU sljedeće godine, poslije izbora.
“Ukoliko se u BiH bilo šta želi mijenjati, zna se kakve su prakse i procedure i šta nalaže Ustav, sve ostalo je prazna priča i mapa puta za nove konflikte i nestabilnosti u regiji. Prije svega, ovo je jedan vrlo neozbiljan dokument, u kojem se recimo ni ne spominje pitanje Brčko Distrikta, a predlažu paralelni i specijalni odnosi između RS-a i FBiH, što je jednostavno smiješno“, kaže Cero.
Dodaje da je princip paralelnih i specijalnih odnosa, pod čiju kapu može svašta stati, mnogo naškodio odnosima u BiH.
“Ako se o nečemu treba pričati, to je o eliminaciji tog principa u BiH i vraćanju na početke/osnove mirovnih pregovora u BiH po kojima nijedan od dva entiteta, plus Brčko distrikt, ne bi trebao imati mogućnost da uspostavlja paralelne i specijalne odnose s drugim državama. Strateška partnerstva na nivou države i entiteta da, ali ne ovako nešto. S druge strane, niko ozbiljan ne treba ove procese shvatiti olako“, dodaje Cero.
Koliko je uopšte realan i provodiv ovaj “sporazum”?
U Informaciji o potrebi regulisanja odnosa između dva entiteta govori se o potrebi za razdruživanjem ukoliko Bosna i Hercegovina ne postane država u kojoj se „ne poštuje ustav“, ali se rok za „postanak“ BiH državom u kojoj se poštuje Ustav ne pominje.
U dokumentu o razdruživanju se navodi kako se “Strane mirno razdružuju zbog nemogućnosti obnavljanja izvornog Opšteg okvirnog za mir u BiH, koji je garantovao ravnopravnost entiteta i konstitutivnih naroda na osnovu konsenzusa primjenom konsocijativne demokratije i mehanizama zaštite entitetskih i nacionalnih interesa“.
„Plan“ o razdruživanju za političku analitičarku Tanju Topić nije provodiv, i ima elemente krivičnog djela i krši pojedine odredbe Krivičnog zakonika BiH.
„Čak je sveden na bizarna poređenja sa bračnom zajednicom uz obrazloženje ako partneri ne funkcionišu u bračnoj zajednici, logički slijed je da se raziđu. I ta obrazloženja dolaze od onih koji se zaklinju u tradicionalne porodične vrijednosti. Ne možete izlazak iz države koji je protivustavan svoditi na razvod braka. I sve to pakujete u okvir predanosti i zaklinjanja u Dejtonski sporazum, za koji tvrdite da ga jedini štitite. Da li time što ga se odričete sječete granu na kojoj ste nastali“, kaže Topić.
Za Ćerimagića je zanimljivo to što se nacrt ‘sporazuma’ na dnevnom redu Narodne skupštine Republike Srpske našao pod tačkom sa nazivom “Informacija o potrebi pokretanja procedure regulisanja odnosa Republike Srpske i Federacije BiH.”
“Svima je poznato kako su odnosi različitih nivoa vlasti u BiH regulisani Ustavom BiH. Dakle, pravo pitanje za vladajuću koaliciju u Republici Srpskoj je da li je ovo bio njihov poziv za razgovor i dogovor o nekim izmjenama Ustava BiH? Ukoliko je odgovor potvrdan, onda se zna u kojim institucijama, na osnovu kojih procedura, i sa kakvim većinama je tako nešto moguće. Prijetnje o napuštanju BiH, kao ni unilateralni udari na ustavnu i institucionalnu arhitekturu BiH, a kojim smo svjedoci u sve jačem intenzitetu od 2021. im u otpočinjanju i stvaranju atmosfere za ustavne promjene neće pomoći“, kaže Ćerimagić.
Politikolog Harun Cero ocjenjuje kako su vlasti RS-a krenule u jedan ozbiljan proces koji već dugo traje, u smislu legislativne i institucionalne pripreme terena, za neki krucijalni potez, kada se stvari na međunarodnoj sceni poslože, odnosno budu išle u njihovu korist. Misli da to ne rade sami, već u saradnji sa od ranije poznatim faktorima nestabilnosti u regiji i malignim igračima koji nisu zainteresovani za stabilnost u regiji.
“Srbija i Republika Srpska su počele ispunjavati ciljeve iz nedavno usvojene deklaracije na „sverspskom saboru“ i njihov cilj je odavno jasan, preko teorije o BiH o “sastavljenoj državi“ dovesti do njenog raspada, odnosno “kuhati žabu“ do trenutka kada budu smatrali da je vrijeme za finalne poteze. Tu posebeno obraćaju paznju na izbore u Velikoj Britaniji, SAD-u, Austriji i konačni epilog franucskih izbora. U tom smislu su maske odavno pale. Ovo je još jedan korak ka pokušaju stvaranja Srpskog sveta“, mišljenja je Cero.
Šta je cilj ovog dokumenta?
Kontinuitet procesa osamostaljivanja Republike Srpske, vjerovanje u neko novo preslagivanje karata na međunarodnoj geopolitičkoj sceni, bavljenje stvarima koje zamagljuju svu bijedu u kojoj živi većina građana, su tri glavna cilja ovog dokumenta, mišljenja je Topić.
„Ne želim cijelu priču svoditi na izbornu godinu i potrebe izborne kampanje, jer je to onda dalje ponižavanje građana, koji očigledno uvijek padnu na „istu foru“ vlastodržaca. Ne razumijem kako se vlast nije umorila od pucanja u prazno po istom scenariju već desetljećima a građani od hvatanja na isti lijepak“, kaže Topić.
Adi Ćerimagić, viši analitičar Inicijative za evropsku stabilnost takože smatra da je ciljeva više. Jedan bi mogao biti da se skrene pažnja međunarodne javnosti sa činjenice da se na agendi Narodne skupštine našlo nekoliko drugih zakonskih akata koji udaraju na vladavinu prava i slobode.
“Može biti i da dokument ima za cilj domaćoj javnosti skrenuti pažnju uoči lokalnih izbora. Neki misle da je jedan od ciljeva bio pokazati zapadnoj javnosti da se Svesrpskom deklaracijom, u kojoj razdruživanje nije spomenuto, ipak nije promjenilo mišljenje i pozicija Milorada Dodik i vlasti Republike Srpske. Za druge, ovo je još jedan dio širih aktivnosti koju nacionalističke vlasti u Banja Luci, uz otvorenu i prešutnu podršku Beograda provode uoči očekivanih globalnih i europskih promjena, a koje isti planiraju iskoristiti da u jednom trenutku pokušaju ponovno provesti svoje iredentističke agende“, zaključuje Ćerimagić.
Planovi secesije Milorada Dodika imaju svoj kontinuitet, ali ne i kredibilitet. Prijetnje secesijom uglavnom koristi kao instrument za pregovaranje i dobijanje dodatnih poluga moći. Ovakve najave koriste njemu, članovima njegove porodice i koaliciji koja suvereno vlada entitetom, dok blijedi nada o ekonomskom i političkom prosperitetu države. Sve najave Milorada Dodika završene su ili njegovim povlačenjem ili izjavama „lidera“ Srba u regionu Aleksandra Vučića o tome kako poštuje teritorijalni suverenitet BiH.