Zanemarivanje porodilja, rezanje, skakanje po stomaku, psihološko zlostavljanje, komad bajatog hljeba za večeru… Sve spomenuto stalo je u brojna iskustva porodilja u BiH. Njihova svjedočanstva, kroz anonimne ankete prikupila su dva udruženja, Baby Steps i Oštra nula. Na osnovu njih izračunato je da za siguran dolazak djeteta na svijet, bijeli mantili se u BiH počaste sa više od dva miliona KM. Zašto su porodilišta tako često, umjesto prijatelja majki i beba, zapravo “mesare”, za N1 su govorile predsjednice dva spomenuta udruženja.
Udruženje Oštra nula već godinama problematizira uslove u porodilištima u BiH. Iako je ranije mali broj žena bio spreman da sa ovom organizacijom dijeli porođajna iskustva – sada se situacija mijenja. Shodno tome, i ove godine “Oštra nula” odlučila se na ponovno pokretanje ankete “Sloboda rađanju” na koju se oglasilo više od 1100 porodilja.
“Podijelile su s nama iskustva koja su u najmanju ruku jeziva, to su horor slučajevi. Najveći problem koji žene ističu jeste odnos medicinskog osoblja prema njima – od doktora, pa do babica. Ljekari u nekim slučajevima nisu željeli poroditi ženu dok ne dobiju kovertu, babice nisu porodicama željele prenositi situaciju o bebama dok ne dobiju barem simboličan poklon, tu je i zanemarivanje žena u porođajnim salama, skakanje po stomaku i rezanja žena, pa i psihičko maltretiranje. Podaci nam pokazuju da porodilišta nisu prijatelji ni majki, ni beba – već mesare”, zaključuje Milica Pralica, predsjednica Oštre nule.
Kada je u pitanju ono što se odvija u porođajnim salama, i predsjednica udruženja Baby Steps Amila Tatrević potvrđuje: Ono što se u svijetu izbjegava i svodi na najmanji mogući nivo kod nas se radi rutinski.
“Takvo nešto je i polijeganje na stomak, izbačeno u mnogim državama u svijetu zbog negativnih posljedica, a kod nas se uporno čini, kao prije stotinu godina”, napominje Tatrević.
“Porodilja za večeru izbrojala 14 makarona”
Okruženje u kojem se ovakve priče dešavaju je i samo od sebe dovoljno zastrašujuće, dodaju sagovornice N1.
“Porodilište u Banjaluci izgleda gore nego poljski WC. Jedna porodilja za večeru je izbrojala tačno 14 makarona. Je li to dovoljno ženi koja doji da proizvede mlijeko?”, pita se Pralica, predsjednica banjalučkog udruženja.
Kada su iz Oštre nule, prilikom Osmomartovskog mašra na Trgu Krajine u Banjaluci čitali ovakva iskustva porodilja – stigao je komentar da to nisu trebali činiti “jer ih je užasno slušati”.
Veliki broj provortokinja je istaknuo i to da nakon traumatičnog prvog iskustva više ne pomišljaju na porođaj u Bosni i Hercegovini.
Upravo iz straha od tome šta ih može dočekati na porodu, žene i porodice se odlučuju na korupciju, svjesne da njihov život vrijedi više od “koverte” – vrlo često nužne za bolji tretman.
“Čašćenje doktora nije poklon – to je korupcija, odnosno krivično djelo. To na taj način ne percipiraju ni pacijenti, a nažalost ni zdravstveni radnici, koji koriste ovakvu situaciju”, naglasila je Tatrević.
“Ničija porodilja”
Poražavajuće okolnosti iznjedrile su i nove termine. Jedan od njih, do redakcije N1 stigao je upravo od osobe zaposlene u jednom od bh. porodilišta. “Ničija porodilja”, ona je žena koja je redovno išla samo kod porodičnog ljekara, te koja se prethodno nije dogovorila sa određenim doktorom ili doktoricom u porodilištu da će on ili ona biti ti koji će je poroditi. Upravo takve žene imaju najlošiji tretman.
“Tačno, ako je ničija – onda niko ne treba da brine o njoj. To je naročito prisutno u manjim porodilištima gdje postoje dva ili tri ginekologa koji se dogovaraju da budu u smjenama svojih pacijentica kako bi se još više mogli okoristiti”, ispričala nam je Tatrević.
Ona, kao predsjednica Udruženja Baby Steps u aktivnoj je borbi protiv ovakvih slučajeva. Stoga je ovo udruženje uspostavilo odnose i sa porodilištima u Tuzli, Banjaluci i Sarajevu. Predlažu im sistem anonimne prijave korupcije i uvođenje ocjene porodilišta, ali i edukaciju zaposlenih, vrlo često ubijeđenih u to, kao što je već spomenuto, da primanje dara nije korupcija.
“Ni roboti nam neće pomoći”
U svemu ovome, dodaje Pralica, ne postoje sudski procesi. I tu se porodilje susreću sa nizom problema, a oklijevaju naročito zbog činjenice da nema voljnih svjedoka koji bi potvrdili nasilje sa porođaja. Upravo zato je važno prisustvo osobe od povjerenja na porodu, koja bi mogla da bude na pomoć trudnici.
Stoga je, osim edukacije medicinskog osoblja, važna i priprema advokata kako bi bili na raspolaganju trudnicama.
U svakom slučaju, nešto se mora činiti, jer kako Pralica zaključuje – “ni roboti nam neće pomoći”.