Na
fotografijama su magarac, koza i kokoška parkirani na mjesta za osobe sa
invaliditetom. U pitanju je fotografska instalacija
vizuelne umjetnice Jelene Medić koja pita: “Jesam li…?” a nastavak pitanja ostavlja
da dovrši posmatrač. Jesam li se danas ponašao kao magarac, koza, kokoška?
Jesam li zloupotrijebio parking mjesta ljudima kojima su ona neophodna? Jesam
li za život u gradu, u zajednici? Jesam li uopšte primjetio šta radim? Jesam li
čovjek?
Reklamni prostori firme Metromedia
group, sponzora instalacije, po drugi put služe kao galerijski prostor Jeleni
Medić. Iako potpuno u javnosti, ovaj prostor je mjesto na kom je jezik
umjetnosti uvijek dobrodošao i nema cenzure, utisak je umjetnice. Podsjetićemo
da su 2020. godine zajedno realizovali Jeleninu izložbu “Budni” iz koje je kasnije nastao “Klub Budni” i Filmska
produkcija ”Budni”, organizatori aktuelne instalacije.
Jelena Medić
je u izjavi za Buka magazin rekla da je projekat dio dugometražnog dokumentarnog
filma o životu banjalučke košarkašice i aktivistkinje za prava osoba sa
invaliditetom, Biljane Nedić, ali i o mnogim društvenim klipovima koje
nesvjesno zabadamo jedni drugima u “točkove”.
“Djeluje bezazlen prekršaj
parkirati auto na minut, dva, pet minuta na parking rezervisan za osobe sa
invaliditetom, ali to vrlo brzo postaje navika. Pet minuta se produži,
prestanemo obraćati pažnju, mislimo ima dovoljno mjesta, što da stoje prazna,
brzo ću, u žurbi parkiramo na proširenje i osoba koja koristi kolica, kada se
vrati do svog auta, ne može da uđe, štampaju se lažne iskaznice, koriste
roditeljske i razni drugi, balkanski javašluci. Od nedavno su kazne za parkiranje na mjestima rezervisanim
za osobe sa invaliditetom povećane na 500 KM, ali čini se da ni to nije
dovoljno da nas probudi. Primjenljivo je, naravno, i na druge stvari. Urede se
parkovi, za par dana izađe naslov “uređena površina na udaru vandala”, dječija
igrališta i šume puni smeća. O politici sve znamo, ideologije su nam beskrajno
važne, za čas dozvolimo da budemo potpireni na sukobe, pa u pravedničkom bijesu
zaboravimo da se zapitamo ”Jesam li ja danas učinio sve što sam mogao da živimo
ljudski i jesam li sposoban uvidjeti kad griješim, maker i iz najboljih
namjera, pa ispraviti?”, rekla je autorka projekta.
Ovo je debitantski dugometražni film u
režiji Jelene Medić, koji je trenutno u razvoju, a produkcija je planirana za
2024. godinu. Jelena je, takođe, i producent ovog filma. Od autorke saznajemo
da je tema invaliditeta ipak sporedna. Ona služi kao osnovna radnja, dok se u
suštini film bavi jednom emotivnom, ljudskom pričom, propitujući koji su to
mehanizmim koji pokreću i koče naše životne točkove.
Razvoj filma je podržan sredstvima
Audio-vizuelnog centar Republike Srpske i Grada Banja Luke, a očekuje se i
podrška Ministarstva prosvjete i kulture Republike Srpske i Ministarstva
civilnih poslova BiH. S obzirom da društvene nedaće kojima se film bavi
dijelimo sa većinom balkanskih zemalja, koproducente za sada traže u Srbiji i
Rumuniji.
Napomenućemo da je Jelena Medić je
rođena 1980. godine u Novom Sadu. Glumu i dramaturgiju je završila na Akademiji
umjetnosti u Banjaluci, gdje i sada živi. Fotografijom se bavi više od deset
godina. Izlagala je na brojnim samostalnim i grupnim izložbama u zemlji i
inostranstvu. Osnivač je Kluba Budni i Filmske produkcije Budni.
