Baš kako smo najavili, Jelena Trivić preduzela je konkretne korake na terenu pa je odlučila da vrbuje one koje najbolje “poznaje” tj. brojne pojedince iz, prije svega, njene bivše matične stranke PDP.
Tako se prvi masovni prebjeg dogodio u Trebinju, kada je 4/5 odbornika predvođenih Sašom Borjanom odlučilo da pređe.u Narodni front Jelene Trivić, da bi sve kulminiralo dogovorom Trivić sa Dijanom Ješić, odbornicom PDP-a u Banjaluci.
U Trebinju je nakon odlaska skoro svih odbornika formirano povjereništvo za taj dio Republike Srpske, ali očigledno da to neće biti dovoljno pa se sada traži i vraćanje odborničkih mandata.
Naime, kako je rekao Draško Stanivuković pred lokalne izbore svaki odbornik na listi PDP- a, među kojima i Dijana Ješić, potpisali su da će u slučaju da izađu iz stranke, vratiti mandat PDP-u.
Međutim takav dokument praktički ništa ne znači, priznali su oni.
“To što su potpisali nije pravno, ali jeste moralno obavezujuće” kazao je je Stanivuković.
Lider PDP-a Branislav Borenović komentarišući odlazak Ješićeve rekao je slijedeće:
“Ako će formiranje nove priče raditi u pravcu da samo ljudi iz opozicije i isti ljudi pređu onda džaba ste krečili. Jedinu korisnu stvar od toga ima vlast. Moramo shvatiti da je ovo momenat kada nije bitno da li neko iz opozicije prelazi tamo, ali ako nemamo na kraju onih 50+1 odsto u borbi da zbacimo režim, od toga nema ništa”.
Međutim, teški polaritet dvije struje nastale nakon izbora-ona Stanivukovićeva i druga Jelene Trivić, te očigledno dugogodišnje nezadovoljstvo unutar stranke morali su biti alarm za djelovanje još i prije, ukoliko se nešto i planiralo poduzimati.
Pa sama činjenica da se o nezadovoljstvu pojedinih istaknutih odbornika u Banjaluci poput Milka Grmuše, govorilo još u vrijeme izborne kampanje, a da se ništa nije preduzimalo, govori kako se nonšalantno pristupalo ovom očigledno ogromnom problemu unutar stranke. I o tome je trebalo razmišljati. Danas se to PDP-u obija o glavu
Sada je poprilično kasno, stranka se na terenu osipa, usprkos tvrdnjama da se masovni prebjezi i preletanja neće dogoditi. Plus teško da će se odbornički mandati vratiti partiji, jer to do sada nismo imali prilike vidjeti.
Pa samo prije nekoliko dana smo se pitali koliko će PDP postati kolateralna šteta u formiranju novog političkog subjekta, koji vrbuje pojedince iz te političke opcije i dobijali smo uvjeravanja da se to neće dogoditi.
Prema nezvaničnim informacijama BUKE u Banjaluci će ubrzo biti formiran i Klub odbornika Narodnog fronta, a prije samo nekoliko dana Stanivuković je ubjeđivao da odlazak Jelene Trivić neće poljuljati stranku.
“Ono što sam uvjeren, u svemu što vidim, svi poslanici, veliki dio odbornika u Banjaluci, privržen je i dalje PDP-u. Ne vidim neke velike funkcionere koji su kreirali politiku PDP-a u posljednih godinu i po dana da ne dijeli ove stavove. PDP je i dalje na istom čvrstom opozicionom putu, odgovornim za Banjaluku. Naravno da ću im poželjeti sreću” rekao je on.
Koliko god to odbijali priznati PDP se suočava sa ozbiljnim problemima na terenu, nakon samo 14 dana “zvaničnog” vrbovanja Jelene Trivić a juče su pozivanjem na vraćanje mandata to i priznali.
Osim ovog poziva, nismo vidjeli za sada nijedan konkretniji potez ove partije a po svemu sudeći ni nećemo do Sabora koji bi se trebao održati u ovoj godini.
Stanivuković je kazao da je najbolje da PDP do lokalnih izbora 2024. vodi Branislav Borenović a da bi se u tom slučaju morao promijeniti Statut stranke.
Očigledno je da se mnogo kalkuliše, i unutar PDP-a i unutar opozicije, i činjenica je da se problemi nastali davno, multipliciraju i u ovoj 2023. godini. Za sada najveće probleme Trivić pričinjava PDP-u ali šta će se desiti kada to u narednoj fazi budu SDS-ovci, ili ljudi iz Vukanovićeve partije.
Hoće li i tada Trivić biti “saborac i drug” ili će biti neko ko parča opoziciju?
Veliki test za sve opozicione stranke biće nešto što je najavio Igor Crnadak, a to su razgovori i organizacija Narodnog protesta. To sve nakon vaskršnjih praznika.
Činjenica je da unutar opozicije postoje ogromna ega, koja se sudaraju, a činjenica da među njima nema dijaloga, makar zvaničnog, predstavlja ozbiljan problem koji može donijeti dobro samo vladajućoj koaliciji, unutar koje također postoje brojna razmimiolaženja ali o tome “mudro ćute” odnosno gase požare poprilično efikasno, kada se oni razplamsaju. Ali to ne znači da ni oni ne bukte u sebi. A opozicija mora izaći iz svoga komfora i ponuditi nešto potpuno drugačije, ako su to uopšte u stanju. I ako to žele.