Dok se globalno novinarstvo već godinama bori sa promjenama tržišta, tehnološkim izazovima i političkim pritiscima, u BiH se istovremeno urušavaju i osnove koje su godinama održavale makar privid stabilnosti. Gašenje ključnih izvora međunarodnog finansiranja, zatvaranje regionalnog centra Al Jazeere te kolaps lokalnih neprofitnih redakcija, doveli su stotine novinara i medijskih radnika pred egzistencijalni ponor. Istovremeno, politički pritisci, represivne zakonske inicijative i rastuća netrpeljivost prema novinarima dodatno urušavaju medijske slobode i profesionalne standarde. Ovakva kriza nije samo prijetnja opstanku pojedinačnih medija, već duboko pogađa pravo javnosti da bude informisana. Sagovornici za BUKU, Anida Sokol iz Mediacentra Sarajevo i politički analitičar Mladen Bubonjić, detaljno analiziraju uzroke i posljedice ove medijske krize, ali i ukazuju na put kojim bi novinarstvo moglo pokušati da se spasi — ukoliko još uvijek nije kasno.
Anida Sokol, urednica i istraživačica u Mediacentru Sarajevo, rekla je da živimo u trenutno najtežoj godini za medije u Bosni i Hercegovini.
“Rekla bih da je najgora u posljednjih deset i više godina, prvenstveno zbog brojnih otkaza za novinare i medijske radnike. Budućnost novinarstva nije svijetla, ali ovako brza i nagla dešavanja nismo očekivali. Odluke američkog predsjednika, prvo da suspenduje USAID, a zatim i da gotovo ugasi USAGM, dovele su do otkaza i u malim neprofitnim medijskim redakcijama, kao i u Glasu Amerike i Radiju Slobodna Evropa u BiH i regiji. Zbog naglog gašenja Al Jazeere bez posla će ostati više od 200 medijskih radnika i zaposlenika te medijske kuće. Veliki broj nezaposlenih u jednoj profesiji nije dobar. Pojava velikog broja obrazovanih i iskusnih profesionalaca na ograničenom tržištu rada može povećati pritisak na dostupna radna mjesta, pojačati konkurenciju i oslabiti pregovaračku moć radnika — što često dovodi do lošijih radnih uslova i nižih plata. Nestabilnost sektora mogla bi dodatno obeshrabriti mlade da se odluče za karijeru u novinarstvu, posebno s obzirom na to da broj upisanih na studije novinarstva u regiji već opada”, rekla je za BUKU Anida Sokol.
Ona ističe i da, globalno, situacija za novinarstvo nije dobra.
“Mediji se suočavaju s nizom izazova – od siromašnog tržišta, promijenjenih navika publike, uticaja i konkurencije tehnoloških kompanija i brojnih online proizvođača sadržaja, do političkih pritisaka. Gašenja velikih medijskih kuća utiču i na ugled profesije i na osjećaj sigurnosti medijskih radnika, koji rade veoma težak, stresan posao, a istvoremeno toliko nestabilan i rekla bih često nesiguran. Ipak, treba imati na umu da su trenutna dešavanja rezultat geopolitičkih i političkih odluka iz Amerike i Katara, što je imalo direktan uticaj na medijsko tržište u BiH i regiji. Kada je riječ o lokalnim medijima, situacija ostaje ista – oni jedva preživljavaju, podložni su političkim pritiscima i bore se za finansiranje. Izdvajanja iz javnih budžeta često sa sobom nose političke uticaje, dok zavisnost od marketinga može voditi ka proizvodnji senzacionalističkih sadržaja, ali i ograničenom izvještavanju o kompanijama koje ih finansiraju. U takvim okolnostima teško je proizvoditi medijski sadržaj koji prati profesionalne standarde i koji je oslobođen drugih interesa”, kaže naša sagovornica.
Ona smatra da je situacija u Republici Srpskoj mnogo lošija kada je riječ o medijskim slobodama i čestim napadima na novinare, koji dolaze od predsjednika RS Milorada Dodika, a kojima se diskredituje rad nezavisnih medija i svih onih koji mu ne odgovaraju.
“Novinarski profesionalci se pritom prikazuju kao strani plaćenici i neprijatelji, čime se huška na one koji izvještavaju u javnom interesu. Zakonska represivna rješenja dodatno ugrožavaju medijske slobode i dovode do samocenzure i straha da se objavi nešto zbog mogućih posljedica. Međutim, i u cijeloj zemlji svjedočimo padu medijskih sloboda, o čemu govori i Indeks medijskih sloboda Reportera bez granica, kao i povećan broj napada na novinare. Umjesto da se situacija poboljšava, da se štite mediji i usvajaju progresivni zakoni, čini mi se da idemo unazad i da se kao modeli uzimaju primjeri koji nisu dobri. Smatram da je sve ovo pokazatelj da se hitno mora nešto mijenjati i uvoditi progresivna zakonska rješenja”, smatra Sokol.
Ona dodaje da biti profesionalni novinar u BiH znači biti osoba koja se uprkos svim izazovima bori za javni interes, izvještava o zloupotrebama i kršenju prava te radi u interesu građana.
“Uprkos svim teškoćama, danas i dalje imamo dobre novinare koji rade za javni interes, i to treba uvijek isticati. Važno je vratiti ugled profesiji, pokazati da biti novinar znači imati dostojanstvenu i važnu ulogu u društvu te da se novinarska profesija cijeni. Biti novinar nažalost, znači i borbu za opstanak. Nažalost, često čujem, naročito od mladih s kojima radim, da su svi mediji neiskreni i pod političkim pritiskom, što nije tačno, a takve generalizacije nisu korisne. Smatram da je neophodno raditi i na podizanju medijske pismenosti kako bismo poboljšali razumijevanje medijskog rada i uloge novinarstva u društvu”, napominje.
Na pitanje kako komentariše odnos javnosti prema novinarima – sve češće su mete napada, prijetnji i vrijeđanja, a rijetko dobijaju podršku SOkol kaže da je bila iznenađena, na primjer, reakcijama ljudi nakon gašenja USAID-a, što je uticalo na medije.
“Veliki val mrzilačkih komentara došao je i od publike, koja je, vjerovatno pod uticajem političara, tvrdila da su takvi mediji strani plaćenici. Apsolutno ne razumiju koliko je strana podrška medijima važna u kontekstu gdje domaća znači i pozitivno izvještavanje o lokalnim vlastima i da su često upravo mediji koji dobijaju novac izvana ti koji mogu kritički izvještavati i ispitivati lokalne zloupotrebe”, ističe ona.
Međutim, kaže da ipak nakon svega od novinarstva ne smijemo odustati.
“Ono je veoma važno za naša društva – potrebni su nam profesionalni i hrabri novinari koji će otkrivati probleme, zloupotrebe i kršenja prava. Mladi prvo trebaju biti svjesni izazova koje ova profesija nosi, ali i mogućnosti koje pruža, naročito osjećaja satiskakcije kada uradite dobru priču, izvještavate u javnom interesu. Veoma je važno ući u ovu profesiju jer vjerujete u njen značaj, biti znatiželjni, uvijek ostati dosljedni i braniti integritet te se stalno držati visokih profesionalnih standarda. Mislim da je važno izdvojiti se uprkos svim izazovima i biti veoma dobar novinar ili novinarka jer su upravo takvi ovom društvu potrebni”, rekla je naša sagovornica.
Na kraju kaže da ukoliko se ne dese važne promjene, mislim da će mediji nastaviti samo da preživljavaju.
“Čula sam od većeg broja ljudi da novinarstvu dolazi kraj zbog uticaja velikih platformi, društvenih mreža, promijenjenih navika publike i umjetne inteligencije, ali mi ne smijemo biti pesimisti. Smatram da sve ove promjene mogu predstavljati i priliku za medije i za suštinsku promjenu, jer velike krize često donose mogućnosti za promjene. Nadam se da će ovo pokazati nekoliko stvari: prvo, da trebamo pronaći održive modele finansiranja, jer zavisnost od vanjskih finansijskih izvora, iako važnih, nije dugoročna. Dalje, nadam se da će barem malo osviješteniji donosioci odluka shvatiti važnost profesije i početi raditi na donošenju zakonskih i institucionalnih rješenja za zaštitu medijskog pluralizma. Ovdje govorim o progresivnim zakonima koji će štitit medijske slobode, štitit novinare od SLAPP tužbi, učini medijsko vlasništvo transparentnim, donijeti fond za medijski pluralim. Važno je da se dodjela novca medijima, kojih ima mnogo iz javnih budžeta, vrši transparentno i po jasnim kriterijima. Na kraju, nadam se da će se i publika probuditi, shvatiti važnost profesije i početi prepoznavati, pratiti i braniti medijske slobode i profesionalne medije”, napominje. Anida Sokol kaže da se forme novinarstva mogu i trebaju se prilagođavati novim trendovima, ali je važno da suština novinarstva ostane ista: suština u smislu njene svrhe da radi za javni interes i u smislu osnovnih etičkih standarda. Forme se mogu mijenjati, ali suština mora ostati nepromijenjena. Videa od 30 sekundi mogu biti ”teaser” za duže tekstove ili priloge od javnog interesa.
Mladen Bubonjić, politički analitičar, kaže da je godina u kojoj smo jedna od najneizvjesnih godina za medije i medijske radnike.
“Daleko od toga da nije bilo poteškoća u prošlosti, ali u tako kratkom periodu da je toliki broj medija naprasno postao egzistencijalno ugrožen nije zabilježeno u posljednje vrijeme. Medijsko tržište će zbog gašenja medija ili povlačenja sredstava biti preplavljeno novinarima i drugim medijskim radnicima, što može dovesti do snižavanja cijene rada, ali i pristajanja na neke uslove na koje ne bi pristali u normalnim okolnostima, sve da bi obezbijedili sebi egzistenciju. Tu, prije svega, mislim na konformizam ili autocenzuru, ali i rad za medije koji ne poštuju u potpunosti principe profesionalnog novoinarstva. Pored toga, situacija za medije i na političkom polju ne stoji baš najbolje. Povlačenjem USAID-a, ali i drugih donatora, stvara se društveno-politički vakuum koji će drugi -igrači- rado iskoristiti – od domaćih aktera, do međunarodnih, kao što su Rusija ili Kina”, rekao je za BUKU Bubonjić.
Iako nikad nije bilo raditi lako u medijima ovaj period je trenutno pogoršao stanje u medijima.
“Ukoliko stavimo po strani težinu posla, finansijska izvjesnost je bar pružala dobar osnov da novinari mogu da rade profesionalno i objektivno. Međutim, u trenutku kada im je ugrožena egzistencija, novinari sve više moraju da razmišljaju o aspektima koji se ne tiču isključivo profesije, nego i borbe za goli život, što može dovesti do smanjenja kvaliteta medijskog sadržaja, ali i objektivnosti i nepristrasnosti”, dodaje Bubonjić.
Što se tiče stanja u Republici Srpskoj gdje se svako malo priča se o represivnim zakonima koji direktno utiču na medije Bubonjić kaže da je sve to ranije uticalo negativno na rad u medijima, ali vremenom, novinari kao da su se privikli na tu situaciju.
“Daleko od toga da ne razmišljaju o mogućim posljedicama, ali oni koji su radili profesionalno i odgovorno u principu i ne moraju toliko da strahuju. S druge strane, kada pogledamo brojke, možemo vidjeti da je zaista malo slučajeva završilo na sudu – najčešće se završi samo na prijavama, pa ili tužilaštva ili sudovi odbijaju dalje procesuiranje jer nema osnova za krivični postupak. S tim u vezi, daje nam za pravo da sumnjamo da je rekriminalizacija klevete od strane vladajućih imala za cilj utjerivanje straha i autocenzuru, a ne stvarni sudski progon”, kaže bubonjić.
On ističe da su svako godine rezultati istraživanja o stanju u medijima sve gori i gori, percepcija javnosti o novinarima i njihovom radu je sve gora, povećava se procenat stanovništva koji smatra da nije loše s vremena na vrijeme novinare malo “tući po glavi”.
“Sve možemo pripisati političkoj i demokratskoj nezrelosti društva, ali i nedostatku percepcije da istraživanjem i objavljivanjem informacija o kriminalu, korupciji, novinari rade u javnom interesu i nastoje da ukažu na negativne tendencije s ciljem poboljšanja društva, dok isti oni koji svojim radnjama sprečavaju napredak društva, političari prije svih, etiketiraju novinare i implicitno odobravaju i podstiču negativne stavove i osjećanja prema medijima i novinarima. U takvoj atmosferi, u kojoj ste proglašeni za problem, za izdajnika, zaista nije lako raditi”, napominje.
Bubonjić kaže da narod nema percepciju da mediji i novinari rade u njihovom interesu, nego da “rovare”, izdaju nacionalne interese i “talasaju”, zanemarujući činjenicu da su upravo oni koji novinarima “stavljaju metu na čelo” oni koji su odgovorni za većinu loših stvari u društvu.
“Nažalost, za promjenu percepcije je potrebno vrijeme, uz pretpostavku da će nakon ovih ‘prelomnih momenata’ uopšte ostati neko od novinara koji poštuju profesionalne i deontološke norme”, kaže naš sagovornik.
On kaže da mladima ne bi preporučio da se bave novinarstvom.
“Nezahvalno je mladima davati savjet, prije svega zbog ličnih afiniteta. Ako nekoga privlači novinarstvo, bez obzira na sve, svakako će izabrati tu profesiju. Međutim, generalno gledano, ne bih preporučio mladima da se bave novinarstvom – slabo je plaćeno, stresno i prilično nezahvalno. Novinari otkrivaju loše aspekte društva i nastoje da ga učine boljim, nastoje da ukažu na negativne tendencije i ‘otvore oči’ građanima, a najčešće ne samo da ne dobiju zasluge za to, nego budu i proskribovani”, ističe Bubonjić.
On kaže da je novinarstvo u cijelom svijetu ušlo u novu fazu novinarstva – zagovaračko i algoritamsko novinarstvo, u kojima pravila profesije, kao i opšte društvene norme, ne igraju toliko značaj, koliko “borba za klik”, naklonost moćnika i beskrupulozna borba za profit.
“U takvoj atmosferi će veliki broj medija nestati, dobar dio će se sam ugasiti, ne želeći da učestvuju u tom cijelom procesu ‘razgradnje’ društva, dok će ostali postati isti onakvi kao oni protiv kojih su se borili doskora. Generalno gledano, budućnost za medije i novinare koji profesionalno, nepristrasno i objektivno rade svoj posao, uopšte nije svijetla. Svakako će se morati prilagoditi novim trendovima, formatima, okolnostima. Dosadašnja pravila i principi neće više važiti, sve više će u prvom planu biti odgovaranje na zahtjeve algoritama a ne javnosti. Javni interes polako postaje interes algoritama. Naravno da će veliki broj medija preživjeti, međutim, pitanje je na šta će ličiti novinarstvo nakon svega”, zaključuje naš sagovornik.