U jeku smo
predizborne kampanje i svakodnevno od političkih kandidata/kinja čujemo kako je
za njih najbitnije da građanima bude bolje i da se bore za povećanje standarda
života. U predizbornim govorima poručuju kako sve rade u javnom interesu, ali
ih praksa demantuje. Otvorenost entitetskih institucija među najgorima je u
regionu.
To potvrđuje
izvještaj
koje su objavile nevladine organizacije iz regiona Zapadnog Balkana – Centar za
demokratsku tranziciju (CDT) iz Crne Gore, Metamorfozis fondacija iz Sjeverne
Makedonije, Partneri za demokratske promene Srbija (Partneri Srbija) i
Udruženje građana/ki “Zašto ne” iz Bosne i Hercegovine. U analitičkom
instrumentu – Regionalni indeks otvorenosti jasno je da po pitanju
otvorenosti izvršna vlast u entitetima.
Podaci iz
Izvještaja pokazuju da je u 2021. godini najbolje rezultate ostvarila Vlada
Sjeverne Makedonije (82,71%), slijedi Vijeće ministara BiH (75,54%), potom Vlada
Crne Gore (58,16%) i Vlada Republike Srbije (45,43%).
Najgore su
vlade Federacije BiH (38,17%), Republike Srpske (35,85%), te Pokrajinska Vlada
Vojvodine (30,40%).
Transparentnost
vlasti najvidljivija je prilikom dostavljanja informacijama novinarima i
novinarkama, a vlasti u BiH to često izbjegavaju govoreći da su određene
informacije pod oznakom “tajno”, bez navođenja koliko je takvih
informacija.
Dok je
Vijeće ministara ostvarilo rast indeksa otvorenosti, entitetske vlade u 2021.
godini su bile manje transparentne u odnosu na prethodnu godinu.
“Otvorenost
i transparentnosti Vlade FBiH tokom 2021. godine pala je za oko 20% u
odnosu na prethodnu godinu, te trenutno iznosi tek 38,17%”, navodi se u
izvještaju uz napomenu da je jedan od uzroka pada transparentnosti promjena web
portala Vlade. Ova institucija nema ni PR strategiju ni strategiju otvorenosti
i transparentnosti.
Druga
entitetska vlada bilježi pad transparentnosti od 3%.
Zabrinjava i
podatak čak 75% institucija u regionu ne koristi Twitter za informisanje
javnosti o svom radu, a 43,1% ni Facebook.
Ove
društvene mreže popularne su u zemljama Evrope, što tamošnjim novinarima
olakšava posao, dok se novinari u BiH i dalje muče sa tehnologijom iz prošlog
vijeka koje institucije koriste – poput faksa.
Urednik
portala Politički.ba Sead Numanović za BUKU kaže da je Twitter već odavno
društvena mreža “ozbiljnijeg” sadržaja. Zapadni zvaničnici, ljudi
koji se ozbiljno razumiju u politiku, dodaje, ovaj medij intenzivno koriste za
emitiranje svojih poruka.
“Posebno je
indikativan, mada ekstreman, primjer Donalda Trumpa koji je objavama na
Twitteru vladao Amerikom i bitno utjecao na tokove u svijetu”, prisjeća se
Numanović.
S druge
strane instititucije u BiH, primjećuje, ne koriste društvene mreže iako primjere
kako se društvene mreže koriste imaju širom svijeta.
“Institucije
u BiH su u “kamenom dobu” kada je u pitanju općenito komuniciranje s
javnošću, a pogotovo preko društvenih mreža i baš naročito preko Twittera. Oni
se mogu braniti tvrdnjom da ova društvena mreža nije tako popularna u BiH, kao
Facebook, na primjer. No, to ih ne amnestira od ukupne i ogromne krivice za
netransparentnost, zaostalost, nemar i neznanje”, primjećuje Numanović.
Kaže da je
imati dobar kanal komunikacije s javnošću pokazatelj ozbiljnosti, sposobnosti i
zrelosti institucije.
“Ilham
Alijev, predsjednik Azerbejdžana koga se smatra autokratom i zaostalim
vladarem, intenzivno koristi Twitter. Naše institucije – ne! Pa vi vidite gdje
je Alijev u 21. vijeku, a gdje smo mi”, dodaje Numanović.
Urednik
portala Klix Dino Bezdrob uočava da su neka ministarstva na nižim nivoima
shvatile važnost društvenih mreža, te da kvalitetno komuniciraju s
javnošću.
“Na višim
nivoima i dalje se mnogo kaska, tako da se može reći da ne prate ni niže nivoe
vlasti, a kamoli region i svijet. Novinarima je od velikog značaja brza i
korektna dvosmjerna komunikacija s institucijama, a društvene mreže mnogo
pomažu u tome kada nadležni u institucijama pravnovremeno dijele sve
informacije”, kaže Bezdrob.
Bh. institucije
u očima Amila Dučića, novinara portala Fokus.ba kada je u pitanju komunikacija
sa javnošću općenito, a posebno na društvenim mrežama, kasne ne samo za
svjetskim, evropskim, već i regionalnim trendom.
“Tek
nekolicina institucija, poput Centralne izborne komisije (ali i to tek
nedavno), Ministarstva sigurnosti BiH, Vijeća ministara oglašava se na
Twitteru, što je porazno”, kaže Dučić.
No, nije
dovoljno samo imati otvoren nalog na društvenim mrežama. Potrebno je da na
njemu ima kvalitetnog sadržaja koji može koristiti i građanima i novinarima.
“I one
institucije koje to rade, čine to krajnje sterilno, šturo i birokratski. Na
Facebook-u su institucije u BiH zastupljenije, pa tako na ovoj društvenoj mreži
imamo i one na nižim nivoima vlasti. Smatram da naše institucije baš i ne prate
situaciju u svijetu ili regionu, a kada je riješ o stilu njihovog oglašvanja to
ipak još uvijek liči kao da se oglašavaju na svojim web stranicama”, smatra
Dučić.
Kao novinaru
koristilo bi mu da se institucije što više oglašavaju na društvenim mrežama,
ali da to bude i u kvalitativnom smislu, odnosno da novinari s vremena na
vrijeme dobijaju informacije koje nisu vezane za određene događaje ili
afirmativne stvari koje se odnose na institucije, već da su informacije od
značaja za građane, njihov standard i slično.
Urednik portala
Raport.ba Kenan Kešmer kaže da bh. institucije i izvršna vlast na svim nivoima
ne mogu govoriti ni o kakvoj otvorenosti.
“One su
svjesno omeđene za informacije nepropusnim bedemom jer bi u suprotnom bile u
velikim problemima. Što se tiče društvenih mreža, rijetke su institucije koje
ih koriste i koje redovno dijele korisne informacije preko tih kanala. Porazno
je da postoje ustanove i institucije koje još uvijek traže da im se zahtjevi i
pitanja šalju faksom, a oni odgovore šalju poštom. Osim što nije ekološki
prihvatljivo, samo po sebi je besmisleno pored toliko besplatnih kanala
komunikacije”, rekao je Kešmer.
Iako mnoge
institucije i ministarstva ne može pratiti na Twitteru jer na toj društvenoj
mreži nemaju nalog, na društvenim mrežama prati institucije, političare i
predsjednike zemalja širom svijeta.
“Oni su na
mrežama od Twittera, Instagrama, Tik Toka pa do Telegrama. Ne samo da je njima
to olakšalo posao, nego i nama novinarima, ali i građanima. Bar kada su u
pitanju servisne informacije. Međutim, svaka medalja ima dvije strane. Često
izabrani zvaničnici pretjeruju s objavama i koriste ih za svoju propagandu,
širenje lažnih vijesti i dezinformacija, ali i kao zaobilazni put kojim često
žele izbjeći medije koji im žele postaviti kritička pitanja”, dodaje
Kešmer.
Željko
Raljić urednik portala Istinito vjeruje da je problem izostanka ili loše
komunikacije na društvenim mrežama što čelni ljudi javnih institucija i
preduzeća, gotovo u pravilu, više vode računa kako će zadovoljiti apetite
svojih stranačkih šefova, nego što se brinu o javnosti rada preduzeća i
institucija kojima rukovode.
“Naravno,
više je razloga zbog čega im je stalo da od javnosti sakriju ključne
informacije o svom radu, naročito one koje se odnose na zapošljavanje i javne
nabavke. Na kraju se sve svodi na novac i slijepu političku poslušnost. Uz sve
to, postavlja se i pitanje kompetencija, jer podobni su na funkcijama, a to
znači – rijetko sposobni. Bojim se da većina njih ne razumije potrebe
savremenog doba, medija i javnosti. Dakle, kriju informacije iz straha od
odgovornosti, ali i iz neznanja”, tvrdi Raljić.
Ispunjenost
kriterija otvorenosti nije
znatno drugačija ni u zakonodavnim organima vlasti. Parlamentarna skupština
BiH ispunjava 61,22% (Predstavnički dom 61,71%, Dom naroda 60,74%) kriterija
otvorenosti. Narodna skupština Republike Srpske ispunjava 42,28% kriterija,
Parlament FBiH 33,27% (Predstavnički dom 26,61%, Dom naroda 39,93%).
Novinari
BIRN-a znaju koliko je zakonodavna vlast netransparentna. U aprilu 2021. su
analizirali koliko parlamentarci koriste službene mailove. Od ukupno 57
poslanika i delegata oba doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine (PS
BiH) samo njih 18 odgovorilo je da koriste službene mailove u komunikaciji s
javnosti i medijima.
„Onda i ne čudi
što Parlamentarna skupština nema Twitter ili nalog na drugim mrežama. Međutim,
privatni nalog imaju brojni poslanici i političari, što je izrazito u porastu u
vrijeme pred izbore iz razloga lične i promocije stranaka“, kaže Džana Brkanić,
zamjenica urednika Balkanske istraživačke mreže BiH (BIRN BiH).
Uočava da
Predsjedništvo BiH nema komunikaciju na društvenim mrežama, dok to, recimo, ima
susjedna Hrvatska, ali i mnoge druge zemlje. Primjera dobre prakse u BiH ipak
ima, ali su one izuzetak koje potvrđuje pravilo.
„S druge
strane pojedine institucije koriste Twitter i Facebook nalog, poput Vlade
Kantona Sarajevo, koje su vrlo ažurne. Grad Sarajevo koristi Instagram i
Youtube, a Facebook stranica ima 36 pratilaca i nije ažurna, dok gradonačelnica
koristi Twitter, Facebook i Instagram nalog ažurno. Ministarstvo vanjskih
poslova i Ministarstvo sigurnosti BiH su također aktivni na Twitteru, kao i
Ured za reviziju institucija u BiH. Opštine i institucije na lokalnim nivoima
čini mi se bolje funkcionišu od krovnih institucija u ovom pogledu. Najčešće su
to informacije o održanim sastancima ili aktivnostima, sa popratnim
fotografijama. Novinarima informacije koje dijele mogu biti korisne, a javnosti
je takav način informisanja i potvrda transparentnosti“, dodaje Brkanić.
Prilikom
istraživanja novinari BIRN-a BiH provjeravaju i statuse na društvenim mrežama,
odakle nerijetko izvlače dosta korisnih odnosno informacija.
„Koje mogu
da nas vode dalje u pričama. Svakako je sve takve informacije potrebno dodatno
provjeriti“, kaže Brkanić.
Dok neke
institucije pokazuju visok nivo transparentnosti objavljivanjem na društvenim
mrežema, neke su veoma zatvorene. Izostanak transparentnosti nakčešći je kod
sudske vlasti. Njihove web stranice ne nude sve potrebe informacije neophodne
za profesionalno izvještavanje. Optužnice dugo nisu bile dostupne, ali je to
nakon kampanje BIRN-a BiH promijenilo Tužilaštvo BiH, ali ne i sva ostala
tužilaštva. Skoro deset posto pravosudnih institucija u Bosni i Hercegovini
koje su odgovorile na upit Balkanske istraživačke mreže Bosne i Hercegovine
insistira da im se zahtjevi za pristup informacijama predaju lično ili šalju
samo poštom, dok neke uz tu mogućnost nude i slanje upita faksom.
„Takvu
praksu, koja se već godinama ne primjenjuje u drugim sudovima ili tužilaštvima,
smatramo načinom da se ograniči pristup informacijama za građane i novinare.
Nijedna pravosudna institucija nema društvene mreže, što nije slučaj u drugim
zemljama – Mehanizam za međunarodne krivične sudove, Evropski sud za ljudska
prava – samo su neki čije informacije pronalazimo i na Twitteru i nerijetko
koristimo. Zato bi nam bilo vrlo korisno, olakšavajuće, kada bi sve institucije
u BiH bile otvorenije i samim tim transparentnije prema medijima i javnosti
općenito“, preporučuje Brkanić ocjenjujući da javne institucije u BiH nisu
dovoljno vidljive i ne prate trendove komunikacije. Smatra da je potrebno
ulaganje u edukaciju i razvoj na društvenim mrežama.
Izostanak
komunikacije na društvenim mrežama i zahtjevi da se komunicira kanalima
karakterističnim za prošli vijek poput pošte ili faksa govori o
nezainteresovanosti vlasti da poboljšaju komunikaciju, a to je ujedno i način
da se novinarima odnosno javnosti oteža pristup informacijama.
Veći nivo
transparentnosti i otvorenosti institucija nephodan je za svako demokratsko društvo,
a posebno društva u tranziciji. Zatvorenost institucija je alarm da institucije
kriju informacije, na šta javnost ni opšta ni novinarska ne smiju
pristati.