Načelnica Jezera Snežana Ružičić prošle sedmice javno je targetirala novinara iz Banjaluke Dejana Rakitu (Gerila.info i Valter).
Odgovarajući na novinarski upit o geološkim istraživanjima Ružičić je objavila saopštenje na društvenim mrežama u kojem je, uz pokušaj diskreditacije novinara i dovođenje u pitanje njegove profesionalnosti, javno objavila i screenshot njegovog e-maila, uključujući lične podatke.
Udruženje/udruga BH Novinari najoštrije je osudilo krajnje neprimjeren i profesionalno neprihvatljiv odnos načelnice Opštine Jezero Snežane Ružičić prema novinaru Dejanu Rakiti, koji narušava osnovne standarde komunikacije između javnih institucija i medija, kao i pravo javnosti da bude pravovremeno i tačno informisana o pitanjima od javnog značaja.
Na novinarski upit Dejana Rakite upućen Opštini Jezero o geološkim istraživanjima na području te opštine, načelnica Ružičić objavila je odgovor u formi saopštenja za javnost na društvenim mrežama.
“Dodatno zabrinjava sadržaj odgovora načelnice Ružičić, u kojem novinaru cinično poručuje da se ‘bavi istraživačkim novinarstvom’ upućujući ga da čita sa web stranice Opštine, uz pokušaj njegove diskreditacije i omalovažavanja. Takav pristup predstavlja nedopustiv oblik javnog targetiranja i obeshrabrivanja kolege Dejana Rakite, budući da je ovaj novinar više puta nagrađivan za profesionalne istraživačke priče o ekologiji”, rekli su iz Udruženja BH novinari.
Povodom ovog slučaja javnog targetiranja za portal BUKA razgovaramo sa novinarom Dejanom Rakitom:
Dejane, kako si lično doživio javnu objavu tvog upita i način na koji je načelnica reagovala?
Moram priznati da sam potez načelnice Jezera prije svega doživio kao – neozbiljan. Radi se o sasvim legitimnom novinarskom upitu, zasnovanom na Zakonu o slobodi pristupa informacijama Republike Srpske, uz jasno nastojanje da se čuju sve strane i argumenti u vezi sa geološkim istraživanjima u Jezeru. Umjesto odgovora, načelnica je odlučila da moj upit objavi na svom Facebook nalogu i na njega odgovori tekstom koji više liči na politički pamflet nego na institucionalni odgovor. To, naravno, više govori o njenom odnosu prema javnosti i medijima nego o samim pitanjima koja sam postavio. Svakako, i ovakav način komunikacije biće dio šire priče koju radim o Jezeru i geološkim istraživanjima.
Smatraš li da je u ovom slučaju riječ o pokušaju diskreditacije i skretanja pažnje sa suštine tvog pitanja?
Vrlo je moguće da jeste. Kada umjesto konkretnih odgovora dobijete kvalifikacije o “netačnim informacijama” i “zlonamjernim motivima”, to često znači da se pokušava skrenuti pažnja sa suštine pitanja. Imam utisak da je načelnica pokušala unaprijed da “etiketira” moj rad u javnosti, kako bi kasnije mogla reći – evo, to je taj novinar o kojem sam govorila. Međutim, to je praksa koja ne prolazi kada su činjenice u pitanju. Mene to, naravno, neće odvratiti od istraživanja. Svoje tekstove zasnivam isključivo na dokumentima, terenskom radu i izjavama relevantnih sagovornika. Na takav način rada ne može uticati nijedan političar.
Kako tumačiš pojam „javnog targetiranja novinara“ i da li si se u ovom slučaju osjećao izloženo ili ugroženo?
Ne mogu reći da sam se osjećao ugroženo, ali ovakav potez svakako spada u neprimjerenu praksu javnih funkcionera prema novinarima. Javno objavljivanje novinarskog upita, uz kvalifikacije o navodnoj neprofesionalnosti ili zlonamjernosti, može se tumačiti kao pokušaj pritiska i diskreditacije. U nekim slučajevima to može dovesti i do ozbiljnijih posljedica, posebno kada se radi o manjim sredinama. U ovom konkretnom slučaju, rekao bih da je načelnica, paradoksalno, napravila dodatnu vidljivost temi i mom istraživanju.
Koliko ovakvi potezi javnih funkcionera mogu uticati na slobodu rada novinara i dovesti do autocenzure?
Na iskusnije novinare vjerovatno neće imati veliki uticaj, ali na mlađe kolege svakako može. U Bosni i Hercegovini već postoji izražena polarizacija medijske scene. Mislim da se situacija poprilično iskristalisala u BiH po pitanju medija i da ovo malo medija koji gaje nezavisno istrqživačko novinarstvo ne mogu zastrašiti. Više je zabrinjavajuće što je dobar dio medija pod kontrolom određenih političara i tajkunskih lobija, ali njih svakako ne računam u novinare.
Šta ovaj slučaj, po tvom mišljenju, govori o odnosu institucija prema medijima i javnom interesu u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini?
Jasno je da su i političari iz manjih sredina, poput Jezera, počeli da preuzimaju obrasce ponašanja svojih kolega sa viših nivoa, poput Milorada Dodika. Shvatili su da bahat odnos prema novinarima prolazi bez posljedica i da javnost često ostaje nijema na neodgovorno ponašanje javnih funkcionera – koje, podsjetiću, upravo građani plaćaju. Mi novinari smo tu da postavljamo pitanja i kontrolišemo rad vlasti. Njihova je obaveza da odgovaraju. Ne moramo se voljeti, ali minimum profesionalnog i institucionalnog poštovanja mora postojati. Nažalost, politička scena kod nas odavno ima elemente estrade. To, međutim, nije i ne smije biti opravdanje da na takvo ponašanje pristajemo.
Koji su tvoji planovi kad je riječ o temama iz Jezera?
Temama geoloških istraživanja i potencijalne eksploatacije bavim se godinama, i to je jedna od ključnih razvojnih i ekoloških tema u Bosni i Hercegovini. Problem je što se odluke o istraživanjima i eksploataciji često donose bez adekvatnog uključivanja lokalnih zajednica, i to na područjima koja su izuzetno vrijedna sa aspekta prirode i vodosnabdijevanja. U slučaju Jezera, važno je naglasiti da se radi o području u neposrednoj blizini rijeke Plive, koja je ključna pritoka Vrbasa. Iz Vrbasa se vodom snabdijevaju brojni gradovi, uključujući i Banjaluku. Dodatno, riječ je o dva potencijalna rudarska lokaliteta u neposrednoj blizini ovog sistema.To više nije samo pitanje zaštite prirode, već pitanje javnog interesa, zdravlja i budućnosti ljudi koji žive na ovom prostoru. Upravo zato smatram da ova tema zaslužuje ozbiljno i temeljito novinarsko istraživanje.