Naime, Centri civilnih inicijativa (CCI) su u decembru 2021. godine uputili svim javnim preduzećima zahtjeve za pristup informacijama, tražeći osnovne informacije o poslovanju javnih preduzeća. Čak 81.5 % javnih preduzeća nije dostavilo tražene odgovore u zakonom propisanom roku.
Nedostavljanje podataka po zahtjevu nije jedini pokazatelj da veliki broj informacija o poslovanju javnih preduzeća nije dostupan javnosti. Ranija istraživanja CCI-ja su pokazala da 50 % javnih preduzeća u BiH uopšte nema dostupnu web stranicu, te da preduzeća koja i imaju web stranicu ne objavljuju proaktivno podatke o poslovanju, istovremeno kršeći i Zakon o javnim preduzećima.
“Sve ukazuje na to da je građanima otežan pristup čak i osnovnim informacijama o poslovanju javnih preduzeća, zbog čega smo i uputili zahtjeve za pristup informacijama na više od 500 adresa javnih preduzeća. Zabrinjavajuća je i krajnje nedopustiva situacija da uz nepoštivanje zakonom propisanih rokova i potpuno zanemarivanje zahtjeva za pristup informacijama od strane većine javnih preduzeća, neka od njih izričito odbijaju učiniti dostupnim podatke o svom poslovanju. JP “Elektroprivreda HZ-HB” d.d. Mostar je odbilo dostaviti trogodišnji plan poslovanja. Iz ovog javnog preduzeća je navedeno da trogodišnji plan poslovanja predstavlja poslovnu tajnu, pri čemu su se pozvali na statut JP “Elektroprivreda HZ-HB”. Međutim, poslovna tajna kao izuzetak od saopćenja informacije nije propisana Zakonom o slobodi pristupa informacijama u FBiH, a i samim statutom JP “Elektroprivreda HZ-HB” je navedeno da se poslovnom tajnom ne mogu smatrati podaci koji su javni i po zakonu i po drugim propisima”, rekli su iz ove organizacije i uputili nadležnom sudu tužbu za pokretanje upravnog spora protiv JP “Elektroprivreda HZ-HB”.
Ovo nije usamljen slučaj. Prethodno su dva javna preduzeća u 2020. godini takođe izričito odbila dostaviti podatke o poslovanju, KJKP „RAD“ d.o.o. Sarajevo i JP „BH Pošta“ d.o.o. Sarajevo.
KJKP „RAD“ d.o.o. Sarajevo je uvažilo žalbu CCI-ja i naknadno dostavilo tražene podatke, dok JP „BH Pošta“ nije uvažilo žalbu niti preporuku Institucije ombudsmena za ljudska prava nakon čega je CCI uputio nadležnom sudu tužbu za pokretanje upravnog spora protiv JP „BH Pošte“.
Kako su naveli iz CCI-a nedopustivo je bilo koje kršenje zakona, a naročito apsurdno kada se dešava od strane javnih preduzeća, odnosno onih koji pružaju javne usluge i koji troše javni novac.
“Neophodno je da se javna preduzeća čim prije vrate u zakonske okvire ili da se za to snose posljedice”, poručuju iz CCI-a.
Inače, pravo na pristup informacijama smatra se osnovnom pretpostavkom za izgradnju demokratskog društva i kontrole rada javnih organa, a efikasan sistem ostvarivanja i zaštite ovog prava ogledalo odgovornosti i transparentnosti vlasti.
Iz tog razloga je Zakon o slobodi pristupa informacijama ključan mehanizam koji građanima i organizacijama civilnog društva stoji na raspolaganju kako bi vršili nadzor nad radom javnih organa, čiji rad bi i trebao biti zasnovan na principima transparentnosti i otvorenosti.
Transparency International u Bosni i Hercegovini (TI BiH) je prošle godine prezentovao rezultate istraživanja kojim se pratila primjena Zakona o slobodi pristupa informacijama na svim nivoima vlasti u Bosni i Hercegovini,
Istraživanje koja je TI BiH proveo u prvih devet mjeseci 2021. godine pokazalo je da od 442 javna preduzeća njih 233, ili tek 52%, na vrijeme je dostavilo tražene informacije o sastavu i naknadama upravljačkih organa, te o rezultatima poslovanja.
Na upit o iznosima dodijeljenim udruženjima građana i fondacijama na vrijeme su odgovorila 73 ministarstva i lokalne zajednice, što iznosi 59% od 122 upućena zahtjeva
Na upite o tekućim i okončanim krivičnim postupcima u predmetima korupcije, sudovi su u zakonom propisanom roku dostavili informacije iz 15 od 34 predmeta. Upravni sporovi koje je TI BiH pokrenuo zbog kršenja Zakona o slobodi pristupa informacijama uglavnom se okončaju u okviru od 1-2 godine od dana podnošenja tužbe, s tim da je zabilježen slučaj da se na odluku čeka i po četiri godine.
Javni organi kada obrađuju zahtjeve za pristup informacijama najčešće odbijaju provesti test javnog interesa u slučajevima kada se na traženu informaciju može odnositi neki od mogućih izuzetaka kod pristupa informacijama (zaštita privatnosti, povjerljivih komercijalnih interesa ili interesa odbrane i sigurnosti, itd.).
Veoma često javni organi se neopravdano pozivaju na zaštitu ličnih podataka, i to koriste kao izgovor da ne dostave tražene informacije.
Kako bi ukazao na rasprostranjenost i primjere pogrešne primjene Zakona te uticao na organe vlasti u BiH, TI BiH je na svojoj stranici objavio 122 presude u kojima su sudovi u BiH donijeli odluke u korist TI BiH protiv organa koji su odbijali dostaviti podatke od javnog značaja.