Sa Miličević smo razgovarali o feminizmu, ženskom aktivizmu u ratnim i
poratnim vremenima, ženama u politici, osnaživanju žena i važnosti zajedništva
i solidarnosti.
Govoreći o tome zašto veliki broj obrazovanih, emancipovanih, ostvarenih
žena u našem društvu odbija da se izjasne kao feministkinje, Miličević
objašnjava da je to zbog neznanja koje je velika prepreka.
„Zbog stereotipa i predrasuda koje postoje u našem društvu, veliki broj
žena bježi od identiteta feministkinje. Fenomenalno mi je slušati i razgovarati
sa divnim, jakim, moćnim ženama u manjim lokalnim zajednicama koje odbijaju
priznati da su feministkinje, a onda one nabroje tako fenomenalne stvari, briga
u lokalnoj zajednici, humanitarni rad, pokretanje inicijativa, mijenjanje
zakona… i onda ja kažem sad ću vam kratko objasniti šta je feminizam. Kad to
završim, žene zaključe da jesu feministkinje.“
Kroz svoj rad i kontinuiranu involviranost u aktivizam u savremenom Bh.
društvu, gotovo da nema lokalne
zajednice u BiH u kojoj Miličević nije bila sa svojim saradnicama i pokretala
inicijative. Ona ističe da su se desile velike promjene, ali zahvaljujući isključivo
civilnom sektoru, no da poluge moći ove stvari ne zanimaju, te da su
patrijarhat, neznanje i stereotipi i dalje veliki problemi našeg društva.
„Jako je teško biti žena u patrijarhalnom društvu. Pozicija muškaraca se
zna, a pozicija žene je potlačena, ma koliko se mi suprotstavljale tome. I
dalje smo u sistemu neprepoznate i onda nije čudo što nam se ovakve stvari
dešavaju. Posebno ću naglasiti to da kako nas devedesetih nije bilo na
pregovorima za mir (uprkos svim neformalnim inicijativama za prestanak rata koje
su upravo pokretale žene), tako nas danas nema na važnim sastancima. Žene imaju
kapacitete, mogućnosti, strategije, ali pozicije moći ne žele to da prihvate.
Mi smo prvi u regiji donijeli Zakon o ravnopravnosti polova, kao inicijativu
grupe fenomenalnih i jakih žena i nekoliko muškaraca, no taj zakon se ne
primjenjuje. Prvi u regiji smo oformili radne grupe iz cijele BiH, pa su žene
mijenjale Izborni zakon. Od 1996. do
danas imamo rezultate na koje smo stvarno ponosne. U BiH postoji osam sigurnih
kuća, SOS telefoni i drugi podržavajući servisi. Da nije bilo žena, ne bi ni
oni postojali i ne bi se niko iz sistema sjetio, niti dan danas daju podršku 100% za te stvari.“
Fondacija CURE je na prvoj liniji odbrane kada su u pitanju prava žena,
djece i svih drugih marginalizovanih i obespravljenih, kako na ulici, tako i
kroz različite inicijative, obrazovanje, zagovaranje… Miličević ističe da to
jeste teško u društvo u kojem živimo, a koje je socijalno zapušteno, ekonomski oslabljeno
i tradicionalno, ali da joj fenomenalne žene i mladi ljudi ulijevaju snagu.
„Ponosna sam na fenomenalne žene iz cijele BiH, posebno u manjim lokalnim
zajednicama, jer niko nije uspio da nas rastavi. Mi imamo kontakte, putujemo,
sarađujemo, pokušavamo pomoći svim ženama u BiH. Mnoge stvari za dobrobit
društva su urađene zahvaljujući fenomenalnim inicijativama i pozitivnoj
energiji, jer veliki broj žena neće da budu dio stada i da im bude nametnuto ko
su i šta su. Ali nekada žene iz straha ne smiju i ne mogu dati javnu podršku,
zbog toga se čini da je zajednica razjedinjena, a nije.
Mi smo globalno na dnu liste kada je u pitanju nasilje nad ženama, jer i
ako imamo dvije-tri žene na visokim nivoima vlasti, koje nisu dio ženske
solidarnosti, one su samo poslušnice i vojnikinje svojih političkih lidera i
partija i to je strašno. S druge strane, imamo fenomenalne žene u akademskoj
zajednici i javnosti, koje bi mogle motivisati druge žene i pokrenuti veliki
promjene, ali one odbijaju da budu poslušnice političkih lidera i nemaju tu
moć.“
Na pitanje da li se nekad umori od borbe, budući da previše truda ulažemo
da gradimo bolje i ljepše društvo, a zbilja nas stalno demantuje, naša
sagovornica odgovara da nikada nije umorna i da nastavljamo dalje.
„Bez obzira na veliko iskustvo u aktivizmu, još nisam umorna. Kroz svaki
odlazak na teren i rad sa mladima ja punim svoje baterije. To mi je jako važno,
da neki trag osoba ostavi za sobom, jer to je smisao života, dati doprinos.
Danas je otvaranje 18. PitchWise festivala. Osamnaest godina smo prisutne u
medijima, na ulici, u cijeloj BiH i dajemo podršku manjim inicijativama,
formalnim i neformalnim grupama, ženama, djevojkama, djevojčicama jer smatramo
da je važno da svi imaju saznanja o svojim pravima, da mogu da se pozovu na
prava, traže ih i dobiju. Ako ne znaš koja prava imaš, niko ti ih na tanjiru
neće poslužiti. Mi nastavljamo dalje.“