“Ja ako večeras legnem, sutra neću moći ustati”
osobe sa invaliditetom, korisnici personalne asistencije, protestuju drugi dan
u Gradskoj upravi u Banjaluci. Neki od njih su i noćili ovdje, nisu mogli
zaspati…“, izjavio je jutros za BUKU Drago Novaković, korisnik personalne asistencije nakon što je sa još nekoliko svojih kolega prenoćio u Gradskoj upravi Banjaluka.
Na ovaj korak su se odlučili jer ih gradonačelnik Draško Stanivuković juče nije primio na razgovor.
Podsjetimo, oni traže sastanak sa gradonačelnikom kako bi zahtijevali povećanje naknada za personalne asistente i isplatu zaostalih dugovanja iz decembra prošle godine.
Personalni asistenti pružaju podršku u održavanju lične higijene, ishrani, oblačenju, obavljanju kućnih poslova, pohađanju fakulteta, boravku na radnom mjestu, u kupovini, javnom prevozu, tokom slobodnog vremena, organizacije dnevnih aktivnosti.
Usluga personalne asistencije i dalje ostala na 10,40 KM po satu za razliku od usluge pomoći u kući koja je povećana na 13 KM.
“Dakle ta usluga koja je lakša je veća za 2,4 KM, usluga personalne asistencije je teža i obimnija, da kažem životnija. Personalna asistencija podrazumijeva pomoć pri ustajanju, lijeganju, oblačenju. Zbog toga što je ta cijena niža, ne možemo da nađemo personalne asistente. Već godinu dana imamo otvoreni konkurs za personalne asistente, oni primaju minimalac. Do skora je bio 750 KM, sad je 900 KM, ali za minimalac ne možemo naći personalnog asistenta koji će da radi” kaže nam Drago Novaković, koji je i sam korisnik personalnog asistenta.
On je ujedno jedan od njih šestoro koji su prenoćili noćas u zgradi Gradske uprave. Ostalim nije bilo dozvoljeno. I jutros je morala da asistira policija, jer nije bio dozvoljen ulazak drugim korisnicima da uđu u zgradu Gradske uprave.
Kako su nam kazali, traže sastanak sa prvim čovjekom grada. Na sastanku u Gradskoj upravi juče im je ponuđeno povećanje od 5%, a za ovo povećanje koji oni traže potrebno je iznaći dodatnih 85 000 KM.
“Za mene je presonalni asistente znači sve. Moja produžena ruka, moja produžena noga, moj život. Doživjeli smo razne situacije ali ovakvo poniženje da nam se barem neko obrati, to je stvarno drsko, bezobrazno. Ponižavajuće je da nam nisu dozvolili ni da uđemo” kaže Milijana Mitrić za BUKU.