Zastupnica optužbe u tom predmetu, kantonalna tužieljica Amra
Mehmedić predočila je više kopija odluka Tužiteljstva BiH o odobravanju
troškova reprezentacije, putnih naloga i računa, uključujući i
evidenciju poklona uručenih članovima inozemnih delegacija i
diplomatskog kora u sklopu saradnje s Tužiteljstvom BiH.
Optuženi Salihović bio je u prilici očitovati se o svim ponuđenim
dokazima optužbe, negirajući optužbe koje su mu stavljene na teret i
navodeći kako one nisu potrijepljene dokazima, kao i da je optužnica
nerazumljiva.
Uputio je niz prigovora, od toga da su njemu pripisani cjelokupni
troškovi Tužiteljstva, te da glavni tužitelj nije naredbodavan u
kontekstu finansijskog stanja, odnosno trezorskog poslovanja, do toga da
većina uloženih fotokopija računa ne mogu poslužiti kao dokazi, uz
napomenu kako ovjeru fotokopija može izvršiti samo onaj ko je račun
izdao.
Salihović je u nastavku podsetio kako u revizorskim izvještajima koji
su se odnosili na Tužiteljstvo BiH nisu evidentirana bilo kakva
prekoračenja u odnosu na utvrđene limite, odnosno da su ti izvještaji za
2013., 2014. i 2015. godinu (inkriminirani period) prema utvrđenim
mišljeniima, okarakterizirani pozitivnim bez rezerve.
Štaviše, prema njegovim navodima, ne samo da nije učinjeno bilo kakvo
prekoračenje, niti je učinjena šteta po osnovu rashoda reprezentacije,
nego, naprotiv, spomenuti izvještaji svjedoče o ostvarenim uštedama na
godišnjem nivou što zbirno od 2013. do 2016. godine iznosi više od
900.000 KM neutrošenih sredstava, odnosno ušteda u budžetu Tužiteljstva
BiH.
Optuženi i njegov branitelj, advokat Rifat Konjić uputili su i brojne
primjedbe povodom predočenih naloga o putovanjima u sklopu kojih su
prikazane dnevnice, troškovi noćenja i taksija, te obračunate
akontacije, a što je u konačnici prikazano kao trošak reprezentacije,
što prema njihovim riječima, govori da je „sve namješteno tako da se,
bez ikakvog osnova, što više ‘napušu’ troškovi reprezentacije“.
Uz opasku da se tim dokazima, zapravo ništa ne dokazuje, ukazali su
na to kako prezentirane odluke predstavlajju tek planove, koji nisu
potrijepljeni nikakvim dokazima, niti računima.
Apsurdnim su ocijenili da se optuženom kao troškovi reprezentacije
pripisuju troškovi izrade legitimacija za tužitelje Tužiteljstva BiH, te
troškovi sitnog inventara i slično.
Optuženi Salihović se u tom kontekstu upitao – gdje su tu elementi
krivičnog djela, navodeći kako u ovom slučaju nema umišljaja, ni
imovinske koristi, niti štete, odnosno niti jednog elementa krivičnog
djela koje mu se stavlja na teret.
Također je naveo kako Odluka bivšeg glavnog tužitelja na kojoj se
optužnica tereti predstavlja pojedničani pravni akt, koji ne može biti
osnova za krivičnu odgovornost.
Salihović u tom pogledu, istovremeno, navodi kako je „optužnica
protiv njega od početka montirana te motivirana njegovim uklanjanjem,
odnosno svojevrsnim udarom na pravosuđe“.
Optuženom je na teret stavljeno da je od februara 2013. do 28.
septembra 2016. godine iskoristio službeni položaj, postupao suprotno
propisima i pribavio korist, a prema tužbenim navodima, „bio je upoznat s
Pravilnikom Vijeća ministara BiH o korištenju sredstava reprezentacije s
limitom od 20.000 KM godišnje, ali je svjesno postupao drugačije“.
Nastavak izvođenja materijalnih dokaza u ovom predmetu zakazan je za 19. januar.