Nakon što je kandidat za člana Predsjedništva BiH Mirko
Šarović obećao prosječnu platu od 1800KM, stiglo je novo obećanje. Ovaj put od
još jednog kandidata za kolektivnog šefa države – Bakira Izetbegovića.
Iako je najpoznatiji po obećanju da će stvoriti 100.000
radnih mjesta, ovaj put Izetbegović je na skupu SDA u Živinicama na Gradskom
bulevaru “Nesib Malkić” obećao povećanje plata i penzija za 50%.
Da li je to realno obećanje, te može li Izetbegović uticati
na povećanje plata o kojima odlučuju poslodavci (izuzev ako je poslodavac
država, entitet, kanton, opština) razgovarali smo sa ekonomskim analitičarima
Admirom Čavalićem i Igorom Gavranom.
“Ako zanemarimo činjenicu da je davanje bilo kakvih obećanja
bez objašnjenja kako ih se planira ostvariti neozbiljno, to je posebno slučaj s
onim koja ne zavise samo od vlasti nego i od drugih (u ovom slučaju
poslodavaca). Međutim, čak i ako odlučimo da im povjerujemo bez ikakvih
argumenata, činjenica da su data u godini u kojoj je većina cijena porasla za
20-ak %, nakon godine u kojoj je također zabilježen značajan rast cijena i dok
još uvijek očekujemo inflaciju u narednom periodu, dok realna vrijednost KM
pada zbog pada vrijednosti eura…onda ni njihovo ostvarenje ne bi značilo ništa
naročito jer nominalno viša primanja za 50% za četiri godine bi mogla realno
biti tek neznatno viša od današnjih pa čak i niža ako se inflacija ne obuzda.
Također ovo obećanje ne govori ništa o broju ljudi koji će biti zaposleni i
imati ova primanja ili uopšte ljudi koji će još uvijek živjeti u Bosni i
Hercegovini”, govori Gavran.
Primanja političara povećana su za više od 500KM, a taj trend
ne prate i prihodi običnih građana kojima je u jeku inflacije sve teže
preživjeti. No, političari su i ranije težak položaj građana skoro pa
ismijavali.
“Već smo imali nebuloznih pokušaja ignorisanja stvarnosti u
ovom smislu od strane političara kroz tvrdnje da “100 KM danas ne vrijedi manje
nego ranije nego se samo za isti iznos može kupiti manje”, podsjeća Gavran na izjavu
premijera Federacije BiH Fadila Novalića.
Najave poput Izetbegovićevih su neozbiljne i nisu
potkrepljene analizama i prognozama. Stoga je sumnja u njihovu realizaciju
opravdana.
“A ako želimo biti ozbiljni i razmisliti o neophodnim
preduslovima za rast plata i penzija, to su svakako brojne ekonomske reforme za
poboljšanje poslovnog okruženje i ekonomije u cjelini, te rasterećenje
privrede, koje bi omogućilo povećanje plaća od strane poslodavaca a onda
posljedično i veće povećanje penzija zbog vecih prihoda od doprinosa. Za sve
ovo je potrebno mnogo više od obećanja”, rekao je Gavran za BUKU.
U periodu inflacije davati bilo kakve ekonomske prognoze, ali
političari su, očigledno, sigurniji od ekonomista. Jer oni su samo ekonomisti i
ne znaju ništa o riječima bez pokrića – ispraznim obećanjima.
„Što se tiče najava, mislim da je vrlo nezahvalno
prognozirati povećanje plata i penzija u BiH razumijevajući da apsolutno
zavisimo od EU i generalano od globalnih i ekonomskih trendova: inflacije,
energetske kriza. Toliko je neizvjesnosti. Tako da je vrlo teško dati projekcije
od strane ekonomista, a još teže od strane političara u vezi povećanja plata za
50%. Da li je realno, jeste realno, samo ako bi se obezbijedilo da se smanje fiskalna
opterećenja rada. I da se omogući poslodavcima da dižu plate. Samo pod tim
uslovima. Znate da u Federaciji Bosne i Hercegovine 2014. nisu provedene
izmjene Zakona o doprinosima i porezu na dohodak. Možda je malo neiskreno
govoriti ili nezahvalno govoriti o većim platama i penzijama bez da se referiše
na fiskalna opterećenja rada“, rekao je Čavalić.
Poslodavci su više puta govorili kako nemaju mogućnosti
povećati plate, te kako bi ih zakonska obaveza da podignu minimalac dobrim
djelom otjerala u propast tako da je nejasno na koji način bi država mogla da
doprinese povećanju plata. Još je manje jasno kako će se obezbijediti rast
penzija.
„Što se tiče penzija situacija je još gora- Penzijsko-invalidski
fondovi u oba entiteta su zaista u nezahvalnoj poziciji, imaju izuzetnih
problema. Odlaze nam mladi ljudi, sve više postajemo stara nacija. Imamo
problema sa tekućom likvidnošću tih sistema. Što znači da je još nerealnije
očekivati rast penzija. Plata da, moguće, ako se poklopi niz nekih opštih
uslova koje ne zavise od nas, prije svega EU, ali osigurati rast penzija je
zaista vrlo teško“, zaključuje Čavalić.