Opšti izbori u Bosni i Hercegovini (BiH) održavaju se prekosutra, a
u 30 dana predizborne kampanje politički subjekti za predstavljanje izbornih
programa imali su na raspolaganju outdoor oglašavanje, društvene mreže, javne
tribine, promotivni materijal, neki i svoje medije, a u njima nove rubrike
kreirane upravo uoči oktobarskih izbora.
Stranke su za promociju programa koristile letke i video spotove,
dok su dio medija i društvene mreže poslužile za diskvalifikaciju protivnika.
U istraživanju koje provode istraživači/ice Mediacentra Sarajevo o
štetnim narativima u izbornom procesu 2022. vidljivo je da mnogi mainstream
mediji neprofesionalno izvještavaju o izbornom procesu, ali i da veći broj
anonimnih portala služi kao stranačko glasilo.
Zloupotreba
stava javnosti za diskreditaciju protivnika
Novinarska pristrasnost i neobjektivnost nisu nove pojave, ali
javljaju se novi načini za takvo djelovanje, tačnije nove rubrike.
Istraživači/ce Mediacentra primjetili su da neki mediji političke oponente
diskvalifikuju i zloupotrebom javnog mišljenja, odnosno komentara građana na
društvenim mrežama. Matrica je vrlo jasna: označeni kandidati za
diskfalifikaciju redovni su gosti „rubrika“, pa novinari takvih medija
skupljaju negativne komentare korisnika društvenih mreža o tom kandidatu, bez
prenošenja ijednog pozitivnog komentara. Prenošenja negativnih i kritičkih
komentara ili objava o kandidatima koje ti mediji promovišu nema.
Tako je od 1. do 27. septembra internet portal Alternativne televizije
(ATV), u rubrici Narod priča, imao
37 objava, od toga sve objave imaju cilj diskreditovati opoziciju, prikazati
raskol ili navesti javnost da misli da opozicija nije spremna da preuzme vlast.
Najviše diskreditirajućih objava je prema gradonačelniku Banjaluke i kandidatu
Partije demokratskog progresa (PDP) za Narodnu skupštinu Republike Srpske
(NSRS) Drašku
Stanivukoviću – njih 16, u 10 objava
diskredituje se kandidatkinja opozicije za predsjednicu Jelena Trivić,
dvije objave su diskreditirajuće prema predsjedniku Srpske demokratske stranke
(SDS) Mirku
Šaroviću, četiri protiv
PDP-a kao stranke i dvije
protiv cijele opozicije.
I Magazin Stav ima sličnu rubriku kao ATV pod nazivom – Bespuća
internetske zbiljnosti, ali imaju daleko manje objava od ATV-a. U ovoj rubrici
prenose se Facebook statusi, i to mahom kandidata Stranke demokratske akcije
(SDA) (najčešće
Faruka Kapidžića, kandidata za Skupštinu Kantona Sarajevo). U objavama se afirmiše
politika SDA, a od 10 objava od 1. do 27. septembra 20 posto je usmjereno
na diskreditaciju
kandidata za člana Predsjedništva BiH Denisa Bećirovića, dok jedna objava ismijava
znanja iz geografije kandidata Naše stranke (NS) Predraga Kojovića za Predstavnički
dom BiH.
Anonimni portal “Banjalučke priče” ima čak dvije rubrike u kojima
selektivno objavljuje stav javnosti – Šta
kaže Twitter i Vox populi. U
prvoj rubrici za 27 dana septembra od 11 objava devet je usmjereno protiv
opozicije, jedna je irelevantna za izborni proces, a jedna se odnosi na
promociju kandidata za predsjednika Republike Srpske (RS) Milorada
Dodika i njegov odnos sa predsjednikom Ruske Federacije Vladimirom Putinom.
U rubric Vox populi nema objava tokom izborne kampanje.
Anonimni portal Prenosimo.altervista.org
takođe ima sličnu rubriku – Sa mreža. Prije
zvaničnog početka izborne kampanje prenosili su izjave uglavnom one koje
promovišu SDA, a diskredituju Narod i Pravdu (NiP), Našu Stranku, NES… U
septembru su prenijeli objavu
direktora Memorijalnog centra Srebrenica u kojoj kritikuje aktuelnu vlast u
Kantonu Sarajevo zbog zapošljavanja Srba iz Istočnog Sarajeva, a u jednoj
objavi kritikuju
predsjednika Socijaldemokratske partije (SDP) Nermina Nikšića. Iako ovu rubriku
ne koriste često pristrasnost je očita, pa tako u rubrici Vijesti kritikuju kandidata NS Damira Arnauta koji je rekao da
formiranje vlasti nakon izbora neće biti moguće bez Hrvatske demokratske
zajednice (HDZ) BiH.
“Ovim obećanjem Sabina, Damir, Predrag, Forto i ostali (svi se
izjašnjavaju da nisu Bošnjaci) šalju poruku Bošnjacima da je jedino važno
srušiti SDA i da baš oni koji se stide izjasniti kao Bošnjaci trebaju graditi
vlast sa Draganom Čovićem i Miloradom Dodikom u ime našeg naroda”, navodi
nepoznati autor.
Zanimljivo je da ovaj portal, koji promoviše SDA i njihove skupove
naziva veličanstvenim, ne kritikuje izjavu predsjednika te partije Bakira
Izetbegovića koji je ranije u debati na Federalnoj televiziji (FTV) iznio
slično mišljenje rekavši da će mjesto premijera Federacije BiH pripasti HDZ-u,
te da na toj funkciji vidi Jelku Milićević.
Zloupotreba stava javnosti nije karakteristična za samo jedan
medij, ali je najčešća i najočitija u sadržaju portala ATV koja je od marta na crnoj
listi Sjedinjenih Američkih Država.
Profesor Fakulteta političkih nauka u Beogradu Čedomir Čupić upozorava
da se selektivno prenošenje stava javnosti profesionalnim medijima ne bi smjelo
dešavati.
“Mediji koji se pridržavaju profesionalnih standarda i medijskih
etičkih kodeksa u predizbornim kampanjama trebalo bi kada je u pitanju stav
javnosti da prenose samo istraživanja javnog mnjenja o učesnicima u izbornom
procesu. Naravno, samo od onih istraživača i istraživačkih institucija koji su
registrovani i koji se visoko profesionalno i odgovorno bave istraživanjem
stavova javnosti. Bilo kakve pojedinačne stavove ne bi trebalo puštati u javni
prostor u periodu izbornog procesa, sem onih koji dolaze od stručno i naučno
potvrđenih pojedinaca. Pretpostavka je da ti pojedinci neće davati svoje
subjektivne nego argumentovane stavove na osnovu istraživanja”, govori Čupić.
Dodaje da se na taj način izbegavaju proizvoljnosti, pristrasnosti
i pogrešna uopštavanja koja mogu da proizilaze iz stavova pojedinaca.
“Takođe, na taj način se izbegava manipulacija javnošću i negativna
propaganda. Dopušteno je da u plaćenim propagandnim emisijama, saopštenjima ili
tekstovima partije prenose subjektivne stavove članova, simpatizera i
pojedinačnih građana. Uslov je da se ne smeju dozvoliti njihove reči koje
podstiču mržnju i bilo koji oblik diskriminacije prema drugima ili protivnicima
u izbornoj kampanji”, objašnjava Čupić.
Montirani
snimci, pristrasnost, neobjektivnost
Proteklog mjeseca neprofesionalni mediji su se bavili
objavljivanjem montiranih snimaka, reaktualizacijom starih video snimaka,
diskreditacijom kandidata/kinja, promocijom samo jedne političke opcije…
Analizom sadržaja uočljivo je da anonimni portal Infosrpska
svakodnevno izvještava o izborima i izbornom procesu. U rubrici Vijesti u
posljednjih 100 objava primjetne su dvije prakse: diskreditacija
opozicije, pretežno Jelene Trivić, i pozitivno izvještavanje o kandidatima
Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) Željke
Cvijanović i Milorada
Dodika. Od 100 objava 41 je posvećena Miloradu Dodiku. To su pretežno pozitivni
izvještaji o predizbornim obećanjima, izjave o postignućima vlasti,
prenošenje izjava sa javnih događaja te izvještaji uoči, tokom i nakon
sastanka sa predsjednikom Ruske Federacije Vladimirom Putinom.
Na ovom anonimnom portalu 10 posto vijesti posvećeno je afirmaciji
Željke Cvijanović, kandidatkinje za Predsjedništvo BiH. Deset objava posvećeno
je diskreditaciji
Jelene Trivić, kandidatkinje za predsjednicu RS, a dominantno je to rađeno prenošenjem
izjava Sanje Vulić, kandidatkinje SNSD-a za Predstavnički dom Parlamenta
BiH.
Anonimni portal HB.hteam.org koji se predstavlja kao portal Hrvata
Herceg Bosne u svojim objavama se bavi promocijom HDZ-a, kandidatkinje za
članicu Predsjedništva Borjane Krišto, te u manjoj mjeri Hrvatskim narodnim
saoborom (HNS). Portal kontinuirano objavljuje i navodi javnost na mišljenje da
bošnjačke stranke kuju plan da Hrvate naprave nacionalnom manjinom.
“Da bošnjačka politika predvođena SDA
i Demokratskom frontom (DF) planira nakon ovih izbora pokušati dovršiti proces
pretvaranja Hrvata u nacionalnu manjinu u BiH i nije neka tajna. U tim
nastojanjima imaju i svesrdnu podršku oporbenih bošnjačkih stranaka od SDP-a i
NiP-a pa sve do Naše stranke i ostalih manje poznatih subjekata kao i ukupne
bošnjačke javnosti, Islamske zajednice i ogromnog broja građana BiH bošnjačke
nacionalnosti. Zapravo, pretvaranje Hrvata u nacionalnu manjinu u BiH je jedini
strateški cilj bošnjačkog naroda oko kojeg postoji konsenzus u bošnjačkoj
javnosti”, piše ovaj anonimni medij u jednoj
od objava.
Javnost pokušavaju uvjeriti i da
Hrvati koji nisu na listama stranaka članica HNS-a nisu pravi i takve nazivaju
halal Hrvatima. Posebno je problematična propaganda ugroženosti Hrvata, te
predstavljanje Bošnjaka kao neprijatelja koji će izvršiti udare na Hrvate kao
konstitutivni narod, a “najznačajniji će pak udar biti onaj na hrvatski
identitet u BiH i sve što ga simbolizira.”
Zanimljivo je da portal nema impressuma, a kao glavni urednik
potpisan je urednički kolegij, a urednički kolegij je potpisan kao „novinari,
autori, suradnici i kolumnisti…“
Još jedan anonimni portal – Prijedor 24 u rubrici RS, BiH ima diskreditirajućih
objava o opoziciji, ali je više usmjeren ka
promociji kandidata SNSD-a. Dominira promocija
Milorada Dodika, zatim
Željke Cvijanović, a često promovišu i Vladu
Đajića, direktora Univerzitetsko kliničkog centra u Banjaluci, također
člana SNSD-a. Portal prenosi njihove izjave, pozitivno izvještava bez kritičkog
pristupa o dosadašnjem radu i obećanjima, te govori o njihovom uspjehu.
ABC.info je portal koji je,
osim što promoviše kandidate HDZ-a, usmjeren ka diskreditaciji Željka Komšića,
a specifičan je i zbog huškačkog izvještavanja. Nepoznati autor(i) ovog
anonimnog medija često se bave huškanjem ne samo protiv Komšića već i protiv
cijelog bošnjačkog naroda pa tako u jednom tekstu kažu: “sad
je trenutak da se nekim stvarima stane na kraj i da počne jedno novo vrijeme za
BiH u kojoj će svi narodi biti ravnopravni, a bošnjački nacionalizam i
dominacija zaustavljeni.”
Objave su posebno sporne jer sadrže izražen govor mržnje koji može širiti
i podsticati na mržnju prema drugima.
Sveopšta
kriza nepristrasnosti
Ovakvo pristrasno i neobjektivno ponašanje medija velika su
opasnost po demokratizaciju društva i demokratsku vladavinu, smatra profesor
Fakulteta političkih nauka u Beogradu Čedomir Čupić.
„Oni pristrasnošću i neobjektivnošću manipulišu i unose
nenormalnost (u značenju nepoštovanja normi) u javni život. Pogoduju
autoritarnim vođama i uvođenju autoritarizma u politički i društveni život.
Takvi mediji postaju moćno sredstvo za sve autokrate, odnosno uzurpatore u
okviru vlasti. Sloboda, pa i medijska, ima jedno ograničenje – da se u ime
slobode ne ukine sloboda, a u ime medijske slobode da se ukine sloboda
javnosti. Zloupotreba medijske slobode pogoduje ogoljenim propagandistima i
neprijateljima slobode“, kaže profesor Čupić.
Redovni
profesor Fakultet
političkih znanosti, Sveučilišta u Zagrebu na Odsjeku za strateško komuniciranje
Božo Skoko napominje da je uloga medija u izbornom procesu prilično važna,
jer se većina birača informiše putem medija, kreira dojam o pojedinim
kandidatima i u konačnici odlučuje kome će dati povjerenje.
“Mediji bi trebali biti objektivni u izbornom procesu
i dati jednaku šansu svim opcijama da se predstave. Pritom su komentari
slobodni, a činjenice bi trebale biti svetinja. Nažalost u dijelu čak donedavno
i ozbiljnih medija novinari i urednici kroz izvješća prikazuju zapravo svoj
stav, odnosno politički profil. U tom slučaju bilo bi daleko ispravnije
primjeniti američki model u kojem se pojedini mediji otvoreno deklariraju za
koga navijaju i tako ne dovode u zabludu birače”, napominje Skoko.
Iz analiziranih članaka jasno je da se mediji
promovišu jednu, a diskredituju drugu ili više stranaka i kandidata. Njihova je
poveznica sa političkim strankama jasno vidljiva. Osim toga, sociolog i docent
Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu Tomislav Tadić primjećuje da
izbore dočekujemo u tmurnom ozračju, bezidejnoj i agresivnoj izbornoj kampanji,
zasnovanoj na logici argumentum ad hominem.
“Političarima je bilo daleko važnije na nivou
ličnosti diskreditirati oponente, nego što su za shodno smatrali da nam
predstave realne i konkretne korake za budućnost”, zapaža Tadić.
On pronalazi uzroke za ovakvo ponašanje
političara – nemaju konkretne programe, pa se koriste drugim sredstvima, a
mediji su njihovi izvršioci.
“U tom smislu, najlakši način za voditi kampanju
jeste projektovati “drugog” kao neprijatelja. Cilj je samo jedan:
dokopati se vlasti koju zamišljaju kao sirovu i neograničenu moć koja će im
omogućiti zatvaranje u lukrativne sinekure. Diskreditacija protivnika je tako i
svojevrsni “psihološki mehanizam” koji za krajnji cilj ima to da se
“drugi” prikaže ne samo kao onaj koji nema sposobnost obnašati vlast
i “voditi narode”, nego kao onaj kome, zapravo, treba oduzeti
svojstvo “ljudskosti” tako što će ga se svrstati u neku vrstu
bestijarija i prikazati kao “zvijer”. U viziji političkih subjekata u
BiH, političko ima smisla samo u radikalnoj dihotomiji prijatelj-neprijatelj.
Dakako, atavizam onih teorijskih orijenatcija koje su svojevremeno u Njemačkoj
Hitlera dovele na vlast”, pojašnjava Tadić.
Skoko, pak, vjeruje da se stranke napadima na protukandidate,
umjesto izbornim programima, bave jer imaju zastario koncept u glavi da će
kontrolom medija i jeftinom propagandom držati pod kontrolom birače i njihove
stavove.
“Međutim, to može imati kontraučinak kad se pretjera. Birači ne
vole da im se išta nameće. Sjetimo se SAD-a kad je 90 posto američkih medija
navijalo za Hilary Clinton, a ljudi su iz inata glasali za Trumpa. Zato bi bilo
daleko bolje da se političari posvete vizijama, programima, razvijanju odnosa s
biračima na terenu, biranju kvalitetnih ljudi, koji će svojom osobnošću i
dosadašnjim zalaganjima privlačiti glasove… To se pokazuje daleko mudrijim”,
kaže Skoko.
Tadić problem pristrasnog i huškačkog medijskog
izvještavanja veže za ovisnost medija, jer su ih većinu (posebno elektronske)
stranke stavile pod svoju kontrolu ili su ih čak osnovali.
“Pa se ne treba čuditi da već po letimičnom
pregledu pojedinih portala možemo vidjeti i koji su to politički subjekti koji
ih finansiraju. Poseban problem se sastoji u činjenici da su i pojedini javni
servisi pristali da budu ekspoziture političkih stranaka i time
desupstanzijalizirale svoju svrhu: objektivno i nepristrasno informisanje svih
građana. Sloboda medija, s druge strane, mora biti jako velika. Ipak, ne smije
se zaboraviti pravilo da tamo gdje je data velika sloboda, odgovornost mora
biti još veća. Obzirom da u BiH imamo generalnu krizu
“nepristrasnosti”, nerealno bi bilo očekivati da se ona nezrcali na
pitanje medija i novinarstva. U konačnici, ni mediji se ne mogu eskulpirati od
odgovornosti za opće stanje u društvu”, kaže Tadić.
Mainstrem mediji, javni servisi i
netačni sadržaji
Osim anonimnih portala i očito pristrasnih
medija, vidljivo je i da mediji koji imaju veći stepen nezavisnosti te javni
servisi objavljuju i prenose problematičan sadržaj, narative i izjave.
Zanimljivo je kako snimke koje plasiraju anonimni portali ili portali koji su
očito u službi jedne stranke preuzimaju i mainstream mediji i javni servisi.
Tako je RTRS, koji često ne opravdava ulogu
javnog servisa, pod naslovom “Dokaz da SAD finansira
opoziciju: Radović se zahvaljuje Amerikancima, plaćeni i novinari” prenio snimak koji je objavio
Faktor Magazin na kojem Milan Radović, zamjenik predsjednika SDS-a
razgovara sa bivšim poslanikom u Narodnoj skupštini Republike Srpske Adamom
Šukalom. Iako se razgovor jedva čuje i nije jasno moguće čuti tačan sadržaj
razgovora, medij koji je prvi objavio snimak titlovao je video u kojem Radović,
navodno, govori kako Amerikanci finansiraju opoziciju u RS.
Snimak se pojavio nekoliko dana nakon što je
portal Glas
naroda objavio montirani dokument koji navodno dokazuje kako je administracija američkog predsjednika
izdvojila 10 miliona dolara za kampanju kandidatkinje opozicije Jelene Trivić.
“Ovaj iznos je tačno 10 miliona
dolara koje su vojnim avionom u četvrtak 4. avgusta prenesene do aerodroma
Sarajevo, gdje je taj novac, prema tvrdnjama našeg izvora, preuzeo brat Jelene
Trivić, Igor Tešić koji joj je šef štaba i vodi njenu kampanju. Iznos je odobren dokumentom Stejt
departmenta od 11. jula 2022. godine, a za operacionalizaciju ove akcije
zadužena je Nina Jaković koja vodi Bord za upravljanje dezinformacijama
američke vlade, a ranije je upravljala Fondom demokratske pomoći Ukrajini”,
objavio je ovaj medij, a prenijeli su RTRS, ATV
i desetine drugih medija bliskih vlastima. Nepostojeći dokument je brzo raskrinkan, a navode je demantovala i Ambasada SAD-a u BiH.
Anonimne
portale treba zabraniti
Iako
veliki broj medija koji diskvalifikuju određene kandidate ima impresum i imena
autora, najočitiji u diskvalifikaciji i demonizaciji kandidata su anonimni
portali. Oni često prenose sadržaj jedni od drugih, a način izvještavanja je
sličan: neprofesionalan, pristrasan i pun govora mržnje.
Regulatorna
agencija za komunikacije ne može da ih kazni, jer to nije u njihovoj
nadležnosti, Vijeće za štampu i online medije djeluje kao samoregulatorno
tijelo te može donijeti odluku da jedan online medij krši Kodeks Vijeća za
štampu i online medija, ali ne može kazniti medij. Njihovo djelovanje je
naročito neefikasno ukoliko je riječ o anonimnom portalu. Pored toga, pojedinci
ili stranke ne mogu tužiti za govor
mržnje, klevetu i slično jer nema imena autora, urednika…
Profesor
Čedomir Čupić vjeruje da anonimnim
medijima ne bi trebalo dopustiti delovanje u javnom prostoru, a njihovo
djelovanje se mora precizno zakonski regulisati i sankcionisati.
“Njihovo pojavljivanje i delovanje u javnom
prostoru treba krivično sankcionisati uz oduzimanje opreme. Anonimno medijsko
prisustvo u javnom prostoru treba tretirati kao tešku zloupotrebu i medija i
javnosti”, predlaže on.
Pojava
anonimnih portala i njihov uticaj na izbore zbunjivanjem birača i širenjem
dezinformacija nisu specifičnost samo za Bosnu i Hercegovinu, kaže profesor Božo
Skoko.
“To nije
naša specijalnost jer su takvi mediji odigrali značajnu ulogu kod izbora
američkog predsjednika Trumpa, a sjećamo se da neki od njih imali servere čak i
u Velesu
u Sjevernoj Makedoniji, kako bi izbjegli bilo kakav nadzor američkih
službi. Velika većina birača teško raspoznaje takve medije u moru ponude i vrlo
lako “nasjeda” na njihove objave. Nerijetko ih stavljaju na društvene mreže,
šire njihove objave među prijateljima ne znajući da su i sami tako
izmanipulirani i da nesvjesno tako šire lažne vijesti”, dodaje Skoko.
On savjetuje kako građani/ke mogu prepoznati ostrašćene,
neprofesionalne i medije štetne po demokratsko održavanje izbornog procesa.
“Dovoljno je napraviti površnu analizu i vidjeti koga ti mediji
kontinuirano hvale, a koga pljuju i vrlo brzo će vam sve biti jasno. Također
kod prosudbe istinitosti informacija je važno vidjeti tko stoji iza njih i tko
ih plasira, tko je njihov izvor. Poznajem li rad tog novinara ili je njegovo
ime izmišljeno? Kakv je to portal? Je li se pojavio uoči ovih izbora ili je bio
relevantan i ranije? Sve su to pitanja koja nam mogu detektirati
neprofesionalne medije”, savjetuje
Skoko.
Stranke i kandidati mogu se oglašavati još danas, a već sutra
u 7 časova nastupa izborna šutnja koja političkim subjektima zabranjuje
učestvovanje u javnim političkim aktivnostima, a medijima izvještavanje o bilo
kakvim aktivnostima koje se odnose na političku kampanju.
Članak je nastao na osnovu monitoringa
online sadržaja tokom Općih izbora 2022, koji provodi Mediacentar Sarajevo.