Izbori 2022: Ankete kao propagandno oružje?

Opšti izbori u Bosni i Hercegovini
(BiH) su iza nas, građani su mogućnost da odluče koga će nagraditi
povjerenjem da ih vodi i predstavlja naredne četiri godine. Izborima je
prethodila kampanja u kojoj su kandidati imali cijelu lepezu mogućnosti
za promociju, uključujući i istraživanja javnog mnijenja, ali i
prezentaciju anketa.  

Objava rezultata istraživanja
popularnosti kandidata i stranaka pratila je finiš kampanje. Dva takva
istraživanja radile su registrovanje agencije „Metrics“ i „Faktor plus“,
jedno je, navodno, radila mađarska fondacija „Sazadveg“, a samo dio
jednog predstavio je predsjednik Naše stranke Edin Forto. Ta
istraživanja domaći mediji prenosili su u najvećoj mjeri uz nepotpune
informacije iz anketa upitne relevantnosti. 

Pored toga, značajan broj medija sam
je učestvovao u kreiranju anketa i istraživanju javnog mnjenja, pitajući
posjetioce na internet platformama o popularnosti političkih
subjekata. 

- TEKST NASTAVLJA ISPOD OGLASA -

Interesantno, najveći broj medija,
sprovodeći sopstvene i/ili prenoseći tuđe ankete ogriješio se o Izborni
zakon. U poglavlju 16 o medijima u izbornoj kampanji u zakonu stoji da
će mediji, pri objavljivanju rezultata istraživanja javnog mnjenja jasno
i nedvosmisleno o tome izvijestiti javnost navodeći: naziv institucije
ili ime lica koje je naručilo i platilo istraživanje, naziv i sjedište
institucije koja je sprovela istraživanje, ispitni uzorak i mogućnost
odstupanja u ishodu istraživanja i period u kojem je provedeno
istraživanje.

Zakon ne poznaje ankete u online
prostoru, ali je definisano da „mediji rezultate telefonskih ili uličnih
anketa, provedenih među biračima tokom kampanje neće prezentovati kao
siguran i autentičan stav određene društvene grupe, što je medij, koji
sprovodi anketiranje i objavljuje rezultate dužan posebno da naglasi“. 

Dino Đipa, direktor „Prism Research“,
agencije za pružanje usluga marketinških, medijskih i društvenih
istraživanja iz Sarajeva, kaže, kako je jednako važan i broj ispitanika u
uzorku, metoda prikupljanja, ali i tip uzorka, kao i pojedini detalji
koji bi mogli zapasti za oko isključivo stručnjacima, ali koji bitno
određuju relevantnost. 

- TEKST NASTAVLJA ISPOD OGLASA -

Ništa manje važna nisu ni pitanja,
raspon predloženih odgovora, raspored pitanja i način njihovog
formulisanja, ali i podatak o broju ispitanika koji daju odgovor „Ne
znam“ ili „Ne želim odgovoriti“. 

„To je vrlo važan podatak kod
predizbornih ispitivanja javnog mnijenja, jer je poznato da dosta
ispitanika kod nas ne želi reći za koga će glasati, i to je ponekad
povezano sa simpatizerima nekih političkih partija. Zbog ovoga su kod
nas predizborna ispitivanja javnog mnijenja često nepouzdana, jer uzorak
ispitanika za analizu se često značajno smanjuje i postaje pristrasan“,
rekao je on.

Pouzdanost i relevantnost predizbornih anketa

Kandidati o istraživanjima javnog
mnjenja u kojima navodno vode, vrlo rado govore, ali bez detalja. Na
primjer, uoči pa i tokom izborne kampanje o anketama koje joj daju
prednost govorila je kandidatkinja Partije demokratskog progresa (PDP)
za predsjednicu Republike Srpske, Jelena Trivić. U tim izjavama osim
svoje prednosti, nikada nije isticala detalje o istraživanju, uzorku,
agenciji koja je istraživanje radila ili vremenu u kojem je istraživanje
rađeno. Na isti način o anketama u kojima vodi govorio je i njen
protivkandidat, lider Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) Milorad
Dodik. Ni jedno ni drugo o detaljima tih istraživanja nikada nisu ni
pitani od strane medija.

Dodik je u samom finišu kampanje, na
kratko, ankete u kojima vodi, stavio u prvi plan. Desilo se to prilikom
njegovog susreta sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom u kojem je
se pohvalio: 

„Tačno je, imamo izbore, a ja sam se
kandidovao za predsjednika Republike Srpske. Sve ankete govore da tu
neće biti problema. Nadamo se dobrom rezultatu“, rekao je u dijelu
razgovora kojeg su uglavnom prenijeli svi domaći i regionalni mediji.
Pojedini poput Radio-televizije Republike Srpske su upravo Putinovu podršku Dodiku i njegove navode o anketama koje pokazuju prednost gurali u prvi plan. 

Odmah po povratku Milorada Dodika u
Banjaluku, anketa o kojoj je govorio pojavila se u medijima. Sa
„ekskluzivno“ u naslovu prvi je objavio portal Srpskainfo.com

„Kandidati SNSD za predsjednika
Republike Srpske i srpskog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine,
Željka Cvijanović i Milorad Dodik, ubjedljivo vode u predizbornoj trci u
odnosu na protivkandidate, pokazalo je istraživanje javnog mnjenja koje
je radila agencija „Metrics“ (Metriks) iz Banjaluke“, naveli su na
portalu ističući kako je istraživanje rađeno na uzorku od 1.558
ispitanika u Republici Srpskoj od 11. do 17. septembra ove godine te
kako su odgovori prikupljeni terenskim radom. Istaknuta je i struktura
ispitanika – 51,74 odsto muškaraca, 51,12 odsto ispitanika živi u gradu,
25,6 odsto na selu, ostali u predgrađu. Kada je riječ o obrazovnoj
strukturi istaknuto je da je 63,39 odsto ispitanika sa srednjom stručnom
spremom, dok ih je sa fakultetskom diplomom 25,56 odsto. 

U posljednjih deset dana kampanje ovaj portal ostao je naklonjeniji vlasti u odnosu na opoziciju u Republici Srpskoj. Prema monitoringu Medijskih inicijativa kandidati SNSD-a, na Srpskainfo.com tretirani su isključivo u pozitivnom svjetlu. 

 „Ekskluzivu“ Srpskainfo.com
prenijeli su i drugi mediji, u prvom redu prije svih oni naklonjeni
vladajućim strukturama u Republici Srpskoj u prvom redu RTRS.
Javni medijski servis anketu je predstavio u 19. minuti Dnevnika 2, dok
ju je opoziciji naklonjena BN Televizija potpuno ignorisala, da bi je
dan poslije osporavala prenoseći izjave predstavnika opozicije. 

Politikolog Darko Kuzmanović
konstatuje da je u ovoj anketi nepoznat stav 30 ispitanika iz uzorka, a
kao važan agrument navodi i to što svi političi subjekti, koji su
učestvovali u izbornoj trci, nisu obuhvaćeni istraživanjem. 

Napominje i kako se istraživanja
javnog mnjenja u pravilu izražavaju u procentima kako bi ukupan zbir
rezultata svih subjekata ili faktora koji su obuhvaćeni iznosio 100
odsto, „osim ukoliko u pravilima samog istraživanja nije propisano da to
bude drugačije“. 

Istraživanje je dobilo značajnu
medijsku pažnju, ali njegovi krajnji efekti nisu poznati kaže Kuzmanović
i zaključuje da bi tvrdnja da je anketa uticala na javno mnjenje ili da
je rađena za nečiji račun predstavljala spekulaciju. 

„Međutim, ako uporedimo izborne
rezultate sa rezultatima pomenutog istraživanja očigledno je da po
pitanju nekih političkih subjekata postoje ozbiljni raskoraci, što i
nije čudno, jer su izbori sami po sebi veoma varljiva kategorija gdje su
procjene preferencija birača uvijek nezahvalne“, napomenuo je on.

Anketu je sporila
i Dodikova protivkandidatkinja Jelena Trivić, uz ostalo, ističući
greške u nazivima pojedinih političkih subjekata zastupljenih u anketi.
Sporila je i vlasničku strukturu agencije. Prema riječima Trivićeve,
predstavlja je „čovjek koji je bio savjetnik Željke Cvijanović,
finansijski direktor Elektroprivrede, a sada direktor Republičkog zavoda
za statistiku“, što joj je dovoljan argument da zaključi kako iza
istraživanja stoji „čovjek iz njihovog sistema“.

U Agenciji „Metrics“ u odgovorima
navode kako istraživanje koje je objavljeno nije objavljeno u
potpunosti, te kako je medij koji je istraživanje prenio sam birao
dijelove za objavu. Ograđujući se tvrde kako bi „prenošenje svih
dostavljenih dijelova izvještaja dalo drugačiji kontekst“. Ipak,
nepotpuno prenošenje istraživanja od strane medija u ovoj agenciji ne
smatraju dovođenjem javnosti u zabludu. Takođe u odgovoru ne navode ko
je naručio istraživanje.

„Sa našim klijentima imamo potpisan
ugovor o povjerljivosti podataka, te su podaci o naručiocima
istraživanja klasifikovani. Za potrebe javnog objavljivanja uvijek
uzimamo posljednje istraživanje koje smo radili, kako bi podaci bili
aktuelni, naravno uz saglasnost naručioca“, kažu u ovoj agenciji.

I oni priznaju kako je javni prostor u
izbornom periodu preplavljen istraživanjima upitne relevantnosti i
pouzdanosti. Tvrde – oni svojim imenom stoje iza svakog koje je
objavljeno, ne sumnjajući u metodologiju, ispravnost rada i podataka
koji su prikupljeni u konkretnom slučaju terenskim i telefonskim putem.
Na pitanje koju metodologiju su koristili u svrhu istraživanja nisu
odgovorili.

„Ono što je takođe važno jeste da mi u
kontinuitetu radimo istraživanja, te dobijamo približno slične
rezultate i tako pravimo svoju projekciju. Velika greška je ukoliko se
donosi sud na osnovu samo jednog istraživanja. Dodatno, često se
pojavljuju istraživanja iza kojih niko ne stoji ili stoje agencije koje
ne možete pronaći u odgovarajućim registrima, te se takva u početku mogu
smatrati irelevantnim“, naveli su iz „Metricsa“.

Nakon objave istraživanja Agencije „Metrics“ u javnosti se pojavilo istraživanje Agencije „Faktor plus“. I ovo je prvo prenijela Srpskainfo.com. Ono je rađeno na uzorku od 3.000 ispitanika, metodom „licem u lice“, anonimno od 5. do 15. septembra 2022. 

„Na pitanje za koga biste glasali za
srpskog člana Predsjedništva BiH, većina anketiranih, njih 35,7 odsto,
svoj glas bi dali Željki Cvijanović. Za Mirka Šarovića bi glasalo 29,8
odsto, Nenada Nešića 3,3, dok bi za Vojina Mijatovića glasalo 2,5 odsto.
Što se tiče izbora za predsjednika Republike Srpske, Jelena Trivić
uživa podršku 47,2 odsto ispitanika, Milorad Dodik 44,9 odsto, Radislav
Jovičić 3,2, Neđo Đurić 1,6 odsto“, navedeno je u tekstu. 

Ovo istraživanje takođe su prenijeli brojni mediji, a N1 je na svom portalu
navela kako ga je radila agencija bliska Srpskoj naprednoj stranci na
čijem je čelu predsjednik Srbije Aleksandar Vučić. Iz Agencije „Faktor
plus“ nisu odgovorili na pitanja o detaljima istraživanja. 

Dan poslije čitali smo o istraživanju mađarske fondacije „Sazadveg“ kojeg su, nakon istraživanja „Faktor plusa“ objavili prvo mediji bliski vladajućoj strukturi u Republici Srpskoj, prenoseći mađarski list Hungarian Conservative, a potom prenijeli brojni mediji u BiH poput N1, Faktor magazina ili Miloradu Dodiku poptuno ne naklonjenje Slobodne Bosne. 

Ovo istraživanje čak 12 odsto prednosti daje Miloradu Dodiku u odnosu na Jelenu Trivić u trci za predsjednika Republike Srpske.

Kako je prenijela RTRS „na pitanje
‘kog bi kandidata izabrali da su izbori danas’, 44,1 odsto anketiranih
reklo je da bi glasalo za Milorada Dodika, dok bi njegova
protivkandidatkinja Јelena Trivić dobila 32,1 odsto glasova. Nasuprot
tome, dodaje se, Radislav Јovičić bi imao samo 4,1 odsto“.

Konstatuje se i kako bi Dodik imao i
veću podršku kada bi u trci učestvovali samo on i kandidatkinja PDP.
Kada je riječ o strankama, prema tom istraživanju, najveću podršku dobio
bi Dodikov SNSD. 

Zanimljivo je da se ističe da birači
smatraju da su glavne Dodikove prednosti „njegova nacionalna
opredijeljenost, sposobnost i iskustvo, kao i odlične liderske vještine i
harizma“. Njegovoj protiv kandidatkinji pripisuju „nesposobnost i
aroganciju“. 

Osim navedenog o ovom istraživanju
ništa nije poznato. Niti osnove – za koga je rađeno, na kojem uzorku,
kada i uz kakvu strukturu ispitanika.

Edin Forto, lider Naše stranke, je u jeku kampanje na svom Twitter profilu objavio rezultate
„relevantnog istraživanja“ popularnosti kandidata za Predsjedništvo BiH
koje značajnu prednost daje pojedincu kojeg je podržala njegova
politička opcija – Denisu Bećiroviću. 

Fortinu objavu prenjeli su Dnevni avaz, portal Sarajevska sehara i drugi mediji. Portal Slobodna Bosna
takođe prenosi Fortin tweet, ali navodeći kako „Forto nije objavio koja
je agencija ili udruženje radilo anketu, odnosno istraživanje, te nije
pojasnio ni metodologiju kojom je vršeno istraživanje, kao ni na šta se
tačno odnose izneseni procenti budući da se Komšić takmiči za člana
Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda hrvatskog naroda“. 

Na upit o detaljima ove ankete nije
odgovoreno iz Naše stranke, a na pitanja o izbornim anketama koje su
rađene za njihove potrebe i koje su eventualno procurile u javnost nisu
odgovorili ni iz Socijaldemokratske partije, PDP-a i SNSD-a. 

Kome služe predizborna istraživanja?

Važno je razlikovati i kojoj od
javnosti, stručnoj ili opštoj, je objava istraživanja namijenjena. To
kaže Julijan Komšić menadžer u sarajevskoj kancelariji agencije
„Ipsos“. 

„U društvima nerazvijene demokratske
pa i opće kulture kakvo smo mi, često se vode kratkoročnim interesima
ili nemaju dovoljno stručnosti pa se rezultati istraživanja banaliziraju
i pogrešno – slučajno ili namjerno – interpretiraju. U tom kontekstu bi
istraživanja mogla i trebala postati relevantnija, kada ih stručna
javnost prestane zloupotrebljavati“, rekao je Komšić.

Komšić navodi da uz prikaz rezultata
odgovor na neko pitanje mora prikazati i veličina uzorka na kojoj je
analiza urađena, kao i ciljna grupa, metodologija i vrijeme
istraživanja. 

„To je minimum. Ukoliko nema toga
mislim da niti jedan ozbiljni medij ne bi trebao objaviti bilo kakva
istraživanja niti bi bilo koja ozbiljna agencija sebi trebala dopustiti
da se njene analize objave bez tih pratećih metodoloških podataka“,
tvrdi Komšić o dodaje kako je „poplava istraživanja“ normalna pojava u
vrijeme izbora. 

Ipak smatra da je pogrešno što mnogi
misle da se istraživanjima može utjecati na tok i rezultate izbora, jer
ta pretpostavka „nikada nije ničim nije dokazana“. „Njima se često
manipulira iz ove pogrešne premise“, napomenuo je.

Razlog zbog kojih mediji objavljuju
ankete su, vjeruje Dino Đipa, klikovi, čitanost ili citiranost, ali osim
toga, prema njegovom mišljenju, mogao bi biti i uticaj na birače.

„Nekorektni političari, nekorektni
mediji kao što upotrebljavaju ispitivanja javnog mnijenja, tako ih često
zloupotrebljavaju. Međutim, znam sa sigurnošću da većina političkih
partija u Bosni i Hercegovini koriste usluge profesionalnih agencija za
ispitivanje javnog mnijenja, ali ti rezultati vrlo rijetko procure u
javnost. Znači da su političke partije dovoljno zrele da ih zanima prije
svega stvarno stanje na terenu, a ne neka manipulacija“, objašnjava on,
napominjući da je utvrđeno da objavljivanje bilo kakvih rezultata
ispitivanja javnog mnijenja sigurno ima efekat na jedan broj neodlučnih
birača.

Aida Crnovršanin Ganović,
psihologinja kaže kako je nesumnjivo da mediji oblikuju stav ljudi prema
različitim pitanjima, pa vjeruje da je isto i prema političkim
strankama. I u ovoj kampanji, ističe, svjedičili smo pomalo navijačkom
stavu određenih istraživačkih agencija, instituta koji, „kao da su bili
plaćeni da navijaju za neku stranu“. 

„Puno je tu varijabli koje bi mogle
da utiču na to kako je provedeno neko istraživanje, a da to oblikuje
javno mišljenje, oblikuje. Mediji utiču na ljude svojim velikim
naslovima u  ‘prema anketi, 48 odsto je, za određenu partiju’, pa onda
vi kažete sebi zašto da se borim za neke druge političke partije, kad
ova svakako pobjeđuje“, kaže Crnovršanin-Ganović ističući da mediji
često nameću i narativ kojih se birači drže pri odlučivanju. 

Za istraživanje koje je radila
Agencija „Metrics“, Dino Đipa kaže da se može govoriti o političkom
karakteru ankete, „jer su rezultati istraživanja korišćeni u kontekstu
političkih razgovora“. U jednom dijelu odgovora spori i uzorak ankete. 

„Nisu dati neki detaljni podaci o
metodologiji uzorkovanja osim veličine uzorka. Vrlo je problematičan
podatak da u uzorku ispitanika imate  njih 25% koji žive na selu. To se,
striktno govoreći, ne slaže sa podacima iz zadnjeg popisa gdje čak 58%
populacije Bosne i Hercegovine živi na selu. Dakle, s obzirom na ovu
varijablu, ovo je vrlo nereprezentativan uzorak“, istakao je, uz ostalo
Đipa. 

Nešto veću pažnju, kaže, zaslužuje
istraživanje „Faktor plusa“ kao „relativno poznate i reputabilne
agencije“ sa istraživanjem na relativno velikom uzorku. 

„Problematično je to što ništa
detaljno nije objavljeno vezano za metodologiju istraživanja. Sumnju na
tendenciozno objavljivanje rezultata ovog ispitivanja javnog mnjenja
baca izbor pitanja za koje su objavljeni rezultati. Vrlo čudan izbor
moram reći“, istakao je Đipa. 

Mnogo kraći komentar imao je na istraživanje mađarske fondacije. 

„Nema se šta komentarisati. Ne nude
se nikakvi detalji o sprovedenoj metodologiji i o organizaciji koja je
zapravo  sprovela istraživanje. Vrlo nepouzdano“, kratko je komentarisao
Đipa ističući da je opšti utisak da se većina „istraživanja“ koja je
procurila u javnost ne može smatrati dovoljno transparentnim da bi se
donio stručni sud.

Mediji mogu izazvati efekat priklanjanja pobjedniku

Osim agencija i političkih partija u
istraživanju javnog mnjenja u izbornoj kampanji učestvovali su i mediji.
Na svojim internet platformama ili u okviru svojih programa, brojni su
organizovali ankete kojima su pitali posjetioce o političkom
opredjeljenju. Takve ankete bile su otvorene najčešće nekoliko sati,
građani su mogli odgovoriti na pitanje kojem kandidatu ili listi bi dali
svoje povjerenje, a medij im je, zauzvrat, najčešće nudio garanciju
anonimnosti odgovora. Rezultati osim broja ispitanika i popularnosti
kandidata ili političkog subjekta na određenom portalu, ništa drugo ne
prikazuju. 

Na samom početku kampanje takvo istraživanje proveo je portal Klix.ba
pitajući svoje čitaoce kojem od kandidata za državno Predsjedništvo bi
dali povjerenje. Ovaj portal na kraju ankete istakao je bitnu napomenu:
„Rezultati ankete ne odražavaju cjelokupnu sliku javnog mnijenja, već
isključivo stavove čitatelja Klix.ba“. 

Televizija Face je u okviru „Centralnog pitanja“, anketirala građane o izboru članova Predsjedništva Bosne i Hercegovine. 

Sličnu anketu proveo je i portal bez impressuma, Otvoreno.ba sa pitanjem „Ko će biti novi predsjednik/ca?“ Zanimljivo, na tu anketu moguće je i sada odgovoriti,
nakon što su izbori sprovedeni, a odgovore je moguće dati više puta sa
jednog računara ukoliko se anketi pristupi sa putem drugog web
pretraživača. 

Portal Zenit.ba pitao je čitaoce kojoj od kandidatskih lista za Skupštinu Zeničko-dobojskog kantona će dati povjerenje. 

Uredništva portala Klix.ba i
Otvoreno.ba, na kontakte koji su istaknuti na stranicama, pitali smo o
njihovim motivima i očekivanim efektima izrade ovakvih anketa, ali
odgovor nismo dobili. 

Profesor Siniša Atlagić sa
beogradskog Fakulteta političkih nauka kaže kako ovakva istraživanja
medija ne djeluju kao da su provedena sa ciljem da građanima ponude
osnov za racionalno odlučivanje. 

„Ova istraživanja ne koriste
reprezentativni uzorak, već je riječ o mnjenju ljudi koji prate
konkretne medije. Dakle, u konačnom rezultatu imamo značajno
zakrivljenje u skladu sa ideološkim preferencijama korisnika datog
medija. Dakle, cilj je persuazivnog karaktera, da se pokušaju ubijediti
građani da glasaju za favorizovanu političku opciju“, rekao je Atlagić
koji uz ostale predaje i na predmetu političko komuniciranje. 

Ovakav sadržaj bi, ističe on, kod
birača čiju medijsku konzumaciju ne odlikuje naročita raznovrsnost i kod
kojih ne postoji razvijena partijska identifikacija moglo da izazove
tzv. bandwagon effect, odnosno efekat priklanjanja pobjedniku.

„U ovom slučaju to bi bio željeni
pobjednik korisnika sadržaja konkretnog medija. S obzirom na to da
izborne kampanje u cjelini nemaju preveliki uticaj na ishod izbora
(polazeći od toga da većina birača ima razvijenu izbornu odluku prije
otpočinjanja izborne kampanje), ovakva “istraživanja” ne bi trebalo da
imaju preveliki uticaj na ishod glasanja ukoliko nije riječ o “tijesnim”
izborima, odnosno onima u kojima bi relativno mali broj glasova mogao
da odnese prevagu“, zaključio je Atlagić.

Profesor sa Fakulteta političkih
nauka Univerziteta u Banjaluci Aleksandar Bogdanić koji se bavi teorijom
komuniciranja, ali i poljem istraživačkih metoda ističe kako bi i
mediji, ukoliko rade ankete, trebalo da se koriste mjerilima kojima se
služe istraživački instituti ili agencije, te da ankete koje se sprovode
na portalima najčešće ne ispunjavaju takva mjerila. 

Ističe, kako nekada pouzdane ankete
građanima mogu da pomognu pri glasanju, pogotovo u političkim sistemima
poput bosanskohercegovačkog koji ne poznaje drugi krug izbora za
pojedinačne funkcije, kakve su one u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine i
Palati Republike Srpske. 

„Postoji dosta rasprava i
istraživanja na tu temu, ali nema nedvosmislenih dokaza da ankete zaista
i utiču na konačni izbor građana. Najveći broj glasača je obično već
opredjeljen prije same kampanje. Teoretski, u slučaju da postoji
značajan broj neopredjeljenih glasača, takve ankete bi možda mogle imati
nekog uticaja na neke od njih“, kaže Bogdanić. 

Psihologinja, Aida Crnovršanin
Ganović smatra da su građani skloniji da, zbog prethodnog iskustva sa
političkim subjektima, odustanu od političke borbe ukoliko shvate da
opcija kojoj ne pripadaju vodi, tak stav, kako kaže proizilazi, uz
ostalo, i iz manjka kritičkog razmišljanja. 

Profesor Bogdanić podvlači kako
uvijek treba imati na umu i kakav medij objavljuje kakvu anketu, odnosno
da li anketa favorizuje određenu političku opciju i da li se ta
favorizacija podudara sa političkom opcijom koju uglavnom promoviše
medij koji je anketu kreirao ili ju je prenio. 

Ako medij, kako kaže, podržava
određenu političku stranku ili koaliciju, onda je vjerovatno cilj objave
takvih istraživanja podrška u kampanji stranke ili koalicije ili onome
što se u komunikologiji naziva „samoostvarivim proročanstvom“. 

Njegov kolega Ljubomir Zuber,
profesor političkog komuniciranja iz Banjaluke konstatuje kako u
izbornim kampanjama dominira političko ubjeđivanje, te kako to valja
imati u vidu i prilikom razgovora o kvalitetu anketa i motivima za
njihovu izradu. 

„Važno je napomenuti da nemaju svi
ljudi istu količinu (sa)znanja o političkim procesima i upravo ta
različitost i složenost političkih procesa ostavlja mogućnost da
političari artikulišu nešto kao „opšti interes“ koji većina populacije
samo preuzima kao „svoju ideologiju“, ističe Zuber, zaključujući da je u
ispitivanju javnog mnjenja važno i saznanje ispitanika o aktuelnim
političkim zbivanjima, kao i iskrenost ispitanika. 

Dosta toga se, prema njegovom
mišljenju, dešava na iracionalnom nivou uz djelovanje medija koji su
izgubili svoj osnovni identitet i otvoreno se priklonili političkim
opcijama kao njihova „produžena ruka“ ili bolje reći propagandna
mašinerija“.

„Medijima istraživanja javnog mnjenja
služe praktično kao informacija koju objavljuju selektivno, opet, u
skladu sa opcijom za koju rade“, rekao je Zuber. 

Pitanje je u kojoj mjeri gledaoci,
slušaoci i čitaoci, razmišljaju o motivima autora medijskog sadržaja
prilikom njegove konzumacije. Na tom primjeru se posebno važnom pokazuje
medijska pismenost koja bi se morala njegovati još od najranijeg
uzrasta – od osnovne škole u čijem programu je, u pravilu ili potpuno
odsutna ili zastarjela. 

Članak je nastao na osnovu monitoringa online sadržaja tokom Općih izbora 2022, koji provodi Mediacentar Sarajevo.

NAJNOVIJE

Ostalo iz kategorije

Najčitanije