Iz Narodne kuhinje Doboj:“ Veliki broj korisnika/ca
nema nikakva primanja i to im je jedini obrok“
Do Narodne kuhinje u Doboju, koja se nalazi na periferiji grada u naselju
Miljkovac doveo me prijatan miris domaće kuhinje. Na vratima me dočekala
ljubazna kuharica Aleksandra Pavlović, koja je od 6 ujutro na svom radnom
mjestu, kako bi u 10 bilo spremno oko 160 kuhanih obroka, koliko je trenutno
korisnika Narodne kuhinje. Još pedesetak ljudi tokom mjeseca dođe da Aleksandru
zamoli za hljeb. Neki od njih žive daleko od grada i Narodne kuhinje i zbog
toga nisu u mogućnosti da budu njeni korisnici, iako su u potrebi. Prilikom
dolaska u grad, koji se uglavnom svodi na posjete ljekari, dođu po hljeb, ili
suhi obrok.
„Korisnicu su zadovoljni obrokom. Veliki broj njih nema nikakva primanja i
to im je jedini obrok. Nastojimo im dati barem jedan čitav hljeb, prebacimo
malo i obroka, ali ne možemo svaki dan i sve. Danas su mi pljeskavice tačno na
broj. “- priča Aleksandra, dok se sprema da otvori vrata Narodne kuhinje,
ispred koje se, na zubatom proljetnom suncu okupljaju korisnici i korisnice
koji komentarišu varljivo proljeće.
Danas je na meniju grašak i pljeskavica, a svakog korisnika/cu sljeduje i
po pola hljeba. U 10 sati kada su se vrata kuhinje otvorila, zahvalno su,
formirajući red iz svojih cekera vadili ambalažu, kantice od pavlake, kutije od
eurokrema i druge zdjele u koje je Aleksandra sipala kuhanje i redala pljeskavice.
Neki su došli samo po svoj obrok, neki tako prehranjuju višečlane porodice, a
neki nose i bolesnim i nepokretnim komšijama. Od ponedjeljka do subote svi
korisnici Narodne kuhinje imaju po jedan kuhani obrok, a subotom preuzimaju i
suhi obrok za nedjelju. Ponedjeljkom i petkom uz obrok ide i kolač.
Pitajući jednu stariju baku šta joj znači Narodna kuhinja, ona odgovara da
joj je to sve. I da je nema, da ne zna šta bi. U razgovoru sa gospodinom u
srednjim godinama, saznajemo da ima 340 maraka penzije koju je ostvario na osnovu
40 godina radnog staža i nepokretnu suprugu kući. Ponijeće obrok i komšiji koji
nije mogao doći.
„Mi između 50 i 65 godina smo najveći problem. Kao da smo u nekom vakuumu.
Iako imamo radno iskustvo, zbog godina starosti niko neće da nas zaposli, a nemamo
dovoljno staža za penziju. S druge strane, postoji toliko penzionera koji rade
na visokim pozicijama i uzimaju radna mjesta mladima, koji ne mogu ostvariti to
pravo.“- priča nam jedan korisnik Narodne kuhinje, dok u porciju zatvara svoj
današnji obrok.
Vrijeme je praznika i veliki broj naših sugrađana i sugrađanki će baciti
velike količine hrane, nesvjesni da oko nas žive ljudi koji su gladni. Iako
Narodna kuhinja ne može da primi već spremljene obroke, jer se priprema hrane
odvija u kontrolisanim sanitarnim uslovima, Aleksandra apeluje na sve nas da
svoju spremljenu hranu ne bacamo, nego da je doniramo ljudima oko sebe za koje
znamo da su u potrebi. Narodna kuhinja u Doboju radi svaki radni dan od 6 do 14
sati i svi koji žele da pomognu mogu donirati namirnice, ulje, makarone, rižu,
meso i ostalo, te sanitarije koje su potrebne za higijenu prostora. Donacije se
mogu uplatiti i na žiro račun.
Iako smo narod koji je ne tako davno preživljavao zahvaljujući humanitarnoj
pomoći za vrijeme i nakon rata, danas padamo na ispitu solidarnosti. Kako mi,
tako i politike koje bi uz minimalan trud mogle učiniti da se namirnice koje su
pred istek roka doniraju javnim kuhinjama i da se na njih trgovcima odbija PDV,
što bi bio benefit i za jedne i za druge.
Govoreći o tome na koji način se postaje korisnikom/com Narodne kuhinje u
Doboju, Aleksandra ističe: „Početkom svake godine se radi revizija kartica, za
koje je nadležan Centar za socijalni rad. Korisnici prikupe potrebnu
dokumentaciju, Centar je razmotri i odluči da li je neko kandidat za karticu. Pošto
su korisnici/e uglavnom starije osobe, potreban je ček od penzije, kućna lista
i potvrda od Poreske uprave da osoba nema nikakva druga primanja. Ako su osobe
na birou, onda je potrebna potvrda sa biroa. U razgovoru sa ljudima znam da oni
koji imaju 300 maraka penzije teže dobiju karticu, što je nelogično, jer uz
inflaciju i povećanje troškova, ti ljudi jedva režije mogu platiti, a kamo li
lijekove i ostale životne potrepštine.“
Narodnu kuhinju u Doboju su za vrijeme poplava 2014. godine osnovali Međunarodni
forum solidarnosti – EMMAUS, Grad Doboj i Islamska zajednica Grada Doboja. Tada
su u gradu nedostajali hrana, pitka voda, lijekovi, odjeća, obuća, a mnogi
građani i građanke su ostali i bez krova nad glavom. Broj korinsika se godinama
mijenjao, kuhinja je u svojim počecima za vrijeme i nakon poplava imala oko
1200 korisnika, ljudi koji su bili ugroženi u tom trenutku. Nakon što se
sanirala šteta od poplava i ljudi se vratili na svoje poslove broj korisnika se
smanjio, no potreba za Narodnom kuhinjom je ostala.
Udruženje “HO Međunarodni forum solidarnosti EMMAUS” (MFS-EMMAUS), je
domaća, nevladina humanitarna organizacija osnovana 1999. godine sa ciljem
pružanja pomoći svim ugroženim kategorijama stanovništva kojima je ta pomoć
potrebna. MFS – EMMAUS obezbjeđuje jedan obrok dnevno za 1000 korisnika, brine o Narodnoj kuhinji u
Doboju, vodi projekte za održiv povratak, pomaže žrtvama trgovine ljudima i
ilegalne migracije, učestvuje u projektu sprečavanja zloupotrebe djece
posredstvom informacijskih i komunikacijskih tehnologija, pruža usluge njege u
zajednici za osobe treće životne dobi, te projekat Malonogometne reprezentacije
beskućnika Bosne i Hercegovine.