Ivana, koji je tvoj komentar na izbore u BiH, koje je po tebi najveće iznenađenje ovogodišnjih izbora?
Na ovim izborima nije bilo velikih iznenađenja po pitanju izbornih pobjednika. Ono što jeste bilo iznenađenje je razlika s kojom su pobijedili kandidati za članove Predsjedništva BiH. Za Komšića se očekivalo da će bez problema pobijediti Krišto i to se i ostvarilo. Za Cvijanović se također znalo da ima veće šanse za pobjedu od Šarovića, ali je malo ko mogao pretpostaviti da će to biti sa tako velikom razlikom od oko 100 hiljada glasova. Slično je i s izborom Bećirovića, koji je pobijedio Izetbegovića, također sa oko 100 hiljada glasova više, iako se pretpostavljalo da će biti tijesna borba. S druge strane, tijesnu borbu Dodika i Trivić su predviđala brojna predizborna istraživanja.
Iznenađenje je bila i velika podrška stranci Željka Komšića. Na zadnjim izborima su imali loše rezultate i bilo je očekivano da će na ovim izborima biti još lošiji. Međutim, Komšić je svojom radikalnom, nacionalnom kampanjom uspio podići podršku i za svoju stranku. U tome mu je pomoglo i to što je njegova stranka na izbore izašla pod nazivom Željko Komšić, što dovoljno govori o kakvoj stranci je riječ.
Ko su najveći dobitnici, a ko gubitnici izbora u BIH, po tvom mišljenju?
Najveći gubitnik izbora je Bakir Izetbegović, zbog velike razlike kojom je poražen. Pored njega, veliki gubitnik je i Dodik kojem je ovako tijesna borba sa Trivić već izvjestan poraz i bez obzira na konačan ishod brojanja glasova. Posebno je to za njega poražavajuće kad se vidi s kakvom je lakoćom Cvijanović pobijedila Šarovića, predsjednika najveće opozicione stranke u RS-u.
Što se tiče ostalih aktera, teško se može nekoga prozvati velikim pobjednicima ili gubitnicima, jer još uvijek nisu prebrojani svi glasovi, a rezultati su manje-više očekivani. Primijetan je blagi pad podrške građana prema SDA, SDS-u i Našoj stranci, što se može tumačiti lošim postupcima vrhova ovih stranaka i njihovim nedosljednim politikama podređenim ljudima iz vrha stranke. Poraz su doživjele i neke manje stranke, poput BOSS-a, SSB-a, DNS-a i još neke, koje nisu uspjele preći ni izborni prag, pa je moguće da će to za njih značiti i gašenje. Građani u RS-u su posebno kaznili „papke“ koji su izbore dobijali kritikovanjem SNSD-a, a nakon izbora su s njima ušli u vlast.
I ove godine priča se o izbornim krađama i nepravilnostima, kako to da se ovakve stvari još uvijek dešavaju?
Izborne prevare su sastavni dio izbora u BiH. Poznato je da je volja brojača nekada važnija od volje birača. Ono što je također sastavni dio izbornog procesa jesu prigovori zbog izbornih prevara onih koji izgube izbore. Problem je što niko ne radi ozbiljno na sprečavanju izbornih prevara između dva izbora, već tek kad izgube izbore. Već godinama se zna da su birački odbori slabe tačke izbornog procesa, ali se propušta da se to zakonski reguliše i da se pooštre kazne za prekršioce.
Ukoliko se nešto temeljito ne promijeni, možemo očekivati da ćemo i nakon narednih izbora pričati o istim problemima i izbornim krađama. Pri tome, ne moramo izmišljati toplu vodu, već samo preuzeti rješenja koja su se pokazala efikasna u državama sa razvijenom demokratijom.
Da li su po tebi rezultati u Republici Srpskoj bili očekivani?
Rezultati su potvrdili predizborna istraživanja koja su pokazivala blagi pad podrške vladajućim strankama i blagi porast stranaka opozicije. SNSD već godinama polako gubi podršku birača, a to bi bilo još očitije da se ne radi o stranci koja je vješta u izbornim prevarama. Ono što nedostaje je jaka opozicija koja bi preuzela glasove građana nezadovoljnih vladajućim strukturama u prethodnih 15 godina. Zbog toga proces slabljenja SNSD-a, a jačanja SDS-a i PDP-a ide tako sporo. Kada bi se na političkoj sceni pojavio jak političar ili političarka, koji bi pokazali da znaju šta trebaju raditi, sigurno je da bi se to u značajnoj mjeri odrazilo na izborni rezultat. Uz ovako slabu vlast i još slabiju opoziciju, jedino što raste je apstinencija birača.
Kako komentarišeš da je Jelena Trivić sa PDP-om proglasila pobjedu za Predsjednika RS malo iza ponoći, ali ujutru je CIK objavio da Milorad Dodik ipak ima više glasova? Smatraš li da je moguće ponavljanje izbora u utrci za Predsjednika RS?
Pogrešna je odluka opozicije da proglasi pobjedu i proslavlja je na ulicama, dok nisu imali čvrste dokaze za to. Sama činjenica da Dodik još uvijek nije proglasio svoju pobjedu nas navodi na sumnju da je bilo neregularnosti. Moguće je da će CIK naložiti ponovno brojanje listića na određenim biračkim mjestima, ali PDP i Trivić će morati dokazati da bi ponovno brojanje moglo utjecati na izborni rezultat. Prednost Dodika je oko 30 hiljada glasova. Opozicija je morala znati koga imaju s druge strane i bilo bi lakše da su osigurali više posmatrača koji bi spriječili izborne krađe, nego da nakon izbora to dokazuju i osporavaju.
Federacija je ovaj put izabrala socijaldemokratski put, da li je to početak nečeg novog u ovom dijelu BiH? Da li je moguća stvarna promjena u odnosu na nacionalizam koji je prevladavao ranije?
Sva tri člana Predsjedništva BiH pripadaju strankama socijaldemokratske orijentacije, ali su daleko od toga. Jedino bi se Bećirović mogao nazvati socijaldemokratom, mada i njemu mnogi pripisuju da jednom nogom stoji politički desno, a jednom lijevo.
U FBiH su najveći broj glasova dobile stranke desnog centra. Dovoljno je prebrojati glasove koje su dobile SDA, Narod i pravda, SBiH i druge stranke koje su nastale iz SDA. Pored toga, stranke desnog centra su u svojoj izbornoj kampanji krenule ka temama desnice i nacionalnim temama. Čak je i Naša stranka, koja se vodi kao socijalno-liberalna, krenula u „oštre“ odgovore prema hrvatskim i srpskim predstavnicima. Zanimljivo je da se napadi većine stranaka i njihovih lidera odnose na kritike i „oštre“ napade na političke predstavnike druga dva naroda, ali ne i sopstvenog, koji im je istinska konkurencija. Politika nezamjeranja je postala dominantna. Nikad se nije bilo dalje od istinske socijaldemokratije.
U Predsjedništvo BiH su ušla su i dva predstavnika stranaka kao i do sada SNSD i DF, Željka Cvijanović i Željko Komšić, kako to komentarišeš, je li ovo očekivano?
Pobjeda Komšića i Cvijanović je bila neupitna. Komšić i Čović igraju igru u kojoj obojica dobijaju ono što žele, Komšić fotelju u Predsjedništvu BiH, a Čović poziciju neizostavnog političkog faktora za formiranje vlasti na nivou FBiH i BiH. HDZBiH je jedina stranka koja se ne može izbjeći pri formiranju vlasti na ova dva nivoa.
Šarović je odugovlačenjem s objavom SDS kandidata za člana Predsjedništva BiH stvorio prostor za unutarstranačke sukobe, što se negativno odrazilo na izborni rezultat, ne samo njega, već i stranke. Da je ostao sam pokazalo je i javljanje tokom izborne noći, kada je samo jedna osoba stajala iza njega, dok su iza ostalih predsjednika stajali članovi rukovodstva stranke.
Kako komentarišeš nametanje promjena Izbornog zakona od strane Visokog predstavnika i šta to znači?
Visoki predstavnik je za kratko vrijeme, koliko je u BiH, naučio kako funkcionira politika u BiH. Zbog toga je ovako značajnu odluku donio dok su svi bili zabavljeni praćenjem rezultata izbora. Znao je da su njegovu raniju odluku političke stranke iskoristile za svoje kampanje i vještački proizveli proteste protiv toga. Ovaj put ih je nadigrao i objavio izmjene dok su oni zabavljeni, znajući da se niko neće pobuniti, jer izmjene donose dobro BiH.
Njegovim izmjenama se stvaraju uvjeti za formiranje i funkcioniranje vlasti u Federaciji BiH. Koliko je to bitna odluka, pokazuje to što izborna volja birača iz 2018. nije ispoštovana tako da je u FBiH ostala izvršna vlast imenovana nakon izbora 2014. godine. Schmidtove odluke će stranke natjerati da formiraju vlast jer su predviđeni rokovi i način postupanja ukoliko ne budu poštovali rokove. Pored toga, osigurao je i lakše imenovanje sudija Ustavnog suda FBiH, a time i tijela koje treba odlučivati o sukobu interesa.
Imajući u vidu cjelokupne rezultate na kantonalnim nivoima i na nivou RS, možemo li reći da gu građanske opcije opet izgubile u odnosu na nacionalne?
Građanske opcije su 2010. dobile ogromnu podršku birača. Tada su to bile prave građanske opcije. Ove sada stranke su sve bliže nacionalnim opcijama i teško je naći ideološku razliku između nacionalnih i građanskih stranaka. Tako imamo sve češće situacije u kojima građanske stranke podrže nacionalne u inicijativama koje su suprotne građanskim načelima.
Kako komentarišeš da je i dalje mala izlaznost na izbore u BiH, koliko ovo svjedoči o pasivnosti naših ljudi i nezainteresovanosti da se uključe u demokratske procese?
Loša opozicija doprinosi sve manjoj izlaznosti na izbore. Građani ne vide razliku između vlasti i opozicije i zbog toga smatraju da nema koristi da izlaze na izbore jer će sve biti isto. To je greška i koliko god da je opozicija loša, vlast je katastrofalna i te stranke, ogrezle u kriminal i korupciju, se moraju svrgnuti s vlasti.
