Nedavna izjava Antonija Tajanija, ministra spoljnih poslova Italije, da njegova zemlja želi da sve zemlje, osim BiH, do 2030. godine budu dio EU je zanimljiva jer je ovo prvi put da je jedan visoki evropski zvaničnik priznao da se BiH nalazi u velikim unutrašnjim problemima.
Do sada se, kada su u pitanju izjave lidera koje se odnose na cijeli region, nijedna zemlja nije izdvajala, posebno ne u negativnom kontekstu, kao što je to sada bio slučaj s BiH. Tako su, na primjer, ostali lideri koji su prisustvovali istom sastanku govorili o regionu kao paketu, bez izdvajanja bilo koje zemlje.
Tako je, primjera radi, Kaja Kalas, visoka predstavnica EU za spoljnu politiku i bezbjednost, rekla da je region dio evropske porodice i da je saradnja u oblasti bezbjednosti od suštinskog značaja.
Naime, Tajani je na sastanku s liderima zapadnog Balkana rekao da Italija želi da vidi da se zemlje zapadnog Balkana pridruže EU bloku prije 2030. godine, ali da će “možda BiH biti potrebno malo više vremena”.
“Ostale zemlje – Srbija, Crna Gora, Albanija, Sjeverna Makedonija – su zemlje koje su napravile napredak i mislim da je 2029. pravo vrijeme”, rekao je ministar spoljnih poslova Italije.
On je, istina, određenu rezervu pokazao i prema Kosovu, koje ta zemlja priznaje kao nezavisno, ali nije isključio mogućnost da bi Kosovo moglo biti u paketu sa zemljama regiona, osim BiH.
“Sada radimo na okončanju teškog perioda, tokom kojeg svako treba da napravi korak naprijed. Prava manjina se moraju poštovati i nadam se da se tenzije koje postoje na granici između Kosova i Srbije neće nastaviti”, rekao je on.
Faris Kočan, politički analitičar iz Slovenije i ekspert za evropske integracije zapadnog Balkana, kaže za “Nezavisne” da je Tajani ovom izjavom pokazao da razumije koliko je kompleksna politička situacija u BiH.
“Pokazao je i da međunarodna zajednica, a EU pogotovo, nema mnogo instrumenata kako bi promijenila u doglednom vremenu instrumentalizaciju procesa evropskih integracija zemlje za dnevnopolitičke svrhe. U tom smislu nisu dovoljni samo perspektiva i novac, već i politički pritisak na najviše nivoe vlasti u državi. Ne izgleda kako bi se političke elite puno zalagale za taj proces, tako da je Tajani dao veoma diplomatsku procjenu situacije – vrata su otvorena, na politici je da ih otvori i trasira put države ka EU”, smatra on.
Adnan Ćerimagić, analitičar Evropske inicijative za stabilnost iz Njemačke, smatra da je ohrabrujuće da se jedna od većih i važnijih zemalja članica EU zalaže za konkretne rokove do kojih bi EU i kandidatkinje trebalo da budu spremne za širenje EU.
“Iako je Italija oduvijek bila otvorena za širenje na regiju, pominjanje konkretnih rokova je nova vrijednost. Međutim, o proširenju odlučuje svih 27 članica jednoglasno. A u ovom trenutku dominantna većina zemalja članica je protiv zadavanja vremenskih okvira. Iako je svima jasno da od ozbiljnije pripreme proširenja bez jednog takvog okvira nema ništa, zemlje su skeptične jer smatraju da još nije vrijeme za takvu odluku”, smatra on.
Skepticizam vezan za BiH i Kosovo, kako kaže Ćerimagić, treba tražiti u činjenici da on na stvari gleda iz perspektive procesa.
“Te dvije zemlje su jedine koje još formalno nisu otvorile pregovore. I ukoliko BiH propusti priliku sada u martu, ojačaće mišljenje da BiH pripada istoj grupi sa Kosovom i Gruzijom”, upozorio je Ćerimagić.
Prema njegovom mišljenju, iskustvo je pokazalo da je postavljanje rokova uvijek bilo od pomoći, ali da je ispunjavanje onda zavisilo od brzine reformi.
“Tako je za proširenje EU u maju 2004. inicijalni rok, postavljen u decembru 1999, bio januar 2002”, rekao je on.