Tvrdnja da su srpske i hrvatske sudije u Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine navodno bile brana protiv nametanja odluka visokih predstavnika i kršenja Dejtonskog sporazuma – nije tačna. Riječ je o političkom narativu koji se godinama plasira u javnosti, a koji je nedavno ponovo afirmisao Slavko Mitrović, jedan od najuticajnijih ljudi iz najbližeg okruženja Milorada Dodika.
U svom tekstu objavljenom u Glasu Srpske 5. januara 2026. godine, Mitrović je ponovio tezu da su za „nasilje nad Dejtonom“ odgovorne isključivo strane i bošnjačke sudije, dok su srpske i hrvatske sudije navodno ostale izvan tog procesa.
Međutim, činjenice i odluke Ustavnog suda BiH govore potpuno suprotno.
Nijedno izdvojeno mišljenje protiv nametanja zakona
Od osnivanja Ustavnog suda BiH do danas, nijedan srpski ili hrvatski sudija u tom sudu nije izdvojio mišljenje u kojem bi jasno naveo da visoki predstavnik nema pravo da nameće zakone u Bosni i Hercegovini i da se time krši Ustav BiH.
Prvi ključni slučaj bio je predmet U-9/00, nakon što je visoki predstavnik Volfgang Petrič 13. januara 2000. godine nametnuo Zakon o Državnoj graničnoj službi. U odluci Ustavnog suda BiH od 3. novembra 2000. godine nijedan sudija – ni bošnjački, ni strani, ali ni srpski i hrvatski – nije rekao da je to protivustavno.
Jedino je tadašnja sutkinja Snežana Savić u izdvojenom mišljenju tvrdila da Ustavni sud BiH navodno nije nadležan da ocjenjuje akte visokog predstavnika. Time, međutim, nije osporila pravo OHR-a da nameće zakone, već se povukla iza formalne tvrdnje o nenadležnosti.
Isti obrazac u svim kasnijim predmetima
Identičan obrazac ponašanja ponavljao se i u svim kasnijim predmetima pred Ustavnim sudom BiH:
- U-16/00
- U-25/00
- U-40/00
- U-26/01
- U-15/21
- U-27/22
U nijednom od ovih slučajeva srpske i hrvatske sudije nisu glasale protiv nametnutih akata visokih predstavnika, niti su ustvrdile da se time krši Ustav BiH, iako član 3.3b) Ustava BiH zabranjuje upravljanje državom mimo ustavnih institucija.
Zabluda o „odbrani“ u slučaju Suda BiH
Često se u javnosti iznosi tvrdnja da su srpske i hrvatske sudije navodno branile Republiku Srpsku u slučaju nametnutog Zakona o Sudu BiH.
Međutim, u predmetu U-26/01, u kojem je Ustavni sud BiH 28. septembra 2001. godine odlučio da je Petričev zakon o Sudu BiH „ustavan“, nijedan srpski ni hrvatski sudija nije rekao da visoki predstavnik nema pravo da ga nametne.
Njihova izdvojena mišljenja svodila su se na tvrdnju da Ustav BiH ne poznaje Sud BiH, ignorišući član 3.5a) Ustava, koji jasno propisuje da se takva institucija može osnovati isključivo dogovorom entiteta, a ne nametanjem OHR-a.
Zakon o zabrani negiranja genocida i slučaj Šmita
U predmetu U-15/21, u kojem je Ustavni sud BiH poništio Zakon NSRS o neprimjenjivanju Inckovog zakona, ni sudije iz Republike Srpske (Simović i Knežević), ni hrvatske sudije (Tadić i Galić) nisu osporile Inckovo pravo da nameće zakone.
Kulminacija ovakvog pristupa desila se u predmetu U-27/22, kada je Ustavni sud BiH 23. marta 2023. godine zaključio da je Kristijan Šmit visoki predstavnik i da je ustavno nametnuo izmjene Ustava FBiH i Izbornog zakona BiH. Za takvu odluku, osim bošnjačkih i stranih sudija, glasali su i Valerija Galić te Zlatko Knežević.
Glasanje o 9. januaru i državnoj imovini
Važno je podsjetiti i da hrvatske sudije nisu glasale protiv odluka Ustavnog suda BiH kojima je osporavan 9. januar kao Dan Republike Srpske, niti protiv odluka o tzv. državnoj imovini, kojima se entitetima oduzimaju vlasnička prava.
Zaključak: narativ koji ne stoji pred činjenicama
Sve navedeno jasno pokazuje da je neistina tvrditi kako su u Ustavnom sudu BiH samo bošnjačke i strane sudije potvrđivale kršenje Dejtonskog sporazuma, dok su srpske i hrvatske sudije navodno bile „cvijeće“.
Istina je drugačija: u ključnim odlukama koje su oblikovale ulogu visokog predstavnika, srpske i hrvatske sudije nikada nisu osporile njegova ovlaštenja, niti su ustvrdile da se nametanjem zakona krši Ustav BiH.
To su činjenice zapisane u odlukama Ustavnog suda – bez obzira na političke narative koji se pokušavaju nametnuti javnosti.