Maglaj se već nekoliko dana bori da stane na noge poslije velikih poplava. Na ulicama su brojni volonteri iz čitave Bosne i Hercegovine koji pomažu lokalnom stanovništvu u čišćenju grada.
U ulici Ilijasa Smajlagića, ispred kuće 61-godišnjeg Nevzada Obralića, zatekli smo nekoliko volontera te veliku količinu namještaja i ostalog pokućstva, koje više nije upotrebljivo.
U razgovoru sa novinarom Anadolu Agency (AA), Obralić se prisjetio noći kada je bujica potopila grad.
„Kada je voda nadošla, došao sam sa zetom da evakuišem majku koja ima 86 godina. Mislio sam da neće biti ništa strašno, s obzirom na to da nikada nismo ni pomislili da će voda doći do ovog dijela. Nakon što sam iz kuće evakuisao majku, ostao sam, dok mi jedan balvan bukvalno nije provalio kroz prozor. S obzirom na to da mi je gornji sprat kuće zazidan, nisam imao gdje pobjeći, a zid koji je napravljen je od duplog armiranog betona te ga nisam imao čime probiti. Na kraju sam uzeo zimski kaput, obukao ga te udarajući leđima nekako sebi probio put na drugi sprat i pobjegao od vode. Inače, niko ne bi ni znao da sam ovdje“, kaže Obralić.
On naglašava kako momci i djevojke, volonteri iz Sarajeva, Kaknja, Breze, Tuzle i drugih mjesta rade odličan posao i pomažu kako i koliko mogu.
“Iz općinskih i kantonalnih vlasti niko ni da nam se obrati“, dodaje Obralić, koji nas je proveo kroz svoju kuću kako bi nam pokazao štetu koju je pretrpio.
Nasreću, u ovom dijelu Maglaja niko nije nastradao. Bilo je nekoliko evakuacija helikopterom.
Nešto niže, niz ulicu Ilijasa Smajlagića, naišli smo na Nisvetu Obralić, penzionerku. Iako je ostala bez svega, Obralić je oduševljena radom volontera iz Zenice, Sarajeva, Gornjeg Vakufa i Lukavca, kao i pripadnicima Oružanih snaga BiH.
„Nevjerovatno sam zahvalna svim ljudima koji su došli da mi pomognu jučer. Mnogi od tih volonter su me tješili, pogotovo studentkinje koje su me prihvatile kao majku i to mi puno znači. Omladina je divna u ovoj situaciji, stvarno su se pokazali, podsjetili su me na radne akcije gradnje pruge Šamac – Sarajevo za vrijeme bivše države“, kazala je Obralić.
Ova stanovnica Maglaja je, pak, izrazila nezadovoljstvo, rekavši kako su oni koji nisu ni bili zahvaćeni ovom kompletnom situacijom, hodali po gradu i kupili humanitarnu pomoć te tako skupili zalihe za naredni period.
„Ja imam nekoliko paketa vode i nekoliko hljebova, jutros sam dobila neki paket u kojem sam dobila šampon, pa ni četkicu za zube nisam imala sedam dana“, objašnjava Nisveta Obralić.
Opisujući ono što se dogodilo u noći kad je voda prodrla u kuće u Maglaju, Obralić je dodala kako joj je bujica sve odnijela, i da se nije nadala na početku da će voda doći i napuniti njenu kuću.
„Izgledalo je kao da me neko prati, bujica je išla gdje god sam i ja išla. Na kraju sam odlučila da pobjegnem kod sestre, jer da sam ostala još pola sata, ne bih se izvukla. Ostala sam bez svega, nemam ništa. Da mi se barem hoće kuća malo osušiti, možda dobijem kakvu donaciju, da obezbijedim sebi barem dvije sobe, deke, stolicu. Jutros mi je komšinica ponijela ličnu kartu u općinu, jer se tamo upisuje za donacije, ali velika je šteta i sumnjam da će išta biti od toga“, zaključuje Obralić dok hodamo kroz njen uništeni dom.