Tako, pravobranilac BiH Magdalena Papić Predstavnički dom PSBiH obavještava da je Pravobranilaštvo BiH prije pokretanja upravnog spora koji je predviđen zaključkom Doma, podnijelo žalbu Odjeljenju za razmatranje žalbi (URŽ) protiv Odluke o izboru najpovoljnijeg ponuđača.
Još prošle sedmice Raport je pisao da je Pravobranilaštvo Bosne i Hercegovine uputilo zahtjev Zoranu Tegeltiji, direktoru Uprave za indirektno oporezivanje BiH da obustavi potpisivanje ugovora o kupovini zgrade od firme Grand Trade, vrijedne oko 99 miliona KM, sve dok Sud BiH o tome ne donese konačnu odluku.
Podsjećamo da je Pravobranilaštvo BiH tako postupilo, jer je to od ove institucije tražio Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH, zaključcima donesenim na sjednici 29. jula, kojim je zatraženo da se spriječi sumnjiva kupoprodaja zgrade u vlasništvu Mile Radišića, kuma Milorada Dodika, na način da se traži odgađanje potpisivanja ugovora i da se pred Sudom BiH pokrene upravni spor o kupovini zgrade za UIOBiH.
Čuvari državne imovine sumnjaju u svoj uspjeh
Raport je sada u posjedu akta koji je Pravobranilaštvo BiH uputilo Predstavničkom domu PSBiH o tome šta su uradili na obustavi sumnjive kupovine vrijedne oko 100 miliona KM i to od novca građana, a o čemu nam uprkos zvaničnim upitima iz Pravobranilaštva BiH ne žele reći ni riječi.
Ali, pismo iz Pravobranilaštva BiH koje je u posjedu Raporta i koji potpisuje pravobranilac Magdalena Papić baš i nije ohrabrujuće, jer su u njemu unaprijed iskazane sumnje u uspjeh obaranja ovog postupka, što je veoma čudno i iznenađujuće.
Jer, Pravobranilaštvo BiH koje i samo sebe zove ‘čuvarima državne imovine’, a to im je prevashodna zadaća, umjesto da pokrene sve pravne mehanizme i snage na provjeri transparentnosti utroška oko 100 miliona KM za zgradu za UIOBiH, u svom pismu Predstavničkom domu PSBiH izražava bojazan u neuspjeh i na neki način prejudicira i odluku Odjeljenja za razmatranje žalbi i Suda BiH, a i ‘kuma’ Radišića, odnosno Grad Trade-a, za kojeg navode da bi mogao pokrenuti tužbu protiv BiH.
Tako, pravobranilac BiH Magdalena Papić Predstavnički dom PSBiH obavještava da je Pravobranilaštvo BiH prije pokretanja upravnog spora koji je predviđen zaključkom Doma, podnijelo žalbu Odjeljenju za razmatranje žalbi (URŽ) protiv Odluke o izboru najpovoljnijeg ponuđača.
Ona navodi i da je UIO BiH dostavila odluku o najpovoljnijem ponuđaču Pravobranilaštvu BiH, 30.jula, što znači šest dana nakon što je Tegeltija potpisao taj akt o izboru najpovoljnijeg, u stavri i jedinog ponuđača za kupovinu zgrade od Dodikovog kuma.
Istovremeno, Pravobranilaštvo BiH je od UIOBiH zatražilo dostavu cjelokupne tenderske dokumentacije te je zahtijevalo obustavu daljih aktivnosti u postupku do donošenja odluke kojom se preispituje zakonitost provedenog postupka.
Ali, pravobranilac Papić, što je indikativno i simptomatično Predstavnički dom PSBiH ‘upozorava i na rizike’.
Štiti li Pravobranilaštvo BiH interese države ili najpoznatijeg kuma?
“Dužni smo ukazati na određene pravne i praktične rizike. Prije svega, ishod žalbenog postupka pred URŽ-om, kao i eventualnog upravnog spora pred sudom u ovom trenutku je neizvjestan zbog činjenice da je neizvjesno da li će URŽ i Sud Bosne i Hercegovine Pravobranilaštva Bosne i Hercegovine prihvatiti kao ovlaštenog podnositelja žalbe, u skladu sa odredbama Zakona o upravi i Zakona o upravnim sporovima, koji se primjenjuje pred Sudom Bosne Hercegovine, kojim je propisano, ako je konačnim upravnim aktom povrijeđen zakon na štetu Bosne i Hercegovine ili je povrijeđen zakon u korist pravnog lica ili građanina, upravni spor može pokrenuti pravobranilac Bosne i Hercegovine”, navela je Papić.
Takođe, pravobranilac Papić se ‘žali’ i na to da je ‘postupak prikupljanja i analize dokumentacije potrebne za pokretanje upravnog spora iz koje bi se utvrdili razlozi osporavanja zakonitosti sporne Odluke o izboru iziskuje dodatno vrijeme’.
“Tokom kojeg postoji realna opasnost od isteka roka važenja ponude izabranog ponuđača. U tom kontekstu, upozoravamo da bi, usljed prolongiranja postupka i neizvjesnosti konačnog ishoda, mogla nastupiti šteta za ugovorno tijelo, uključujući i mogućnost da izabrani ponuditelj pokrene tužbu protiv Bosne i Hercegovine radi naknade štete zbog nemogućnosti realizacije ugovora, jer je ponuđač izabran.
Pravobranilaštvo će nastaviti postupati u skladu s Vašim zaključkom, uz maksimalno poštivanje zakonskih procedura i rokova, ali ističemo potrebu za pravovremenim i koordiniranim djelovanjem svih nadležnih institucija kako bi se minimizirali potencijalni rizici za državu”, navela je Papić u pismu parlamentarcima.
Iz ovog pisma može se iščitati da se Pravobranilaštvo BiH očigledno unaprijed ‘pere’ od neuspjeha u osporavanju kupovine zgrade od Dodikovog kuma, koju je već Komisija za borbu protiv korupcije Predstavničkog doma PSBiH ocijenila sumnjivom i o tome ponudila Tužilaštvu BiH kroz svoj izvještaj određene dokaze.
Pitanje je i zašto Pravobranilaštvo BiH uopšte parlamentarce upozorava na neke rizike, kada je obaveza i posao pravobranilaca u skladu sa svim zakonima koji omogućavaju između ostalog i parlamentarni nadzor nad radom bilo koje institucije, uključujući i njih same i UIOBiH, mogu i moraju naći zakonski način da se provede volja parlamentaraca da se ne može ‘završiti’ sumnjiva kupovina zgrade.
Ako Pravobranilaštvo BiH u ovom slučaju unaprijed sumnja u svoje mogućnosti i znanje i ne zna odbraniti interese države i sačuvati javni, novac poreskih obveznika, neka angažiraju dodatne pravnike, advokate i institucije koje će pokrenuti sve mehanizme da se ispoštuju zaključci Predstavničkog doma PSBiH koji je i nakon objave tendera za kupovinu zgrade UIOBiH tražio njegovu obustavu, a na to su se oglušili i Tegeltija i Savjeta ministara BiH.
Pravobranilaštvo BiH tu činjenicu uopšte ne spominje u svom aktu, niti navodi na koji način će je koristiti u postupku koje moralo pokrenuti.
Kako saznaje Raport, neki od parlamentaraca Predstavničkog doma PSBiH već su krenuli u provjeru navoda koje im je Papić navela u pismu i u ovom slučaju neće dozvoliti da Pravobranilaštvo BiH zakaže, kao što je zakazalo u slučaju ‘Viaducta’ i faktički se o toj presudi godinu i po dana samo ‘dopisivalo’ s institucijama ne poduzimajući konkretne pravne korake.