U trenutku kada Banja Luka prolazi kroz intenzivne izmjene regulacionih planova i usvajanje novih, iako novi urbanistički plan još uvijek nije donesen, sve više građana u različitim naseljima diže glas protiv prakse koju smatraju nezakonitom i štetnom po javni interes. Posebnu zabrinutost izaziva činjenica da su najnovije intervencije planirane u samom centru grada, uz Vrbas i u neposrednoj blizini Tvrđave Kastel, jednog od najvažnijih simbola grada.
Za utorak, 24. mart 2026. godine, zakazana je sjednica Skupštine Grada na kojoj će se razmatrati izmjene 19 regulacionih planova i prijedlozi za izradu dva nova plana, uprkos tome što nadležni organi još uvijek odlučuju o zakonitosti već usvojenih dokumenata.
Buka nastavlja pratiti procese donošenja i usvajanja regulacionih planova, bilježeći reakcije građana i upozorenja stručne javnosti. U tom kontekstu objavljujemo otvoreno pismo vlasnice placa u centru grada, dr Simone Balaban, koja svojim obraćanjem ukazuje na konkretne posljedice ovakvih odluka i poziva na odgovornost u zaštiti zajedničkog dobra.
Otvoreno pismo dr Simone Balaban prenosimo u cjelini:
IZ ISKUSTVA VLASNICE PLACA U CENTRU BANJALUKE, DEBITANTKINJE URBANISTIČKE GROTESKE
Našavši se u epicentru izmjena Regulacionog plana, neprijatno sam iznenađena činjenicom da je investitorima sve moguće. Intervencije, prenamjene, beskrupulozni zahtjevi za dodatnim objektima i dodatnim kvadratima na već predimenzioniranim objektima u toku i na kraju procesa. Oni u čijoj je vizuri profit su kreatori izgleda i funkcije grada. Sa druge strane, radi se o jedinstvenoj lokaciji, najužem gradskom području sa specifičnim ekosistemom. Trebali bismo ga sačuvati i odluku o njemu ostaviti budućim generacijama.
Donosi se novi Regulacioni plan za dio centra grada, obalu Vrbasa “Centar – Jug” ili “preko rijeke u odnosu na Kliniku za psihijatriju i Pravni fakultet”. Kao vlasnica placa koji je obuhvaćen izmjenom regulacionog plana u centru grada, na obali Vrbasa, suočena sam sa velikim izazovom, s obzrom na neklišeiziran pristup i odluku da ne prihvatim potpuno popunjavanje dvorišta zgradom, koje bi mi, istina, donijelo značajnu materijalnu korist, nego da poštujem svoje principe življenja i poredak vrijednosti, te otmem makar dio ovog jedinstvenog područja od betonizacije, za koju sam uvjerena da u ovom specifičnom eko sistemu nije adekvatno rješenje. Svjedok sam da je donošenje ovakvog plana izuzetno teško postići. Najveći problem su prethodne intervencije sa fokusom samo na zone interesa investitora. Takve intervencije se lako dese. Prethodi im dogovor na obostrano zadovoljstvo između predstavnika gradske vlasti, u navodno ime građana i graditelja. (Ne znam koliko još generacija treba da se promijeni da se riješimo zaostavštine i tradicije prošlog sistema, u kome se društvena imovina arčila, dok je javni interes nestajao kao pijesak u šakama zahvaljujući srećnoj okolnosti što je svačije zapravo ničije.) Taj dogovor rezultira odličnom popunjenošću placa korisnim kvadratima – istina, nemogućnošću kvalitetnog daljeg planskog razvoja cijelog kvarta, ali što je najvažnije i enormnom zaradom pojedinca. I sve je to legalno, bez spornih i ružnih pojava u našem društvu kao što su korupcija i trgovina uticajem, dakle, sve na lijepe oči.
NAJLJEPŠE OČI U BANJALUCI IMAJU INVESTITORI
Da je suprotno, takvi planovi bi bili podložni reviziji, a sporne odluke poništene.
Ne bi bili neprikosnovena baza za dalje. U konkretnom slučaju, čini mi se da će investitor na svakom ponovljenom javnom uvidu tražiti dodatne kvadrate, bar sprat ili dva, lamelu ili dvije. Ka tome ide za sada. Pa koliko javnih uvida i prekrojavanja bude…
NEBO JE GRANICA
Sada smo dostigli Kineski zid. Kineski zid između rijeke i grada, sve sa poprečnim pregradama, jer se tako protežu placevi investitora. Rijeka pročišćava vodu, ali i vazduh. Bez vode i vazduha se ne može živjeti. Protok vazduha sa Vrbasa ka gradu će se zaustaviti i teško je reći kada će biti gore, ljeti ili zimi.
GALOPIRAJUĆE ZAGRIJAVANJE ILI ZAGAĐENJE VAZDUHA
Sa druge strane, protiv plana su najglasniji stanari novih zgrada, nedavno izgrađenih na osnovu izmjena dijela regulacionog plana koji su očekivali da će placevi oko njihove zgrade zauvijek ostati park u koji gledaju. I da je samo u njihovom slučaju moglo proći drugačije.
U našem slučaju, najglasniji su vlasnici stanova u zgradi koja je u svoje vrijeme bila oličenje moći i pozicije, svemoguće i neupitne.
Poznato je, to je jedina zgrada na ovoj obali Vrbasa. Oni nam osporavaju da se put koji bi vodio do naših kuća i koji prema planu mora da bude javni put, može nadovezati na put za njihovu zgradu, jer je put za zgradu privatni. I to je neupitno. U svakom slučaju, takva djela nisu podložna provjerama.
ŠTA JE BILO, BILO JE
I neki odbornici vole investitore. Investitori su ujedinitelji pozicije i opozicije. Pod sloganom “Razvoj grada ne smije stati”. Nije li čudno što se smatra da bi razvoj stao ako bi se poštovao plan?
PLAN JE DA NEMA PLANA
Glas ekologa se rijetko čuje u javnosti. Koliko iz medija vidim, zauzeti su osporavanjem šetališta uz Vrbas. To šetalište neki naši sugrađani zovu “stazom života”. Razumijem ih. Cijeli vijek sam na toj lokaciji, i jeste, uvijek je ČAROBNA.
Shvatila sam da se, zapravo, nemam kome obratiti, pa se obraćam svima. Znamo da ništa nećemo ponijeti sa ovog svijeta. Hajde da pazimo šta ćemo ostaviti nekim budućim ljudima ovog grada. Je li to EKOCID I URBICID?
Ne bi mi savjest bila mirna da ne odam djelić tajnog svijeta koji o svemu prethodnom ne zna i ne sluti ništa.
U moje dvorište je još čuvena gimnazijska profesorica Milosava Miladinović, za gimnazijalce Strina, dovodila učenike dodatne nastave u okviru biološke sekcije zbog nevjerovatno bogate i raznolike flore na području centra grada. Životinjski svijet je takođe vrlo bogat. Povremeni posjetioci su sove, fazani, gavrani, djetlići, divlji golub i kos, češće vrane, kreje, sjenice, zatim lisice i lasice, ježevi, gušteri i zmije, pa sve do onih najsitnijih koji žive skriveni u travi i žbunovima. Redovni stanovnici su vrapci.
Jato od preko 50 jedinki naseljava grmove jasmina.
Svijet koji će nestati. RAJ NA ZEMLJI