Ni tri dana nakon otvaranja Studentskog doma u Istočnom Sarajevu, koji je nazvan po ratnom predsjedniku RS Radovanu Karadžiću, čovjeku koji čeka izricanje presude za genocid u BiH, još uvijek se nije našao niko od profesora, studentskih predstavnika i ostalih intelektualaca iz ovog grada koji misli svojom glavom, odnosno koji se ne slaže da jedna javna ustanova treba da nosi ime nekoga nad čijom glavom vise mnogobrojni ratni zločini.
Da li je moguće da stvarno ne postoji nijedan čovjek koji se protivi stavljanju omče ratnih strahota i njihovih pokrovitelja oko vrata studentima koji su rođeni za vrijeme rata, a danas bi trebalo da stanuju u domu koji nosi ime po jednom od najodgovornijih ljudi za ono što se dešavalo od 1992. do 1995. god. u BiH. Možda stvarno i postoje profesori i intelektualci koji imaju drugačije, svoje mišljenje, ali se jednostavno ne usuđuju javno ga iznijeti.
Zato smo odlučili da provjerimo šta imaju da kažu ugledni građani Istočnog Sarajeva, profesori sa Pala, studentski lideri, ali i ministar prosvjete i kulture RS, koji se, izgleda, i ovaj put, ne miješa u svoj posao. I evo kakav smo odgovor dobili:
Da nije žalosno, bilo bi smiješno, ali jednostavno ovo je “SLIKA” koja najbolje pokazuje kako razmišljaju profesori koji su svoje utočište našli na Univerzitetu u Istočnom Sarajevu. Oni profesori čija aktivnost nije otišla dalje od predavanja studentima na jednom od najlošijih univerziteta u BiH, sa možda najneuslovnijim domovima za život studenata. I oni profesori čije se mišljenje, budimo realni, nije čulo u javnosti i po pitanju mnogih drugih problema akademske zajednice.
Odgovori poput “imam ja svoje mišljenje kao građanin i intelektualac, ali ne mogu da ga iznosim zbog funkcije koju obavljam na fakultetu”, koji nam je dao dekan Filozofskog fakulteta na Palama Draga Mastilović, ili riječi rektora Univerziteta u Istočnom Sarajevu Radoslava Grujića: “Dom nema nikakve veze sa Univerzitetom, to je samostalna ustanova. Nemojte sad da ja dajem svoje lično mišljenje, nemam ja o tome šta reći, a i nisam ja taj koji treba da ocjenjuje to”, samo pokazuju koliko je akademska zajednica učmala i zapala u jednu letargiju tjeranja niz dlaku političarima i njihovim populističkim potezima.
A kad svemu pridodamo i mišljenje ministra prosvjete Dane Maleševića, koji je na naše pitanje odgovorio: “Ne znam šta da Vam kažem, da me nazovete kasnije možda budem pametniji”, jasno je da niko od onih koji sebe zovu intelektualcima ne želi uopšte da razmišlja i radi ono što je posao ovih ljudi, a to je promovisanje zdravog razuma u javnosti.
Kada vidimo kako razmišljaju oni koji predaju na našim fakultetima, ne može se ni očekivati da su nešto drugačiji oni koji izlaze iz njih.
“Studenti nisu mogli ni da utiču i nisu imali pravo, niti su se petljali u odluku koji će biti naziv, tako da nama to nije od značaja”, rekao je predsjednik Unije studenata Milan Milišić, nakon otvaranja Doma.
Pa, kao što rekosmo, ako se ministar ne petlja u svoj posao, zašto bi, vala, i vođa studenta.
A šta je sa Akademijom nauka i umjetnosti RS? Zašto se niko ne oglašava iz ove institucije? Pa, budimo realni, ta institucija je i sastavljena od staraca koji su stajali na braniku Karadžićeve politike devedesetih, a uz to imaju i preča posla. Poput spremanja enciklopedije RS, to rade otkad i postoje.
Sve ovo najbolje je objasnio Ivan Šijaković, profesor sociologije sa Filozofskog fakulteta u Banjaluci, koji je za naš portal rekao da nije nimalo iznenađujuće što niko od profesora iz Istočnog Sarajeva ne reaguje na davanje studentskom domu ime po Radovanu Karadžiću.
“Sigurno je da niko od njih ne reaguje jer je ime domu dato u jako nezgodno vrijeme, a i sve je to nametnuto od strane političkih elita. Ali moramo priznati da se akademska zajednica više ništa i ne pita, jer ona i ne postoji. Jednostavno, akademska zajednica je svedena na nivo jedog penzionerskog udruženja i možemo reći da to više nije ni zajednica. Ne može niko ni da se oglasi iz akademske zajednice, kad je ona pretvorena u pojedince koji su se zabili u svoje male kabinete i šute i rade svoje poslove kao obični vozači autobusa”, rekao je Šijaković.
Ovakva letargija onih koji bi trebalo da budu u prvim redovima i osude davanje imena jednoj ustanovi, u kojoj će živjeti studenti, po čovjeku koji je obilježio ratni period u BiH, koji je unazadio ovu zemlju stotinama godina i zajedno sa svojim saradnicima uveo nacionalnu mržnju u BiH na velika vrata, samo pokazuje da smo već odavno propali. Jer, realno, kako da očekujemo da krenemo naprijed, ako nas svojim ćutanjem i dupeuvlačenjem političarima nazad vuku upravo oni koji se nazivaju “intelektualnom elitom”.