Posljednjih dana u nekoliko bh. gradova dešavali su se napadi i provokacije. Povratnici nisu mogli mirno spavati u Janji, Prijedoru, Foči, Gacku, a incidenti su zabilježeni i u Brčkom i Sarajevu. Osude uglavnom stižu od civilnog društva, dok političari, kreatori trenutnog ambijenta u zemji ne vide pretjeranu potrebu da ulažu energiju u osudu posljednjih događaja. Stavovi su ovo sociologa sa kojima smo razgovarali o utjecaju retorike nosilaca javnih funkcija na običnog čovjeka.
Sociolog Esad Bajtal za Buku kaže da su posljednja događanja direktan izraz ukupne političke klime.
“Svi oni prestupnici koji ugrožavaju osjećanja drugih ljudi i uzurpiraju slobodu, čine to direktno pod političkim uticajem, odnosno pod uticajem retorike i sistema vrijednosti vladajućih medija, medija koji slijede te politike. Političari svojom jednostranom pričom, isključivom, sračunatom, kreiraju atmosferu koja se izražava kroz ovu vrstu žalosnih, ružnih, necivilizacijskih i neljudskih incidenata”, ističe Bajtal, konstatirajući da su ovo kreirane stvari, ali da te situacije ne mora biti svjestan pojedinac koji to radi.
Blage osude
“On naprosto radi pod pritiskom, i radi sa osjećajem da će, kad napravi tu besmislicu i pohvali se u svom okruženju, biti potapšan po ramenu i smatran etnopatriotom. Uzmite samo period Jugoslavije, nije bilo te političke retorike, tada se pričalo o bratstvu i jedinstvu, o ljepoti. Dakle, pričalo se o svemu onome o čemu je pričala tada oficijelna politika. Kada su došli ovi koji govore o mržnji, ugroženosti i nesigurnosti, onda je počeo taj incidentalni vokabular i to incidentalno ponašanje je počeo da slijedi tu vrstu retorike. Masa je povodljiva, ljudi ne misle svojom glavom, već kopiraju one za koje misle da su nešto. A, misle da su nešto svi oni koji se pojavljuju u medijima, jer je prosječnom čovjeku medij nedokučiv, to je njegov san i svako ko se tamo pojavi za njega je velik. I najveća budala koja se pojavi na TV-u je nešto što je prosječni čovjek spreman kopirati. Čovjek koji je operisan od kritičkog uma, od kritičke misli, nesposoban da razmišlja, da se racionalno postavlja, osuđen je na podanički način ponašanja”, smatra sociolog.
I sociolog Srđan Puhalo mišljenja je kako su spomenuti događaji rezultat cjelokupne političke situacije.
“Kada se govori o stanju u društvu negdje smo na ivici živaca. Politička situacija se odražava na ljude, na građane. Tu nekako najkraći fitilj imaju mladi, oni su najpodložniji. Meni nije problem kad neko napravi incident, to može biti bilo koja budaletina. Problem je reakcija na taj incident. Mislim da kod nas blago ili nedovoljno se reaguje. Ne mislim u smislu zakona, već u smislu osuda, upravo onih koji kreiraju takvu situaciju, a to su političari. Imate snažnu retoriku koja vodi ka destabilizaciji, a s druge strane kad treba se izviniti za incidente ili sankcionisati ili pokazati da prosto ne podržavaš takvo ponašanje, onda tu imamo popriličan muk i ćutanje. Mnogo manje emocija i buke imamo kada se trebamo izviniti, što bio bila jasna poruka da se vi ograđujete od tih pojedinaca. Nije dovoljno samo uhapsiti i evidentirati, treba da se stvori klima da se sama pomisao na takvo ponašanje osuđuje”, ističe Puhalo.
Konstatuje kako je javnost uglavnom bombardovana izjavama kada se žele poslati poruke o nemogućnosti suživota.
“To je poruka tim naloženim krelcima, da je to što rade dobro i poželjno. Eh, kad treba to osuditi, to je mnogo tiše. Upravo ta tišina je i poruka. Dakle, nije dovoljno reći: ja to ne podržavam. Treba otići kod tih ljudi, sjesti sa njima, napraviti s njima konferenciju za štampu, ograditi se od ovih idiota. Pokazati da ti je stalo do tih ljudi, da ostanu tu da žive i da pozoveš kroz taj čin da to više ne rade. To bi bio pravi odgovor, ali ne jedan političar, nego svi političari”, naglašava on.
Upitan da prokomentariše incidente i provokacije, član Predsjedništva BiH i lider SNSD-a Milorad Dodik je kazao kako to osuđuje, ali da je to čin pojedinca.
“Čuli smo tu izjavu. Dodik zna da to nije čin pojedinca. On zna da je to kopija njegovog ponašanja. On je taj pojedinac koji je sve to kreirao. Ovi drugi pojedinci, koliko god ih bilo, oni njega samo kopiraju. On je kriv za sve to što se događa. Dodik kaže da tog pojedinca treba kazniti. Njega treba kazniti, jer je Dodik taj pojedinac koji je kreirao sve druge pojedince koji ga samo slijede. E jedino je u tom smislu tačno kada Dodik kaže da je to čin pojedinca. Da, ali njega”, podvlači Bajtal.
Suzbiti svaku misao, proizvoditi sljedbenike
Prema njegovim riječima, da su pravosudne institucije radile svoj posao kod nekih ranijih napada i incidenata, današnjih ne bi ni bilo.
“Logika kaže da, ako nešto suzbijate i sankcionišete ono će imati manju tendenciju pojavljivanja. Da je bilo sankcija prema onima koji se nedolično ponašaju, ovoga ne bi bilo. Ovo bi vremenom nestalo. Međutim, prešutnost i intimna tapšanja po ramenima porađaju nove akte, ispade i incidente. Postaje pravilo ponašanja jer nije sankcionisano. Ljudi vjeruju da rade nešto dobro i zato treba kažnjavati one koji to produkuju”, jasan je naš sagovornik.
Smatra kako kritičko mišljenje ne postoji.
“Kritičkog mišljenja nema programski, jer je naše obrazovanje potpuno deficitarno tom vrstom edukacije. Ljudi se obrazuju da slijede slijepo, zato mi nemamo građane. Građani kritički misle, nego imamo etnopodanike. Sve dok razdruženi etnopodanici ne ustanu u odbranu svojih prava kao združeni građani, nema ovdje normalnog života i življenja. A, združeni građani će se opirati budaletinama tipa ove trojice na vrhu”, poručuje Bajtal.
No, kako bi i bilo kritičke misli kada su vlasti učinile sve da uruše obrazovanje, znajući da je neukim čovjekom najlakše upravljati. Tako je Dodiku, prije nekoliko godina zasmetalo što djeca iz Bosne i Hercegovine idu na PISA testiranje, i što nakon takve provjere shvatimo koliko nam je obrazovanje loše i koliko novi naraštaji nisu u mogućnosti da kritički misle.
“O tome se radi. Cilj je suzbiti svaku misao. Cilj je proizvoditi sljedbenike a ne ljude koji misle. Nećemo ljude s obrazom, s moralom, s mogućnošću razmišljanja, hoćemo ljude kojima ćemo moći upravljati, praviti loše individue, i onda se pozivati na njih kao na incidentalne pojave, a koji savršeno odrađuju ono što od njih očekujemo i indirektno tražimo”, jasan je Bajtal.