Odlazaka medicinskih radnika iz BiH nije zaustavila ni pandemija. Samo prošle sedmice oglasile su se dvije zdravstvene ustanove iz Republike Srpske saopštavajući da nemaju dovoljno za rad sa pacijentima.
“Zvornički Dom zdravlja u posljednja dva mjeseca napustilo je pet doktora opšte medicine i jedan specijalista porodične medicine, a situacija nakon njihovog odlaska je alarmantna”, izjavio je Goran Birčaković, predsjednik zvorničke Podružnice doktora porodične medicine.
Kako je pojasnio, dvoje je otišlo u Srbiju, dvoje u zemlje Evropske unije, a dva ljekara su prešla u zvorničku bolnicu.
Probleme ima i Dom zdravlja Prijedor odakle je rečeno da su prinuđeni da privremeno smanje broj dolazaka doktora u terenske ambulante porodične medicine, jer je veliki broj ljekara angažovan za rad u Akutno respiratornoj i Kovid ambulanti.
Iz ovog Doma zdravlja nekoliko puta su poručivali da bi problem bio riješen zapošljavanjem novih ljekara, ali njih jednostavno nema na birou.
Tačne podatke o tome koliko ljekara je napustilo Republiku Srpsku ili Bosnu i Hercegovinu niko nema, no jedno je sigurno, radi se o velikim brojkama, kaže za BUKU ortopedski hirurg Goran Bjeković iz Bolnice u Zvorniku i član Glavnog odbora Strukovnog sindikata doktora medicine RS.
Razlozi su višestruki, ističe – loši uslovi rada, loše plate, katastrofalan odnos vlasti i institucija prema medicinskom kadru, pa po završetku školovanja mladi nemaju nikakav motiv da se ovdje zaposle, a oni koji rade, razmišljaju samo da odu, ili su već otišli.
“Ljudi više nemaju sigurnost u neku budućnost ovdje. Sve je postalo nesigurno, a podcjenjivački odnos vlasti suvišno je i komentarisati. Više čak ni nema najava da će biti bolje, sve je gore i gore. Zdravstvo je u sve većoj dubiozi, obim posla i odgovornosti su ogromni, tehnički i tehnološki uopšte nismo napredovali. Mi u bolnici Zvornik najviše se bavimo traumom – udesi, padovi, povrede na radu, i mi pacijente operišemo tehnikama koje smo radili prije 30, 40, pa i 50 godina. Kompletno zdravstvo ne napreduje, nešto malo odskače UKCRS, ali i to je malo, a i oni imaju nedostatak kadra”, ističe Bjeković i dodaje da je zastrašujuće što domaće vlasti ne rade ništa kako bi ponudile alternativu.
Napominje i da bi situacija bila daleko gora da zemlje sa engleskim govornim područjem traže medicinski kadar, kao što to rade Austrija i Njemačka.
Stoga je i dalje najdominantniji odlazak medicinskih sestara i tehničara, a ipak nešto manji ljekara.
Ljekari se često odlučuju i za odlazak u Federaciju BiH i Srbiju.
“Iz Istočnog Sarajeva je 70 posto kvalitetnog kadra otišlo u Federaciju BiH, mi smo tako ostali bez kadra koji je bio nosilac posla. Iz Doboja takođe odlaze u Federaciju. Ja sam pokazivao platne liste premijeru Viškoviću ljekara iz Tešnja i Goražda. Znate li da ljekar iz Tešnja ima duplo veću platu od ljekara iz Republike Srpske. I kada govorim o RS ne govorim samo o platama u Goraždu, Zvorniku, Trebinju, nego i UKC RS”, objašnjava Bjeković za naš portal.
Podsjeća i da BiH na 100 000 stanovnika imamo najmanji broj ljekara specijalista, a da je to jasno pokazala i pandemija.
“U Zvorniku u jednom danu imamo samo jednog anesteziologa i vjerujem da su oni najdeficitarniji kadar u BiH. Nadalje, u Loznici koja je preko puta Zvornika imate 4 ili 5 ortopeda, a u Zvorniku dva. Sa UKCRS je takođe otišlo nekoliko ortopeda u inostranstvo. Bojim se da je situacija u bolnicama u unutrašnjosti još lošija i da tamo nedostaje i dobro obrazovanih medicinskih tehničara. Jednostavno, mi smo iz godine u godinu i kvantitativno i kvalitativno deficitarniji”, jasan je naš sagovornik.
Od strane nadležnih institucija, resornog ministra, premijera, izuzev početne reakcije, kada su najavili izmjene i dopune Zakona o platama, ništa se nije desilo. Ono što su sindikati tražili i pokušali dogovoriti nije ispoštovano.
Povećali su samo plate, kaže Bjeković, za banalni postotak: “Mi ako radimo samo da bismo mogli jesti i piti, ja ne znam da li je to život. Imamo najskuplje političare na svijetu i najveći broj umrlih na milion u svijetu. To sve govori.”
Na pitanje ima li ikakvog lijeka za situaciju u kojoj se zdravstvo našlo, Bjeković otvoreno kaže da je jedini način promijeniti ljude koji su nas doveli u ovu situaciju i koji nas tjeraju iz naše zemlje.