Sit gladnom, ne vjeruje. Stara je ovo narodna izreka koja najbolje opisuje odnos bh. vlasti prema građanima od kojih crpe legitimitet za obavljanje brojnih, i preplaćenih, funkcija.
Dok je visina potrošačke korpe daleko iznad prosječne plate, dok mnogi žive na ivici egzistencije, dok doktori rade za 2.000KM, dok je sve više građana primorano da rade najmanje dva posla kako bi izbjegli siromaštvo, mnogi političari ni ne znaju koliko zarađuju.
Da je kriza i finansijska oskudica imaginarna kategorija među političarima, svjedoči i činjenica da je šefica Kluba poslanika SNSD-a u Predstavničkom domu Parlamenta Bosne i Hercegovine Sanja Vulić spremna da se mjesečno odrekne 1.000KM u korist partijske drugarice Željke Cvijanović, koja ne može primati platu jer joj je banka, zbog američkih sankcija, zatvorila račun.
„Zar mislite da ćemo dozvoliti da naše kolege budu bez novca? Svako od nas ko ima platu, evo, solidarisaćemo se. Nas šest poslanika, svi damo po 1.000 maraka. Zar mislite da ćemo pustiti da Željka Cvijanović bude bez mjesečne plate, bez nadoknade, nema teorijske šanse”, rekla je nedavno Vulić.
Većina radnika mjesečno živi sa toliko ili manje od 1.000KM, što jasno govori da bh. političari ne znaju kako i sa koliko novca žive radnici. Možda su za to krivi radnici, jer su birali da budu radnici, a ne političari.
To je ranije utvrđena logika Sanje Vulić, koja je prije nekoliko godina na novinarsko pitanje o visini svoje plate rekla: “Ja vama nisam kriva što ste vi novinar i što ste možda nezadovoljni svojom platom. Ja sam birala svoj poziv. Ja sam poslanica. Zakon je definisao toliku platu. Ja da sam željela manju platu, ja bih se bavila nečim drugim”.
Da je Vulić u svom „rješenju“ ipak pretjerala, potvrdio je i njen stranački šef Milorad Dodik, koji je isti dan na društvenoj mreži X napisao: „I današnja izjava Sanje Vulić je bila bespotrebna i upravo u funkciji onih koji žele da o tome spekulišu.“
Nenad Grković, kolega Sanje Vulić iz skupštinskih klupa, i poslanik Liste za Pravdu i red u PS BiH, za Buku kaže da je izjava Sanje Vulić klasičan primjer kako funkcioniše SNSD.
“Visoki funkcioneri ove stranke u suštini imaju samo jedan zadatak, a to je da svojim izjavama podilaze lideru gospodinu Miloradu Dodiku i tu ne postoji ni milimetar prostora za drugačije mišljenje ili stavove, tako da u SNSD- u imate takmičenje među članovima ko će se bolje umiliti svojom izjavom“, kaže Grković.
U svojoj je izjavi, smatra Grković, Vulić htjela da se dodvori stranačkim liderima.
„Do ovog trenutka, gospođa Vulić je bila ‘šampion’ u podilaženju ‘vrhovnome vođi’, a rekord je oborila čuvenom izjavom da je Milorad Dodik za nju Bog. Iako se pomenutom izjavom htjela dodvoriti i gospođi Željki Cvijanović, očigledno je da Milorad Dodik ne trpi konkurenciju, pa je jednim blagim komentarom, preko društvene mreže X, vratio Sanju Vulić u parlamentarne klupe, gdje je i momentu, vidno promijenila retoriku“, uočava Grković.
Profesorica i sociologinja Smiljana Vovna u izjavi za Buku kaže da nije upitno uopšte da li su naši političari preplaćeni ili ne.
„Definitivno je da jesu, jer ako izmjerimo ono što oni efektivno rade, a koje sume naplaćuju, onda se svaka njihova minuta rada mjeri stotinama hiljada KM. Jedino oko čega oni uvijek imaju konsenzus i oko čega se slože su njihova bezobrazno velika primanja i sve naknade i benefiti kojima vladaju“, kaže Vovna.
Izjava Sanje Vulić i „solidarisanje“ sa Željkom Cvijanović samo oslikava nivo socijalnog jaza, budući da su stotine ljudi u BiH na ivici siromaštva i za njih je odricanje prihoda od 1.000KM nemoguća misija.
„Na hiljade ljudi u Bosni i Hercegovini živi na ivici gladi. Ako uzmemo statističke pokazatelje vezano za socijalni status stanovnika u BiH, onda ćemo uvidjeti da samo oni koji svoj rad naplaćuju preko budžeta imaju koliko toliko solidne i redovne plate. Ako ‘solidnim’ možemo nazvati platu koja je u iznosu prosjeka plate u BiH“, kaže Vovna.
Pojašnjava da bh. političari kada zauzmu pozicije gube osjećaj sa realnim životom.
„Izjava Sanje Vulić da će od svojih primanja izdvojiti 1000KM Željki Cvijanović nam samo pokazuje, ne njenu empatiju prema drugima, nego pokušaj još jednog vulgarnog retoričkog šamaranja običnih ljudi za koje je, većinu njih, ovaj iznos ili manji, jedini i ukupni izvor primanja. Ako pri tome spomenemo penzionere koji, većina njih, žive od minimalne penzije, onda je ova izjava više nego bezobrazna, provokativna i uvredljiva za 2/3 stanovnika u BiH“, ocjenjuje Vovna.
Dok političare plaćamo toliko puno da se razbacuju novcem, niko se ne bavi pitanjem preniskih iznosa socijalnih davanja.
„Tek od prošle godine imamo u nekim kantonima naknade za nezaposlene porodilje i onda se čudimo zašto nam je mortalitet veći od nataliteta. Naknade za sve socijalne kategorije su toliko male da ne mogu da pokriju ni osnovne namirnice za par dana. S druge strane, bahaćenju političara smo svjedočili bez obzira koja je vlast u pitanju. Od vožnje službenim automobilima sa vozačima u svoje privatne svrhe do putovanja na koje se vode bliži i dalji članovi porodica“, priča Vovna.
Dodaje da plata nije jedini benefit političarta, tu su i dnevnice, besplatna putovanja, ručkovi, večere…
„Do kada će biti tako ? Sve dok dok ima ucijenjenih glasača, koji im daju svoje povjerenje, jer su ih zadužili i uslovili radnim mjestom, stipendijom za djecu ili nekim drugim sitnim ustupcima. Sve do onog momenta kada građani shvate da je u njihovim rukama moć koja odlučuje o svemu, stanje se neće mijenjati“, zaključuje Vovna.