Rekordni budžetski prihodi pružaju idealnu priliku vlastima da višestruko povećaju podršku poljoprivredi i proizvodnji hrane i da konačno umanjimo uvoznu ovisnost, a time povećamo otpornost na sve moguće inflatorne udare i ekonomske poremećaje izvana, ističe Gavran
Ekonomski stručnjak Igor Gavran za Buku je govorio o brojnim aktuelnim ekonomskim temama. Pitali smo ga koliko su vlasti do sada uradile, a koliko su mogle uraditi na usporavanju inflacije. Govorili smo i o politiziranju ekonomskih procesa, ali i o bajkama premijera o uspješnim reformama.
Gospodine Gavran, posljednjih mjeseci neprestano rastu cijene u Bosni i Hercegovini. Može li se uopšte prognozirati kada će se ovaj rast cijena zaustaviti?
– Nažalost, jako je teško prognozirati neki konkretan period kada bi moglo doći do stabilizacije cijena, a pogotovo do njihovog eventualnog smanjenja. Mislim da još uvijek nismo blizu te faze, a ono sto je izvjesno je da ne može doći do spontanog nestanka inflacije u doglednoj budućnosti nego samo do njenog usporavanja i obuzdavanja mjerama vlada i centralnih banaka. Pošto takvih mjera u Bosni i Hercegovini nema, imamo još manje razloga za optimizam od ostatka svijeta gdje se barem neke mjere poduzimaju i postoje kakva takva pozitivna očekivanja da sadašnjoj inflaciji ima kraja.
Ekonomisti su ove godine često spominjali pojam stagflacija. Koliko smo mi blizu tog scenarija?
– Još uvijek smo u fazi izrazite inflacije bez paralelnog takvog pada ekonomskih aktivnosti koji bi sumarno rezultirali stagflacijom, ali ako se ništa ne promijeni i nastavi ovakvo stanje bez bilo kakvih mjera za usporavanje inflacije i podršku ekonomiji bojim se da je takav scenarij sasvim moguć. Naime, inflacija dugoročno iscrpljuje ekonomiju, jer više cijene ne donose realno višu zaradu, a umanjuju tražnju i vremenom kupovinu robe i usluga pa tako vode padu realne zarade i problemima realizacije odnosno ukupnog poslovanja.
Stagflaciju izbjeći djelovanjem na inflaciju
Stagflacija je jako negativna pojava za ekonomiju i puno je lakše takvo stanje izbjeći pravovremenim djelovanjem na inflaciju. Naša ekonomija je u lošem stanju već decenijama tako da smo uvijek blizu osjetljivog područja i lako se mogu dogoditi poremećaji koji vode ka stagnaciji u odnosu na neke jače i otpornije ekonomije u kojima privreda ima povoljno poslovno okruženje i vlasti imaju odgovarajuće ekonomske politike i strategije razvoja.
Državna vlast nije bila u stanju čak ni suspendovati akcize na gorivo, iako se to činilo kao najjednostavnija mjera. Pojedini parlamentarci su još prije nekoliko mjeseci od Vijeća ministara BiH zahtjevali da ovaj izvršni organ vlasti donese paket mjera, no bezuspješno. Da li su se, osim suspenzije akciza mogle donijeti još neke mjere, ako da, koje?
– U pravu ste da je ovo bila jedna od najjednostavnijih mjera s najbržim i najefikasnijim učinkom, što je i razlog zašto su mnoge druge zemlje upravo takvim mjerama počeli intervencije za smanjenje cijena goriva. Obzirom da nisu željeli ni nju usvojiti, nerealno je uopšte maštati o nekim složenijim i dugoročnijim mjerama koje su mogli poduzeti a nisu. Prije svega su svi nivoi vlasti morali da djeluju sinhronizovano i koordinisano jer su nadležnosti i raspoložive opcije različite a najbolji efekti bi se postigli kombinacijom mjera na svim nivoima. Npr. na državnom nivou se moglo djelovati na indirektne poreze – ukidanjem carina na uvoz naftnih derivata iz zemalja iz kojih je taj uvoz trenutno opterećen carinom, suspenzijom naplate akciza i uvođenjem niže stope PDV-a i/ili barem fiksiranjem nekog nižeg apsolutnog iznosa PDV-a koji bi se naplaćivao umjesto procentualnog obračuna kako bi se ukupno opterećenje u cijeni goriva smanjilo. Ako zaboravimo kako su vlasti neproduktivne i opterećene politiziranjem svega što ne bi trebalo imati veze s politikom, mogli smo sugerisati i državne robne rezerve, posebno strateške rezerve naftnih derivata, plina i sličnih osnovnih proizvoda, ali, nažalost, tako nešto je nerealno očekivati i u slučaju veće katastrofe od inflacije. Mogle su se državne vlasti angažovati i putem inače nepostojeće ekonomske diplomatije i pronalaženja partnera od kojih bi mogli osigurati povoljnije cijene naftnih derivata kao što recimo Kina i Indija sada kupuju rusku naftu po znatno nižim cijenama, ali to je tek bilo nerealno očekivati. Ostale moguće mjere su uglavnom u nadležnosti nižih nivoa vlasti.
Priča o više stopa PDV-a je poslužila samo za prepucavanje stranaka. Prvo je vlast predložila smanjenje stope na osnovne životne namirnice na 10 posto, pa opozicija na 5, da bi delegati stranaka na vlasti predložili nultu stopu PDV-a. Kako je Vama izgledalo ovo “vozanje PDV-a kroz parlamentarne klupe” i šta generalno mislite o stavu Uprave za indirektno oporezivanje BiH, iz koje kažu da je jedinstvena stopa idealna za BiH?
– Kada je riječ o UIO BiH, mislim da njihov jedini stav mora biti spremnost da najbrže i najefikasnije provodi onakva zakonska rješenja kakva nadležni usvoje. Niti mogu niti trebaju uticati na poreske stope i zato mislim da njihove stavove te vrste uopšte nema potrebe komentarisati. Naravno da je jedna stopa najpraktičnija i najjednostavnija, ali nije jedina svrha poreskih sistema da bude jednostavan, niti poreska stopa mora vječno ostati ista opet da bi nekome bilo jednostavnije.
Nikada nismo smjeli imati samo jednu stopu PDV-a
Moje lično mišljenje je da nikada nismo smjeli uvesti sistem sa samo jednom stopom jer nema logičkog opravdanja niti je praksa većine zemalja, već je od početka trebalo imati nižu stopu za određene proizvode, prije svega hranu, lijekove i slične esencijalne kategorije. Alternativno, znatno niža jedinstvena stopa bi eventualno mogla biti prihvatljiva, ali ne aktuelna od 17%. Da je ovakva jedinstvena stopa od početka previsoka pokazalo je drastično povećanje prihoda prilikom uvođenja PDV-a iako se tvrdilo da je planiran neutralan efekat i da će ta stopa PDV-a približno dati isti efekat kao prethodne dvije stope poreza na promet. Jedino za šta je naš aktuelni sistem dobar jeste maksimiziranje budžetskih prihoda i to je pravi razlog i zašto je takav uspostavljen i zašto ga vlast odbija promijeniti. Kratko i jasno, vlast vidi i PDV i sve druge poreze i ostala opterećenja isključio kao alat za prikupljanje vlastitih prihoda bez ikakve uloge u ekonomskoj politici, strategiji, razvoju ili bilo čemu što koristi društvu, a ne samo vladajućim strukturama. Takav je pogled vlasti i na svoju vlastitu ulogu – maksimiziranje koristi za sebe i s njima povezane pojedince i grupe, ako ćemo iskreno.
Ipak, pored ovog suštinskog razloga da nikad nije bilo dovoljno iskrene volje da se nešto promijeni u vezi PDV-a, način kako su brojni međusobno neusklađeni prijedlozi plasirani je sve pretvorio u lakrdiju i potvrdio da izgleda niko ni u vlasti ni u opoziciji nije u stanju kreirati ozbiljan i kompletan prijedlog zasnovan na stručnoj analizi. Naime, neozbiljno je predložiti bilo kakvu poresku stopu bez analiza i procjena efekata i detaljnih listi proizvoda na koje se ona odnosi. A to koliko mi je poznato ne sadrži ni jedan od prijedloga.
Spomenuli ste da su ostale potencijalne mjere uglavnom na nižim nivoima. Da li su onda entitetske vlasti mogle učiniti nešto više kada je riječ o trenutnoj situaciji?
– Naravno da su mogle učiniti puno više jer nisu učinile praktično ništa. Npr. federalna Vlada se hvali svojim ograničenjem marži u maloprodaji i veleprodaji naftnih derivata koje jeste bilo pozitivno u momentu donošenja ali su ti pozitivni efekti odavno iscrpljeni i čak i takva mjera se masovno krši zbog simbolične kazne za prekršioce. Marže za neke druge osnovne proizvode su također fiksirane na određenom nivou, ali i taj efekat je odavno izgubio početni pozitivan uticaj. Naime, bilo je potrebno analizirati strukturu cijena, ako treba i putem prinudnih inspekcija, i revidirati ove odluke tako da se nivo marži dodatno ograniči na najniži koji omogućava održivo poslovanje i manje troškove i cijene za sve a onemogućava bilo čije zloupotrebe i ekstra profit. Istovremeno, primjenu takvih mjera mora pratiti rigorozna kaznena politika i trenutno zatvaranje svakog objekta u kojem se utvrde prekršaji, a ako treba i oduzimanje dozvola za rad u slučaju ponavljanja prekršaja.
Pored ovih pooštravanja ograničenja marži, mora se djelovati i putem robnih rezervi na ukupan nivo cijena tako što će se po povoljnijim cijenama nabavljati veće količine od domaćih proizvođača kojima se time pomaže osiguravanjem sigurnog plasmana i naplate. Potom tu robu plasirati na tržište po cijenama nižim od tržišnih čime se stvara pritisak na sve ostale ponuđače slične robe da spuste cijene. Na ovaj način se svim kupcima ove robe, kako građanima tako i privrednicima, umanjuju troškovi i omogućava da tako ušteđena sredstva iskoriste za kupovinu drugih proizvoda i usluga i pomažu poslovanje ostalih sektora privrede.
Rezerve nafte i plina smo morali odavno imati
I za potrebe sigurnosti snabdjevanja i općenito sigurnosti od nestašica u neizvjesnoj budućnosti robne rezerve su morale biti povećane, a strateške rezerve poput naftnih derivata i plina smo morali odavno imati a ne da se npr. tek prije nekoliko dana najavljuje početak obnove naftnih terminala u Federaciji BiH, a kapaciteti za skladištenje plina uopšte ne postoje. Također su vlasti i na entitetskom i na svim nižim nivoima morale poduzeti konkretne mjere pomoći socijalno ugroženim kategorijama – i novčano i u robi i uslugama, ovisno čime raspolažu i šta konkretno ima najbolji učinak. Također umanjenjem, privremenom suspenzijom ili ukidanjem barem nekih od nabrojanih poreskih i drugih opterećenja na svim nivoima. I smanjenje cijene električne energije je bilo sasvim moguće realizovati obzirom na potpunu političku kontrolu elektroprivrednih kompanija i njihove drastično povećane prihode od izvoza struje po astronomskim cijenama. Isto važi i za ostale javne usluge poput telekomunikacijskih koje pružaju kompanije pod kontrolom vlasti. Ili alternativno subvencionirati ovakve troškove industrijskim sredstvima u određenom periodu jer tih sredstava ima. Suština je da postoji veoma širok raspon mogućih mjera. Može se izabrati odricanje od dijela prihoda pa tako građani i privreda štede jer plaćaju manje, a može se zadržati isti obim prihoda ali ta sredstva iskoristiti da se direktno novac daje građanima i privredi putem subvencija ili robe i onda opet oni uštede. Oba načina postižu željeni efekat ublažavanja efekata inflacije, a ako se kombinuju s ostalim sugerisanim mjerama kao i onim na državnom nivou sve to zajedno može činiti neki strateški usaglašeni pristup svih nivoa vlasti i pomoći svima. Naravno, umjesto toga imamo usaglašeni pristup svih nivoa vlasti da se učini što manje a idealno ništa. Osim, naravno, naplate što većih javnih prihoda.
Poljoprivrednici ovih dana upozoravaju vlasti kako je potrebno iskoristiti neobrađene površine i stimulisati jesenju sjetvu pšenice kako ne bismo ovisili o uvozu. Jesu li entitetske vlasti svjesne koliko bi se višestruko vratilo kada bi se počelo više ulagati u domaću proizvodnju?
– Iz nekih izjava predstavnika vlasti, reklo bi se da su na deklarativnom nivou svjesne toga, ali nažalost ne vidimo konkretne akcije koje bi to provele u djelo. Naime, rekordni budžetski prihodi pružaju idealnu priliku vlastima da višestruko povećaju podršku poljoprivredi i proizvodnji hrane i da konačno umanjimo uvoznu ovisnost, a time povećamo otpornost na sve moguće inflatorne udare i ekonomske poremećaje izvana. Uz dodatno zapošljavanje i povećanje prihoda i privrede i građana, smanjenje odliva novca za uvoz i čitav niz pozitivnih efekata. Ne postoji negativna strana ovakvog djelovanja već, naprotiv, osigurava dugoročnu dobrobit građana a konačno i nadoknadu tih budžetskih ulaganja većim prihodima u budućnosti.
Bajke o uspješnim reformama
Ali, izgleda da vlasti svejedno ne žele to da omoguće i radije prepuštaju stranim kompanijama da dominiraju našim tržištem, diktiraju cijene i odnose novac iz Bosne i Hercegovine, dok plodna zemlja ostaje neobrađena a stanovništvo se iseljava.
Premijer Federacije BiH često ponavlja kako ovaj entitet ima rekordan budžet, te da je to zbog reformi koje je poduzela federalna Vlada. Zbog čega je budžet rekordan, zbog reformi ili poskupljenja?
– Bajke o uspješnim reformama u bilo kojem dijelu Bosne i Hercegovine jedva da vrijedi komentarisati. Došlo je do određenog ekonomskog oporavka jednostavno zato što je tokom pandemije drastično pao obim ekonomskih aktivnosti i izlaskom iz perioda zastoja i naše i svjetske ekonomije došlo je do pozitivnog trenda zbog oporavka tražnje. Ipak je još veći uticaj na rast prihoda pored ovog realnog pozitivnog trenda imala i još uvijek ima inflacija. Apsurdne su tvrdnje o velikim vladinim uspjesima i presudnom doprinosu ekonomskom razvoju a pogotovo uspješnim reformama.
Je li Vladi FBiH bilo dovoljno osam godina mandata da kreira kvalitetne zakone kojima bi, konačno, rasteretila privredu u ovom entitetu?
– Naravno da je bilo dovoljno vremena ne samo za kreiranje takvih zakona nego i za njihovu implementaciju i dalje unapređenje i rasterećenje privrede. Ali, teško se sjetiti i manje strateških zakonskih i drugih rješenja i mjera podrške privredi a kamoli ovakvih suštinskih reformi. Dovoljno je pogledati puževski tempo izgradnje autoputa i niz promašaja u pandemiji gdje se tragično zakasnilo s nabavkom vakcina, a podrška privredi je bila i zakašnjela i nedovoljna i dobrim dijelom promašena. Najveći uspjeh koji ja pamtim u ovom mandatu je stabilnost isplate penzija, ali je tragično da nešto tako elementarno, i što se u normalnoj državi podrazumijeva, mi moramo smatrati uspjehom. Još je tragičnije što mizerna povećanja penzija u ovom periodu također trebamo ocijeniti pozitivnim iako su svjetlosnim godinama daleko od potreba i nivoa prihoda dovoljnih za normalan život.
Očekujete li rast kamatnih stopa u BiH?
– Ne u značajnijoj mjeri u neposrednoj budućnosti, ali svakako u nekom dužem periodu, jer naše kamatne stope su ovisne o kretanjima evropskih referentnih stopa koje su počele rasti i čiji se dalji rast očekuje. Naše banke realno nemaju potrebu za povećanjem kamata, već naprotiv, raspolažu s viškovima sredstava u odnosu na tražnju za njihovim plasmanom, ali ne sumnjam da će iskoristiti priliku za povećanje kamata čim osjete da mogu i da tako dodatno povećaju svoju svakako enormnu dobit. I kamatne stope na depozite će istom logikom trebati rasti postepeno ali trenutno su na tako niskom nivou da nikakva štednja nema smisla u aktuelnoj inflaciji.