Ovaj zakon, koji vlasti pravdaju zaštitom
nacionalnih interesa, zajedno sa već usvojenim Zakonom o klevti, omogućiće
vlastima u Republici Srpskoj još veću presiju nad svim neistomišljenicima.
A među neistomišljenike vrlo lako mogu
dospjeti i sindikati uslijed nedorečenosti u tretiranju finansijske podrške
sindikatima iz stranih fondacija, a posebno sporno je definisanje političkog
djelovanja, što bi moglo ugroziti sindikate koji su ključni partneri u
socijalnom dijalogu.
I dok u Savezu sindikata Republike Srpske
smatraju da ovaj zakon ni na koji način ne ugrožava sindikalno djelovanje, jer
su isti ustavna kategorija, sagovornici BUKE,
Gordana Katana iz Radničke solidarnosti i Milorad Mitrović, magistar prava i sekretar
Sindikata uprave Republike Srpske, se ne slažu u potpunosti sa ovom tvrdnjom,
pogotovo kada je riječ o finansijskoj podršci stranih fondacija i činjenici da sindikalno
djelovanje nije izuzeto iz političkog.
Tačno je kažu, da kada je riječ o sindikalnom
radu isti, barem u ovoj fazi, nebi trebao biti ugrožen, jer se zakonodavac posebno
fokusirao na nevladine organizacije koje primaju strane donacije, dok sindikati
obično finansiraju svoje aktivnosti članarinama, ili pak mogu primati
finansijsku podršku od poslodavaca za sindikalne aktivnosti, što se često
reguliše kolektivnim ugovorima, te ih ne čini podložnim označavanju kao agenata
stranog uticaja.
U ovom segmntu se ipak, kaže Gordana Katana, postavlja
pitanje kako će se tretirati finansijska podrška stranih fondacija sindikatima
u RS, poput podrške pri organiziranju konferencija, plaćanju putnih troškova,
hotelskog smještaja i slično, budući da je zakon nedorečen u svojim odredbama i
ostavlja mnoga pitanja bez odgovora.
Međutim, ono što bi se moglo itekako odraziti
na rad sindikata jeste odredba koja zabranjuje organizacijama civilnog društva
svako djelovanje koje se može smatrati političkim utjecajem.
Tu, podvlači Katana, dolazimo do problema, jer
su sindikati partneri u okviru socijalnog dijaloga, na relaciji vlada-
poslodavci – radnici.
Dakle, sindikati učestvuju u razgovorima oko
kreiranja radno pravog zakonodavstva- zakon o radu, zakon o štrajku, zakon o
zaštiti na radu, utvrđivanju najniže cijene rada…, a što jesu politička
pitanja.
Stoga bi, smatra Katana, sindikati trebali biti
izuzeti iz ove odredbe jer bez njih bi značilo da se u RS ukida socijalni
dijalog a na što je Vlada obavezana i
Zakonom o radu ali i prihvatanjem konvencija Međunarodne organizacije rada.
I za Milorada Mitrovića je neprihvatljiva
odredba u kojoj sindikalno djelovanje nije izuzeto od pojma političkog
djelovanja, jer danas ako tražite bolje uslove rada, bolji rad administracije,
depolitizaciju javnog sektora i pri tome još organizujete proteste kao vid
nezadovoljstva postojećim stenjem, onda mora da ste strani plaćenici i
izdajnici, a ne zaštitnici prava i sloboda svih građana.
„Nama je postalo sve mnogo jasnije kada je
otpočeo projekat kriminalizacije klevete i stavljanje mete na čelo novinarskoj
profesiji. Drugi korak je dodatna administrativna presija na udruženja građana,
ograničavanje njihovog rada i proglašavanjem istih izdajnicima i stranim
agentima. Jasno nam je da cilj donošenje Zakona o posebnom registru i javnosti
rada neprofitnih organizacija nije javnost rada nevladinih organizacija, nego
targetiranje onih koji rade u opštem interesu, a ne za račun političkih elita.
I uz sve to, svako ko se ne valja u blatu lokalizma, ko je otvoren za
regionalnu i međunarodnu saradnju i njegovanje osnovnih civilizacijskih i
istorijskih vrijednosti, mora se označiti kao državni neprijatelj jer ruši
koncept korumpiranog sistema i negiranja osnovnih ljudskih vrijednosti”, kaže
Mitrović.
Na pitanje koje korake smatra najefikasnijim u
zaštiti prava radnika i civilnog društva, ako se zakon donese, ističe da je
ohrabrujuća činjenica da smo, htjeli to neki ili ne, dio evropskog pravnog i
kulturnog prostora, a i približavanje našeg članstva Evropskoj uniji nosi za
sobom povećane aktivnosti na zaštiti ljudskih prava i sloboda.
“Mogu da nas popisuju i nadziru, ali
kontrolisati nas neće nikada”, poručuje Mitrović, dok Katana podvlači ono najvažnije,
a to je da je ovaj zakon namjerno usmjeren prema određenim ciljnim grupama,
dakle onom dijelu NVO sektora koji vlast smatra svojim oponentima i koji treba
ugušiti: „Tako da će i BORS i druga
udruženja proistekla iz minulog rata nastaviti s radom, vršiti sa svojim
zahtjevima politički utjecaj ali oni su dio glasačke mašinerije vlast, no to je već druga tema“.
Na kraju navedimo i da je Vlada RS usvojila
ovaj zakon samo nekoliko dana prije isteka šestomjesečnog roka koji je bio
predviđen za tu svrhu. Zakon je prvobitno bio usvojen u obliku nacrta 28.
septembra 2023. u Narodnoj skupštini RS, a posljednji rok za njegovo usvajanje
bio je 28. mart 2024. godine. Da Vlada nije djelovala u zadnjem trenutku, zakon
bi morao biti vraćen na početak, što bi obuhvatalo ponovno pripremanje nacrta,
organizaciju javne rasprave te povratak na Vladu i daljnju proceduru.