U „krajnje neizvjesnom” glasanju, Stanić je dobio podršku svih 28 članova Senata, među kojima su univerzitetski profesori i šest studenata. Inače, Stanićevi protivkandidati, Ivan Šijaković i Vaso Bojanić, samim tim nisu dobili nijedan glas.
Poslije ,,napete“ utrke, veseli
profesori Šijaković i Bojanić, Stanićevi ,,ljuti“ oponenti, bili su oduševljeni
porazom, a predsjednik Studentskog parlamenta Kosta Lovre iskoristio je priliku
da izljubi rektora i čestita mu na ovom ,,epohalnom“ uspjehu.
Dobar si nam 70%
Kako bi opravdao postojanje dotične organizacije, znane kao Studentski parlament, Lovre je kazao da su u utorak uveče studenti održali sastanak sa sva tri kandidata.
“Na raspravi kojoj kandidati nisu prisustvovali, odlučili smo kome ćemo dati svoje glasove“, kazao je Lovre za Nezavisne, dodavši da će studenti pratiti kako rektor radi, te da
će “biti zadovoljni ako ispuni 70 odsto predloženog”?!
Interesantno, Nikola Dronjak, predsjednik Unije studenata RS, i predvodnik
studentske ,,hoću-neću revolucije“, kazao je da je Stanićev reizbor potvrda da Unija nema ništa lično protiv njega, te da očekuje da se sa novim–starim rektorom uključe u rješavanje problema.
“Koliko znamo, izbor je protekao u fer i korektnoj atmosferi. Zadovoljni smo jer je izborom Stanka Stanića potvrđeno da Unija studenata nije vodila hajku protiv njega i da ne radi ništa protiv visokoškolskih ustanova RS“, dodao je Dronjak za Nezavisne.
Dronjak je, mensečini, zaboravio da je
baš dižući hajku tražio smjenu Stanića, sve sa korumpiranim rektorima,
profesorima i asistentima. Dizao je uzbunu na sva zvona zbog korupcije i nepotizma na
banjalučkom Univerzitetu. Štampa se usijala od ,,razotkrivanja slučajeva“. Svi
su ukazivali da riba smrdi od glave. Sad, ili nema ribe, ili nema glave, ili ne
smrdi. Utvrdiće se. Ili neće. Neće, ipak, budimo realni.
Stanić je sa druge strane uzvraćao kako je
hajka tempirana i namjerno izvedena kako on ne bi bio reizabran.
U toj sveopštoj halabuci, bilo je neobično budalastih prijedloga, od toga da
djeca profesora ne mogu predavati na istoj visokoškolskoj ustanovi gdje im
predaju roditelji, bez obzira na ocjene, prosjeke, zalaganje i znanje, pa do
zaklinjanja kako ,,nema stajanja i kako će se stvari istjerati na čistac“.
Čak se i Ministar prosvjete i kulture
Anton Kasipović pridružio ovoj fingiranoj hampi, pa je i on, kobajagi, tražio
krivca za, kako veli, sporadične propuste.
I, kako svakog čuda za tri dana dosta,
tako je i šarada oko ,,ganjanja pravde oko banjalučkog rektorata“ završena poljupcima,
šampanjcem i čestitkama.
Tresla se gora, rodio se Stanko Stanić.
Vizije,
vizije imam…
Novi–stari rektor, osokoljen
vascijelom akademskom podrškom, obznanio je šamansko-proročki kako ima viziju:
,,Naša vizija je da u narednom četvorogodišnjem periodu dođemo do petog mjesta na rang–listi univeriziteta na prostoru bivših jugoslovenskih zemalja, odnosno Balkana“, prenose Nezavisne i dodaju kako je novi–stari rektor iponovio svoj stav da je Univerzitet u Banjaluci najbolja visokoškolska ustanova u RS ina prostorima BiH.
U ovom Stanićevom iskazu ponešto nije
tačno, pa je red prokomentarisati. Banjalučki
Univerzitet ubjedljivo je najlošiji državni Univerzitet u regiji, a evo i konkretnih podataka.
Na sajtu Ranking Web of World
Universities, najbolje plasiran jeste sarajevski Univerzitet koji se nalazi na
2.117 poziciji, slijedi Univerzitet u Istočnom Sarajevu, koji je na 6.733
mjestu, dok je za 2.386 mjesta lošije rangiran banjalučki Univerzitet.
Blago meni, digitron u ruke! Dakle,
banjalučki Univerzitet je na 9119. mjestu.
Sastavljači rang liste uzimali su u
obzir veličinu univerziteta, javnost podataka,nastavno-naučnu bazu, ali i broj
studenata. U vrijeme kada je Staniću & co. na dnu liste prioriteta ulaganje
u biblioteke, kada ne postoje baze o naučnim radovima profesora, i kada
studenti još ne mogu da prijave ispit „onlajn“, pravo je čudo da se banjalučki
Univerzitet uopšte našao na ovoj listi.
Ne bere puno brige Stanić oko ovih rang–listi, ipak ih prave tamo
neki u bijelom svijetu, koji neće nogom kročiti u ovo naše “društvo znanja”. Drago je rektoru
što ima takve studente oko sebe:
“Posebno me čini sretnim da sam dobio podršku studenata i što nisu bile tačne informacije da su oni protiv moje kandidature. Ako sam i za koga radio otkako sam na Univerzitetu, zaista sam radio za njih“, kazao je on.
A, do prije manje od mjesec dana, isti ti studenti, zajedno sa rektorom i dekanima, sa resornim ministrom i medijima, složili su se da postoji korupcija i nepotizam na banjalučkom Univerzitetu. Složili su se da
treba kazniti odgovorne i sprati ljagu sa ove akademske institucije. Složili su
se da će promptno naći vinovnike. I šta je epilog? Poljupci, fotografisanje i
izjave u stilu ,,mir, mir, mir, niko nije kriv“. I stvarno, niko nije ni pozvan
na bilo kakav razgovor, o sankcijama i nekakvom krivičnom procesuiranju ni
riječi. Očigledno, odjedanput nema više krivaca. Etički savjeti, raznorazne
komisije, istrage…ko se toga uopšte sjeća.
Dakle, NIŠTA se nije desilo.
Elem, ostaće sve po starom, ispiti će se kupovati, kao i diplome, magistarski i doktorski radovi. Zapošljavaće se oni koji imaju partijski ili roditeljski prioritet, a resto zastrašene dječurlije ćutaće ucijenjena (ne)prolaznošću na ispitima.
Sve će biti da je ,,hoću-neću” revolucija bila infantilna potreba propalih
studenata za još jednim socijalnim rokom. Tu počinje i tu prestaje samosvijest i bunt ,,mladih intelektualaca” u
Banjaluci.
A, kurta jaše li jaše! Ako, ako…