Prijedlog Zakona o dopunama zakona o zapošljavanju stranih
državljana- po hitnom postupku, naći će se sutra pred poslanicima u NSRS.
Glavna izmjena odnosi se na izdavanje ljekarskog uvjerenja
strancu, bez kojeg ne može početi da radi, odnosno ne može dobiti radnu
dozvolu.
Za razliku od postojećeg rješenja, stranom državljaninu će
ubuduće biti priznato i ljekarsko uvjerenje zemlje iz koje dolazi.
“Javne isprave koje stranim državljanima izdaju zemlje
porijekla imaju istu važnost, kao i isprave koje izdaju nadležni organi
Republike Srpske, ako su izdane u u skladu sa Zakonom o važnosti javnih
isprava u BiH”, navodi se u prijedlogu zakona.
Takođe, nadležnoj filijali Zavoda za zapošljavanje dat je
rok od 15 dana da postupi po zahtjevu za izdavanje radne dozvole, što znači da
više neće biti prostora za odugovlačenje.
“Predloženim dopunama Zakona olakšaće se procedure za
pribavljanje dokumenata koji se prilažu uz zahtjev poslodavca i skratiti
vrijeme izdavanja radne dozvole, čime će se kompletan postupak zapošljavanja
stranaca pojednostaviti”, navodi Vlada Srpske obrazlažući ovaj dokument.
Bosanskohercegovački poslodavci su do sada u više navrata
tražili pojednostavljenje procedure za zapošljavanje stranaca, a prije par
mjeseci ovo je zatraženo i od ministra civilnih poslodavaca BiH, te direktora
Agencije za rad i zapošljavanje BiH.
Kako je za Buku još ranije rekao Saša Aćić, predjednik
Udruženja poslodavaca RS procedura radnog angažovanja stranaca u BiH je dosta
komplikovana i mora biti pojednostavljena i ubrzana bez obzira na bezbjedonosne
izazove. Ovi izazovi, pojašnjava, moraju biti prevaziđeni kroz promjene
regulative i rast odgovornosti i efikasnosti svih instituticija i pojedinaca
koji učestvuju u proceduri. I drugi izazovi, dodaje, vezani za obezbjeđivanje
statusa u sistemu socijalne zaštite Republike Srpske i FBIH, kao i integrisanja
u radnu i životnu sredinu moraju biti brzo i kvalitetno rješavani. “Bitno je da
kao zajednica razumijemo razliku u radnom angažovanju stranaca kroz redovnu
procedure I kroz regulisan boravak u Bosni I Hercegovini, od situacije kada se
radi o migrantima.
Ekonomista Admir Čavalić ističe da dolazak inostrane
radne snage nije ništa neobično, niti se treba posmatrati takvim, već prije
svega rezultat globalizacijskih procesa, otvaranja granica, potreba domaćeg
tržišta rada i slično.
Kaže i da u Bosnu i Hercegovinu, u odnosu na susjednu
Hrvatsku, dolazi zanemariv broj inostranih radnika. Sa jedne strane, ovo je
rezultat niske stope ekonomskog rasta i nerazvijene ekonomije, dok sa druge
strane postoji niz barijera, od niskih kvota za radne dozvole, do nekih drugih
proceduralnih razloga, ali i samog poslovnog okruženja koje je destimulirajuće
za rad – kako za domaćeg, tako i za inostranog radnika.
“Dobro je da nam dolazi strana radna snaga, naročito ako su
spremni prihvatiti poslove koje naših radnici, opravdano, ne žele da obavljaju.
Visina nadnice i uslovi rada su veoma relativni u globalnoj ekonomiji – od
Sjeverne Amerike preko Evrop,e pa sve do Azije i Afrike – radnici se bore kako
bi unaprijedili svoj status, tako da migracije u tu svrhu ne treba da
iznenađuju. Inostrana radna snaga je dobra za povećanje potencijala ekonomskog
rasta, ali i unaprijeđenje drugih ekonomskih indikatora, poput produktivnosti
rada. Alternativa ovome je dalja automatizacija rada, uvođenje mašina, ali
domaći poslodavci nemaju dovoljno sredstava za takva kapitalna ulaganja. Zbog
toga je ovo bolje rješenje. Zato i ne iznenađuje što poslodavci uglavnom
najglasnije lobiraju za lakše zapošljavanje stranaca”, izjavio je za BUKU
Čavalić. Iznajmljivanje radnika
Nedostatak radne snage poslodavci pokušavaju riješiti i “iznajmljivanjem” radnika.
Inicijativa je potekla od Udruženje poslodavaca FBiH, predstavili su i Prijedlog zakona o ustupanju radnika koji bi, između ostalog, omogućio da firme unutar jedne grupacije mogu ustupati radnike, a olakšalo bi se i zapošljavanje prilikom sezonskih poslova poput berbe voća i sječe šume.
„Firma koja ima višak vozača mogla bi ih ustupiti drugoj kojoj nedostaje taj kadar. Zašto bi im dali otkaz umjesto da ih ustupe“, istakao je Mladen Pandurević, direktor Udruženja poslodavaca FBiH, obrazlažući prednosti ovog zakona. Sindikati su kategorično protiv, jer smatraju da je zakon povratak robovlasništvu. „Iznajmljuje se radnik kao kombi. Radnik postaje stvar“, poručili su iz Saveza samostalnih sindikata BiH.
Komentarišući za BUKU ovu inicijativu, ekonomista Faruk Hadžić kaže da iznajmljivanje radnika postoji u mnogim razvijenim evropskim zemljama pod određenim uslovima i da nužno ne mora biti na štetu radnika, ako se kompletna oblast reguliše dobrim zakonom i ako se, naravno, zakon poštuje. Ipak, na samom početku najbitnije je, ističe, da kroz dijalog ovo pitanje riješe poslodavci i sindikati, jer danas živimo u dinamičnom vremenu, gdje se moramo prilagođavati promjenama. Država više ne smije biti nijemi promatrač Nažalost, ovaj zakon, bez obzira da li će biti usvojen ili ne, neće puno toga promijeniti. Promjenu neće donijeti ni 1000 ili 5.0000 inostranih radnika koji će doći iz siromašnijih zemalja od naše. Nužna je intervencija države – ne kozmetička, već suštinska.
Svako ko danas razmišlja da domaći poslodavci, na makro nivou, mogu ponuditi plate koje bi zadržale radnike u BiH i parirale onima u Evropi, u ozbiljnoj je zabludi. I to prije svega zbog nepovoljnog poslovnog okruženja. „Samo ekonomski rast ultimativno diže standard radnika, sve ostalo je u domenu populizma. Država, ako hoće da pomogne radniku i zadrži ga, treba da smanji fiskalni teret na rad – ovo je ocjena struke i svih međunarodnih aktera u priči o našoj ekonomiji“, zaključuje Čavalić. |