Dok građani širom Bosne i Hercegovine svakodnevno izdvajaju sve više novca za osnovne životne namirnice, na drugoj strani odvija se tiha, ali razorna kriza: domaći proizvođači uništavaju tone vlastitog roda jer ga nemaju kome prodati.
Paradoks je surov: cijene na rafama rastu, a domaća hrana završava pod zemljom. Na plodnim njivama Semberije, nekada sinonimu za sigurnu proizvodnju hrane, danas se odvijaju scene koje liče na poraz čitavog sistema. Umjesto berbe – uništavanje. Umjesto zarade – gubitak.
Uništavanje proizvodnje
Poljoprivrednik Mićo Stevanović ove godine nije ubirao plodove svog rada, već ih je uništavao.
„Imao sam 2,5 hektara kupusa, sve sam morao istanjirati. To je ogroman trud, mjeseci rada, ulaganja, nade… Imao sam i lubenice na oko 12 dunuma, to je između hektar i po, i to sam isto morao uništiti. Karfiola pola hektara, takođe propalo. Sve što sam radio, sve u šta sam ulagao, jednostavno je nestalo pred mojim očima. Ukupno sam u minusu između 25.000 i 27.000 maraka, a u to ne računam svoj rad, svoj znoj ni neprospavane noći“, priča za BUKU Stevanović.
Gubici su ogromni i teško nadoknadivi.
„Samo dođeš i uništiš sve što si stvarao. To je najteži osjećaj za čovjeka koji živi od zemlje. Kad saberem samo troškove proizvodnje, to su desetine hiljada maraka. A gdje je moj rad? Gdje je vrijeme koje sam uložio? To niko ne računa. Najgore je što ne vidiš izlaz, jer ako i naredne godine bude isto, ne znam ima li smisla više ni sijati“, dodaje on.
Da problem nije izolovan, potvrđuje i Sreten Jović, proizvođač iz semberskog sela Dvorovi, koji je takođe bio primoran da uništi svoj zasad.
„Imao sam 10 dunuma kupusa, sve uredno, kvalitetno, spremno za tržište. Nije to bio loš rod, naprotiv, bio je odličan. Ali nije bilo kupca. Nudili smo po cijenama koje jedva pokrivaju troškove, ali ni tada niko nije htio da preuzme, jer je tržište prezasićeno. Uvoz nas je potpuno poklopio. Na kraju sam morao sve preorati. To nije samo finansijski gubitak, to je poraz. Osjećaš se bespomoćno, sav tvoj rad ne vrijedi ništa“, priča za BUKU Jović.
Dodaje da je situacija iz godine u godinu sve gora.
„Svake sezone ulažemo više, a zarađujemo manje. Ili ne zarađujemo ništa. Ako se ovako nastavi, ljudi će odustati. Ne zato što ne žele da rade, nego zato što nemaju za koga da rade“, kaže on.
Tržište bez pravila: uvoz guši domaće
Poljoprivrednici tvrde da problem nije u proizvodnji, već u tržištu koje je potpuno izmaklo kontroli. Dok domaći proizvođači ulažu sve više u skupe inpute: gorivo, đubrivo i zaštitna sredstva, tržište preplavljuje uvozna roba, često jeftinija i bolje organizovana.
Bez zaštite i jasnih pravila, domaća proizvodnja ostaje nezaštićena. Kamioni iz uvoza pune rafove, dok domaći proizvodi ostaju na njivama.
Na ozbiljnost situacije za BUKU upozorava i predsjednik Udruženja poljoprivrednih proizvođača Semberije i Majevice, Savo Bakajlić.
„Ovo više nije pojedinačan slučaj, ovo je obrazac. Ljudi uništavaju proizvodnju jer nemaju kome prodati. To je slika propasti sistema. Ako se hitno ne reaguje, bojim se da ćemo ostati bez domaće hrane. Ljudi gube volju, gube sredstva, gube sigurnost“, kaže Bakajlić.
On ističe da su posljedice mnogo šire od samih proizvođača.
„Ovo je propast. Ako izgubimo domaću proizvodnju, gubimo i ekonomsku stabilnost. Ljudi moraju ozbiljno shvatiti situaciju, ovo je posljednji trenutak da se zaštiti domaći proizvođač. Pogledajte i ovu sada situaciju: zbog rata na Bliskom Istoku, cijena nafte je otišla na 3,00 KM, a na pojedinim pumpama i preko 3,00 KM, a treba ovih dana da počne proljetna sjetva. Da ne pričam o tome da su cijene repromaterijala otišle gore za 20% do 50%. I na sve to, podsticaji od strane resornog ministarstva i lokalne zajednice kasne mjesecima. Imamo još neisplaćenu i 2024. godinu. Pa ovo je katastrofa. Niko ne misli o domaćoj proizvodnji, niko ne misli ni o čemu. A ako ove godine sami ne proizvedemo, a vidite kako cijene idu gore zbog ovih dešavanja, zamislite kakva poskupljenja nas tek čekaju na jesen?“, upozorava Bakajlić.
Poljoprivrednici poručuju da je ovo trenutak kada se mora reagovati. Traže kontrolu i ograničenje nekontrolisanog uvoza, realne i redovne podsticaje, organizovan otkup i jasnu strategiju razvoja poljoprivrede.
„Ako sada ne reagujemo, uskoro nećemo imati šta da spašavamo“, poručuju ratari.
Kontrole benzinskih pumpi
Republička tržišna inspekcija obavila je proteklih dana više od 130 kontrola cijena tečnih naftnih goriva, te je u 55 slučajeva utvrdila da se trgovci nisu pridržavali propisanih marži, pa su im izrečene kazne u ukupnom iznosu od 825.000 KM.
Kontrole će se, prema riječima premijera RS Save Minića, vršiti i narednih dana:
„Naši inspektori hodaju i kažnjavaju sve one benzinske pumpe koje su na osnovu starih zaliha i cijena napravile nove cijene, što nije prihvatljivo. U okviru mjera koje će Vlada RS donijeti je i ograničenje nekih drugih marži, jer, čim raste cijena goriva, odmah dođe i do poskupljenja druge robe, a kad padne cijena goriva, ostane roba sa visokom cijenom“, rekao je Minić.
Bakajlić: „Proizvodnja neodrživa“
Proizvođači traže hitnu zaštitu domaće proizvodnje i upozoravaju da neće šutjeti dok im kasne podsticaji. Ako nadležni ne reaguju, spremni su organizovati proteste kako bi sačuvali svoje njive i egzistenciju.
„Situacija je potpuno neodrživa. Cijene goriva, repromaterijala i svega ostalog dovode proizvodnju do ruba propasti, a podsticaji kasne mjesecima. Ako nadležni odmah ne reaguju i ne zaštite domaću proizvodnju, proizvođači će biti primorani da organizuju proteste kako bi sačuvali svoje njive i egzistenciju“, upozorava za BUKU Savo Bakajlić, predsjednik Udruženja poljoprivrednih proizvođača Semberije i Majevice.