Ni nakon 19 mjeseci od imenovanja Pravnog tima koji je
zadužen za rješavanje problematike oko namjere Hrvatske da odlaže nuklearni
otpad na lokalitetu Trgovska gora, na granici sa BIH, nema konkretnih
informacija ni zvaničnih izvještaja o tome šta je tim koga je imenovao Savjet
ministara uradio na zaštiti interesa građana BiH.
I dok nadležne institucije po ko zna koji put pokazuju svoju
nebrigu, građani i aktivisti nastavljaju borbu i pokušavaju pronaći načine za
spas zdravlja i opstanak hiljada građana u opštinama koje graniče sa Hrvatskom,
a koje su direktno ugrožene odlaganjem nuklearnog otpada na Trgovskoj gori.
Jedan od njih je i pravnik iz Novog Grada Aleksandar
Janković.
Kako ističe za BUKU Hrvatska je trenutno na samo pola koraka od zakonskog
rješenja da otpad počne odlagati na Trgovinsku goru.
“Zadnja informacija je da je Fond za finasiranje razgradnje
NE Krško načinio i posljednje formalno-pravne korake ka izgradnji Centra za
zbrinjavanje RAO na lokaciji bivše kasarne Čerkezovac na Trgovskoj gori. Ugovor je potpisan
19.05.2022. godine i sa dobavljačima su ugovorene usluge izrade dokumentacije i provedba
aktivnosti za ishođenje dozvola za izgradnju Centra za zbrinjavanje RAO, potom
usluge mjerenja radioaktivnosti za definiranje nultog stanja na lokaciji Centra
za zbrinjavanje RAO i na područu općine Dvor sa procjenom doze za pojedinca I usluga
izrade projektne dokumentacije sigurnosnih analiza i Studije utjecaja na okoliš
za potrebe uspostave Centra za zbrinjavanje RAO. Izabrani su I dobavljači su EKOENERG
d.o.o. Zagreb, JADROVA A VYRADOVACIA SPOLOČNOST A.S Bratislava i ENCONET d.o.o. Zagreb.
Vrijednost ugovora 7.000.000,00 HRK. Dakle, još Studija uticaja na okolinu i
građevinska dozvola i radovi mogu da počnu “, priča za BUKU Janković koji se i ranije
obraćao institucijama apelujući da se problem riješi, ali nikada nije dobio
odgovor.
Kaže da je jako zabrinjavajuće ćutanje Predsjedništva BiH
kao i Savjeta ministara BIH o ovom pitanju iako su jako dobro plaćeni da štite interese ovog naroda.
“Ekspertski tim koji je formirao Savjet ministara BiH još
nešto i radi i ima određene aktivnosti, dok Pravni tim nije uradio ništa.
Najavljivali su izradu pravne Strategije još za kraj marta, evo ga i kraj maja.
Već i običan građanin ne može a da se ne pita da li se ovo dešava slučajno ili
je plod nekog tajnog dogovora? Ako jeste, bar nam recite na vrijeme, da se
spremamo za iseljavanje u druge dijelove BiH ili inostranstvo, daleko od ovog kraja
kojemu se sprema nestanak”, kategoričan je Janković.
Komentar na trenutnu situaciju smo potražili i od Maria Crnkovića iz Green Team-a iz Novog
Grada koji nam kaže da su kroz istoriju života na pograničnom području
nadživjeli carstva, osvajače, kojekakva ugnjetavanja, naučili su opstajati na
granici, ali ovaj put život na granici donio im je novu prijetnju, još jednom
nametnutu samo zato što žive ovdje gdje živimo.
“Mi nismo koristili električnu energiju iz nuklearne elektrane Krško,
Hrvatska je tu energiju koristila za domaćinstva i privredu, zašto onda mi da
ispaštamo posljedice i deponovanje tih radioaktivnih otpada uz rijeku Unu.
Rijeka Una je jedan od najvrijednih prirodnih resursa Bosne i Hercegovine. Kao
da to nije dovoljno, pa u granični pojas žele dopremiti i tzv. institucionalne
otpade, koji su od običnog radioaktivnog gromobrana do medicinskog otpada iz čitave
Hrvatske”, kaže Crnković za BUKU.
Dodaje da je Trgovska gora jedna od najtežih tema, gdje nerad političkih
predstavnika građana direktno ugrožava živote građana, kako onih koji sada žive
u sjeverozapadnom djelu BiH, tako i onih koji će tek biti rođeni.
“Radioaktivni i drugi opasni otpadi koje namjeravaju dopremiti u granični
pojas, u kompleks napuštene kasarne udaljene svega udaljene 800 metara od
rijeke Une, predstavljaju opasnost za regiju koja se može mjeriti u vijekovima,
ukoliko već za mjernu jedinicu ne uzimamo živote svih nas“, ističe
Crnković.
Kaže da je nevjerovatna tromost i neodgovornost Bosne i Hercegovine u ovom
slučaju.
“Građane u velikoj mjeri ne napušta osjećaj
napuštenosti, jer se BiH ponaša kao nojevi iz starih crtanih filmova, kada noj
zabije glavu u pijesak i čeka da opasnost prođe. Ova prijetnja neće proći tek
tako, naprotiv, već nam je svakim danom nam je sve bliži neželjeni scenario.
Pravni tim za godinu i po dana nije kreirao ni pravno mišljenje, kamo li pravnu
strategiju odbrane Bosne i Hercegovine”, kaže Crnković.
Dodaje da o preduzimanju konkretnih pravnih koraka iz ugla
države u cilju odbrane života građana ne možemo ni pričati u ovom trenutku –
što je krajnje jadno i razočaravajuće.
“Ekspertski tim nije imao niti jedan sastanak u 2022.
godini. Definisan je dio istražnih radnji koje Bosna i Hercegovina treba
realizovati u cilju jačanja stručne argumentacije, međutim u istraživanja se
nije ni krenulo zbog navodnog nedostatka sredstava. Više puta smo imali priliku
čuti da je dio sredstva već obezbjeđen, tako da ostaje nejasno – gdje je
problem, zašto se već nije krenulo. Problematično je i to što sada definisanim
istraživanjima, imamo potpuno zanemarene socijalne i ekonomske uticaje
dvadesetogodišnje prijetnje koja već sada ima negativne posljedice”, kaže
naš sagovornik.
Dodaje da pored toga nedostaje analitički segment, šta bi u širem kontekstu
značilo da se desi presedan deponovanja radioaktivnih i drugih opasnih otpada u
graničnom pojasu, gdje se susjedna zemlja protivi tom naumu.
“Riječ je o tome da u ovom trenu u svijetu radi preko 250 nuklearnih
reaktora starijih od 30 godina, koji se približavaju kraju svog radnog vijeka.
Ukoliko se desi kršenje međunarodnih konvencija, prava građana, nerad BH
institucija praktično gledano može otvoriti vrata crnom scenariju na
međunarodnom nivou, obzirom da uspostavljanje prakse ‘radioaktivni otpad na
granicu’, ne donijeti glavobolju samo nama već i mogim drugim zemljama“,
ističe Crnković.
10 AKTIVNOSTI KOJE BIH JOŠ UVIJEK MOŽE PODUZETI
Na kraju navedimo i mogućnosti i alate koje BiH može iskoristiti
kako bi se zaustavile aktivnosti Republike Hrvatske, a koje je naveo Aleksandar
Janković.
To
su:
1.
Posebno tijelo ustanovljeno pod
okriljem ESPOO Konvenicje je Komitet za
implementaciju. Postupak pred Komitetom ne predstavlja vid rješavanja
spora, već je uloga komiteta da asistira državama članicama u implementaciji
obaveza koje su preuzele pristupanjem Konvenciji.
2. Svaka
država članica može podnijeti pismenu
pritužbu na postupanje druge članice Konvencije za koju smatra da se ne
ponaša u skladu sa svojim obavezama. Pritužba se podnosi Sekretarijatu koji će
o njoj obavijestiti državu članicu protiv koje je podneta a po prijemu
odgovora, proslijediće pritužbu, odgovor i svu drugu prateću dokumentaciju
Komitetu na razmatranje. Komitet svoj izvještaj podnosi Sastanku država članica
koje odlučuju o merama koje treba preduzeti.
3. Iz
raspoloživih činjenica proizilazi da Bosna i Hercegovina do sada nije primila službenu notifikaciju u skladu
sa članom 3. ESPOO Konvencije oko Studije uticaja na okolinu samog odlagališta.
Ipak, s obzirom na nedostatak tog formalnog obaveštenja, Bosna i Hercegovina se
može obratiti Hrvatskoj sa zahtjevom za konsultovanje o postojanju dovoljno
značajnog prekograničnog uticaja, koji bi bio osnov za obavezu Hrvatske da se
konsultuje sa Bosnom i Hercegovinom pri donošenju konačne odluke o lokaciji
odlagališta.
Ukoliko strane dalje ne
postignu dogovor o ovom pitanju, Bosna i Hercegovina se, prateći proceduru iz
Priloga IV uz ESPOO Konvenciju može obratiti Istražnoj komisiji koja će ustanoviti da li relevanatan
prekogranični uticaj postoji ili ne.
4. S
obzirom da Bosna i Hercegovina smatra da Hrvatska krši svoje obaveze iz ove
Konvencije, može se obratiti i Sekretarijatu Ekonomske komisije UN za Evropu sa
pritužbom Komitetu za implementaciju.
5. Na
raspolaganju su sve vrste diplomatskih puteva koji bi potencijalno stvorili
pritisak na Republliku Hrvatsku da razmotri svoju odluku o postavljanju
skladišta na lokaciju bivše kasarne Čerkezovac.
6. Bosna
i Hercegovina se u okvirima Zajedničke
konvencije o sigurnosti upravljanja
istrošenim gorivom i o sigurnosti upravljanja radioaktivnim otpadom može
obratiti diplomatskim kanalima IAEA, ili čak tražiti održavanje vanrednog sastanka
država članica. IAEA i njena tijela su takođe adekvatniji forum u slučajevima
neslaganja o primjerenosti i bezbjednosti izabaranog lokaliteta.
7. Bosna
i Hercegovina je potpisala sa Evropskom Unijom Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju koji podrazumijeva razvoj
političkog dijaloga i bliskih veza solidarnosti kao i politika saradnje u
gotovo svim oblastima uključujući i životnu
sredinu, čije očuvanje očigledno prestavlja važan deo sporazuma. Kako se
ova saradnja smatra naročito značajnom u regionalnom kontekstu, jedan od puteva
Bosne i Hercegovine može biti i obraćanje tijelima u okviru kojih se ovaj
politički dijalog vodi, prije svega, Savjetu
za stabilizaciju i pridruživanje.
8. Bosna
i Hercegovina na kraju može uputiti
Republici Hrvatskoj zahtjev za arbitražu ili rješavanje spora pred Međunarodnim
sudom pravde, međutim, na Republici Hrvatskoj je da to prihvati ili ne, jer
ne postoji ranije dati pristanak države na ovakav način rješavanja spora, koji
je neophodan uslov za njegovo pokretanje. S druge strane, i samo upućivanje
poziva za ovakav način rješavanja spora može predstavljati svojevrsan vid
političkog pritiska na Republiku Hrvatsku.
9. Bosna
i Hercegovina može i mora poznati Evropski parlament o nedobronamjernom
ponašanju Republike Hrvatske kao članice Evropske unije. Kako smo saznali,
evroparlametarci nisu obaviješteni o
postojanju ovog problema i u nekoliko ličnih inicijativa su poslanici EP
obavještavani o događanjima i tražili su
dodatne informacije.
10.
Razmotriti mogućnost slanja
zvanične ponude pomoći Republici Hrvatskoj u iznosu od 50-100 miliona evra radi izgradnje odlagališta na drugoj
lokaciji ili radi reaktiviranja pregovora sa Republikom Slovenijom o smještaju
hrvatskog dijela RAO iz Nuklearne elektrane Krško u mjestu Vrbine, u
odlagalištu koje je Republika Slovenija već izgradila po svim standardima i
nudila Republici Hrvatskoj smještaj njenog dijela otpada.