Kod nas politika ima još jednu prednost: kad u nju uđete, a ta vas avantura ništa ne košta jer se od vas traži samo dobar želudac i(li) gola ambicija, možete slobodno i ništa ne raditi, a lova stiže na račun. Dopušteno vam je da za plaću apsolutno ništa i ne radite (u nekim slučajevima time je šteta najmanja), a otkaza se ne morate bojati. Od izvanjskih “neprijatelja” štiti vas vaše političko zaleđe i solidarnost kaste, a ako ste parlamentarni zastupnik, uživate i imunitet koji vas čini gotovo nedodirljivim. To je doista posebna kasta, od koje još samo idealističko nastrojeni teoretičari i nepragmatični etičari očekuju da njeguje određene moralne principe kao raison d’etre svake politike.
U politici vam je spektar mogućnosti prilično širok, ali pravi je zgoditak – fotelja u Parlamentu. Kad se uvalite u nju, do kraja mandata nitko vam ni glasa ne mora čuti, većina vas i ne primijetiti, a vi ćete bome dobro zaraditi na toj nezahtjevnoj, privilegiranoj sinekuri.
Bacio sam malo pogled na stranicu BiH Parlamenta. Čisto da vidimo tko to nas, Hrvate, zastupa u toj smiješno koncipiranoj „ustanovi“. Idemo redom…
Velimir Jukić iz HDZ-a. Lik inače iz Posušja. Kažu poznanici kako većeg tokmaka u životu nisu vidjeli. Njegove umno-retoričke sposobnosti i nisu bogzna što. Možda on i ne misli loše kad izvali koju glupost. On se jednostavno ne zna izražavati.
Niko Lozančić iz HDZ-a, također. Niko Bosanac kao navodni bivši pripadnik HVO-a već devet godina iz hrvatskog državnog proračuna prima vojnu mirovinu dok je istovremeno profesionalno angažiran na vodećim funkcijama u našoj državi. Lozančiću je vojnu invalidninu navodno donio “hrvatski metak”, nakon što se sukobio s pripadnicima HVO-a zbog toga što je preprodavao oružje. Hrvatska mu je na tome zahvalila mirovinom. Da su ga bar, umjesto poklonjene mirovine, zaposlili negdje u Zagrebu…
Slavko Matić iz HDZ-a. Posavac po podrijetlu. Matić je, u odnosu na naše ostale zastupnike, čak četiri puta sudjelovao u raspravi te postavio jednog zastupničko pitanje u Zastupničkom domu. Kažu zlobnici da ga je nemoguće odvojiti od mikrofona… Matić za taj svoj (ne)angažman prima cca 3 000 KM i njegova je glavna zadaća u Parlamentu, kao hrvatskog zastupnika, poboljšanje odnosa između BiH i istočne te srednje Europe. Baš me zanima hoćemo li brigom o rješavanju problema u Gruziji, Armeniji ili Azerbejdžanu, rješavanjem problema graničnih prijelaza u Sandžaku, olakšicama dobivanja viza za Rusiju ili pak brigom o deklaraciji iranskog parlamenta riješiti problem koji se zove Bosanska Posavina? Očuvati hrvatstvo u Bosni i Hercegovini ili, najmanja sitnica, opravdati brojne porušene kuće? Možda nam zastupnik Matić jednog lijepog dana ponudi odgovore na ta pitanja…
Kako ide komparacija pridjeva „korumpiran“? Korumpiran, korumpiraniji, Lijanović. Jerko Ivanković Lijanović iz stranke Radom za boljitak. Po struci i po mentalitetu: mesar. Mali Lijanović je nedonošče Čovićeve kleptokracije. Dovoljno je reći kako je do svog položaja došao plaćajući po glasu sto maraka.
Vinko Zorić iz drugog HDZ-a. Onog HDZ-a iz 1990. Čovjek zvani „šuša“. Zorić je, kad je u pitanju Parlament BiH, najžustriji bio kad je na dnevni red došla tema o povećanju zastupničkih mirovina. Eh, da se bar onako bori za hrvatske interese… Ali treba razumjeti čovjeka. Vikendicu na moru ne možeš izgraditi samo s hrvatskom mirovinom. Potrebna je i ona iz BiH…
I šećer na kraju… Martin Raguž iz HDZ-a 1990. Politički kameleon. Čovjek koji će ti reći ono što želiš čuti. Od komunista, potencijalnog ministra u hrvatskog vladi Herceg-Bosne pa sve do sarajevskog poltrona. To je taj Raguž.
Politička nomenklatura Hrvata u BiH je, kao što sami vidite, koncentrat postojeće ponude (bolje nemamo) te posljedica biračke potražnje (vi ste ih izabrali). Odraz volje većine ovdašnjih konzumenata biračkog prava i uzaludno je zavaravati se iluzijom da narod zaslužuje bolje, poštenije, odgovornije, kompetentnije političare od onih koje ima. Dobro ste i prošli… Zaslužujete i gore. Jer, oni, narodni zastupnici, reflektiraju stanje svijesti i razinu temeljnih društvenih vrijednosti u zemlji “ma koliko mi šutjeli o tome”…
Ruku na srce, i političari podliježu promjenama, no, na našu štetu, one fizičke su neusporedivo brže od mentalnih…