Ovaj mladić nema nikoga, a u svom srcu nosi tešku životnu priču, priču sa kojom se sam svakodnevno bori.
Mićić je godinama bio zanemarivan. Staratelji su ga i zlostavljali, priznaje, s tugom se prisjećajući užasnih trenutaka koji su mu priredili oni koji je trebalo da se staraju o njemu. Osim toga što su mu dijagnostifikovali epilepsiju, zbog pritiska koji je trpio, pokušao je da izvrši samoubistvo, zbog čega je 11 dana proveo na psihijatrisjkom liječenju u Banjaluci. Njegova jedina želja, kaže, jeste skroman dom. I ta jedina želja mu je uskraćena.
Kaže da se često dešava da bude gladan, ali da ipak ima dobrih ljudi koji mu ponekad pruže pomoć. Kuću bez vrata i prozora, u kojoj živi već četiri godine i u kojoj je izložen stalnim napadima i maltretiranjima zlonamjernih, mora da napusti u aprilu. Nakon toga nema gdje.
Ponekad zaboravimo da poklonimo lepu reč ili zagrljaj usamljenim i nesrećnim ljudima koji to nikada nisu osetili, a koje čine život.
Neka se Dejanu Mićiću ostvari jedini san – pomozimo mu da osjeti toplinu doma.
BROJ TELEFONA ZA POMOĆ: +387 66/ 040 – 341
BN TV