Ćevapi, janjski kajmak, hercegovački sir iz mijeha, bosanski sudžuk, vina proizvedena od tradicionalnih sorti grožđa, kao što su Blatina i Žilavka ili pak gradačačka šljivovica samo su neki od mnogobrojnih autohtonih bh. proizvoda i tradicionalnih specijaliteta.
Međutim nijedan od nabrojanih nije zaštićen čak ni na nacionalnom nivou!
Zašto, ako je poznato da su zaštićeni proizvodi konkurentniji, lakše dolaze i do domaćih i do evropskih kupaca, a imaju i veću cijenu?
Prijeti još jedna opasnost- lako se može dogoditi da ih zaštiti neko drugi. Sjetimo se samo višegodišnjeg spora između Slovenije i Hrvatske o korištenju imena “Kranjske kobasice” koji je na kraju riješen na nivou Unije tako što je ovaj brend konačno pripao Sloveniji.
Sličan spor je bio između Češke i Srbije oko rakije od šljive, Hrvatske i Italije oko korišćenja imena prošek za vino, dok su se Slovenci sporili sa Makedoncima oko ajvara… Jedan od najpoznatijih je spor oko sira feta, u koji su bile uključene Danska, Francuska, Velika Britanija, Nemačka i Grčka, a pobjedu su odnijelin ovi zadnji.
I dok su evropske zemlje, ali i bivše članice Jugoslavije odavno prepoznale značaj i vrijednost zaštićenih i brendiranih proizvoda sa oznakama geografskog porijekla, originalnosti i tradicionalnog ugleda, BiH ozbiljno kaska na tom polju.
Odgovor vjerovatno leži u administrativnoj nedorečenosti jer se u ovoj oblasti primjenjuje dva različita pravna okvira. Jedan primjenjuje Agencija za sigurost hrane BiH dok drugi primjenjuje Institut za intelektualno vlasništvo BiH.
Tako je u Institutu za intelektualno vlasništvo BiH do sada je oznakom geografskog porijekla zaštićeno 15 poljoprivrednih i zanatskih proizvoda- cazinski med od kestena, gračaničko keranje, parmigiano reggiano , sarajevske papuče, sarajevski filigran, kreševsko potkovano jaje, ljubuški rani krompir, sarajevski savat, hercegovački med, sarajevska boza, sarajevski zlatari, hercegovački duvan ravnjak, hercegovački uštipak, vlašićki sir i banjalučka kera.
S druge strane u Agenciji za bezbjednost hrane kažu da su do sada donijeli pet rješenja o registraciji prehrambenih proizvoda zaštićenih oznakama i to dva rješenja o registraciji prehrambenih proizvoda oznakom porijekla “Livanjski izvorni sir” i “Drvarski mućeni pekmez od drenjaka” i tri rješenja o registraciji prehrambenih proizvoda oznakom geografskog porijekla- “Nevesinjski krompir”, “Visočka pečenica” i “Livanjski sir”.
Ni jedan bh proizvod nije zaštićen na nivou EU
Nakon što se registruje određeni prehrambeni proizvod u BiH, kažu u Agenciji za BUKU, podnosilac zahtjeva može podnijeti zahtjev za registraciju oznake na nivou EU. Do sada ni jedan bh proizvod nije registrovan u EU, ali je u proceduri jadan zahtjev. Naime, trenutno predstavnici udruženja jednog od zaštićenih proizvoda u BiH, u saradnji sa Agencijom, pripremaju potrebnu dokumentaciju za registraciju oznake na nivou EU.
Kao veliki pomak u Agenciji navode istraživanje prehrambenih proizvoda koji imaju povezanost između kvaliteta, reputacije i specifičnih karakteristika proizvoda i njihovog geografskog porijekla provedeno tokom ove i prošle godine, a čiji rezultati će biti objavljeni u knjizi sa 68 opisanih prehrambenih proizvoda.
Proizvođači nekih od tih proizvoda su u fazi osnivanja udruženja I pripreme dokumentacije za podnošenje zahtjeva za registraciju geografskom oznakom na nivou BiH.
Čuveni banjalučki “Trapist” proizveden u samostanu Marija Zvijezda zaštićen je žigom u Institutu za intelektualno vlasništvo BiH i Međunarodnoj organizaciji za intelektualno vlasništvo u Genevi ima isključivo pravo na obilježavanje tog proizvoda i upotrebu ovog žiga u privrednom prometu.
Na zaštiti sira po osnovu geografskog porijekla su godinama radili, ali ih je prilično iscrpio dugogodišnji spor Agencije za sigurnost hrane i Instituta za intelektualno vlasništvo oko nadležnosti po pitanju zaštite prema geografskom porijeklu i originalnosti.
“Iskreno da kažem mi nismo ništa više ni pokretali oko zaštite. Jesmo produžili rok zaštite u Ženevi, a u BiH nismo ništa posebno. Koliko mi je poznato Agencija za bezbjednost hrane je nešto radila na zaštiti pojedinih proizvoda, ali koliko je meni poznato još uvijek niti jedna proizvod nema zaštitu na nivou EU”, priča za BUKU dr. Draženko Budimir iz Zemljoradničke zadruge Livač gdje je počela proizvodnja čuvenog trapista krajem 2008. godine. Naglašava da bi zaštićeni proizvodi lakše našli put do evropskih kupaca, a i skuplje bi se prodavali, što bi svakom proizvođaču puno značilo. U protivnom izlazak na EU tržište je jako težak I komplikovan. Tako se sir “Trapist” može kupiti izvan BiH i to u Hrvatskoj, bilo je izvoza za Italiji, a sir se može kupiti i u Njemačkoj. Razgovaralo se kaže nam Budimir, i oko izvoza za Japan, ali u nedostatku sporazuma izmedu BiH i Japana izvoz nikada nije realizovan.
Slične problem je imalo i Udruženje “Okusi Hercegovinu”. Oni su zajedno sa Udruženjem proizvođača “Hercegovački sir iz mijeha” prije nekoliko godina pokretali priču o zaštiti ovog sira ali bezuspješno. U međuvremenu su Udruženja prestalo sa radom i sva priča oko zaštite je stopirana.
ZAŠTITA U EU
I dok čekamo da prvi bh proizvod bude zaštićen na nivou EU, pogledajmo kakva je situacija u komšiluku i EU.
Trenutno je EU registrirano više od 3450 naziva proizvoda (iz zemalja članica) – iz kategorije hrane (1577), vina (1624) te jakih alkoholnih pića (258) i 5 aromatiziranih vina.
Najviše zaštićenih proizvoda u EU imaju Italija (873) i Francuska (747).
Kad je riječ o hrani, susjedna Hrvatska u EU ima 20 proizvoda zaštićenog geografskog porijekla (ZOZP) i još 15 sa zaštićenom originalnosti (ZOI). Neki od zaštićenih proizvoda su neretvanska mandarina, lička jagnjetina, istarsko maslinovo ulje, dalmatinski, drniški i krčki pršut, slavonski kulen, lički krompir, zagorski puran…
Zanimljivo je da je Hrvatska neke proizvode zaštitila zajedno sa Slovenijom. Tako je ove godine meso istarskog goveda boškarina upisano u registar zaštićenih oznaka originalnosti i zaštićenih oznaka geografskog porijekla. Prije boškarina, Hrvatska i Slovenija su zajedno zaštitile istarski pršut i istarsko maslinovo ulje. U proceduri zaštite kod Europske komisije još su dvije zajedničke prijave Slovenije i Hrvatske - za istarski ovčji sir i istarski med.
U susjednoj Srbiji je 79 proizvoda zaštićeno na nacionalnom nivou, a samo tri na međunarodnom- “Leskovački domaći ajvar”, “Homoljski med” i “Kišov Bermet, međutim na nivou EU i dalje nema nijednog proizvoda iz Srbije koji ima zaštićeno geografsko porijeklo.
