Ćevapi, janjski kajmak, hercegovački sir iz mijeha,
bosanski sudžuk, vina proizvedena od tradicionalnih sorti grožđa, kao što su
Blatina i Žilavka ili pak gradačačka šljivovica samo su neki od mnogobrojnih
autohtonih bh. proizvoda i tradicionalnih specijaliteta.
Međutim nijedan od nabrojanih nije zaštićen čak ni na
nacionalnom nivou!
Zašto, ako je poznato da su zaštićeni proizvodi
konkurentniji, lakše dolaze i do domaćih i do evropskih kupaca, a imaju i veću
cijenu?
Prijeti još jedna opasnost- lako se može dogoditi da ih zaštiti neko drugi. Sjetimo se samo
višegodišnjeg spora između Slovenije i Hrvatske o korištenju imena “Kranjske
kobasice” koji je na kraju riješen na nivou Unije tako što je ovaj brend konačno
pripao Sloveniji.
Sličan spor je bio između Češke i Srbije oko rakije od
šljive, Hrvatske i Italije oko korišćenja imena prošek za vino, dok su se
Slovenci sporili sa Makedoncima oko ajvara… Jedan od najpoznatijih je spor oko
sira feta, u koji su bile uključene Danska, Francuska, Velika Britanija,
Nemačka i Grčka, a pobjedu su odnijelin ovi zadnji.
I dok su evropske zemlje, ali i bivše članice Jugoslavije
odavno prepoznale značaj i vrijednost zaštićenih i brendiranih proizvoda sa
oznakama geografskog porijekla, originalnosti i tradicionalnog ugleda, BiH
ozbiljno kaska na tom polju.
Odgovor vjerovatno leži u administrativnoj nedorečenosti jer
se u ovoj oblasti primjenjuje dva različita pravna okvira. Jedan primjenjuje
Agencija za sigurost hrane BiH dok drugi primjenjuje Institut za intelektualno
vlasništvo BiH.
Tako je u Institutu
za intelektualno vlasništvo BiH do sada je oznakom geografskog porijekla
zaštićeno 15 poljoprivrednih i zanatskih
proizvoda– cazinski med od kestena, gračaničko keranje, parmigiano reggiano ,
sarajevske papuče, sarajevski filigran,
kreševsko potkovano jaje, ljubuški rani krompir, sarajevski savat, hercegovački
med, sarajevska boza, sarajevski zlatari, hercegovački duvan ravnjak,
hercegovački uštipak, vlašićki sir i banjalučka kera.
S druge strane u Agenciji za bezbjednost hrane kažu da su do
sada donijeli pet rješenja o registraciji prehrambenih proizvoda zaštićenih
oznakama i to dva rješenja o registraciji prehrambenih proizvoda oznakom porijekla “Livanjski izvorni sir” i “Drvarski mućeni pekmez od drenjaka” i tri rješenja o
registraciji prehrambenih proizvoda oznakom
geografskog porijekla– “Nevesinjski
krompir”, “Visočka pečenica” i “Livanjski sir”.
Ni jedan bh proizvod
nije zaštićen na nivou EU
Nakon što se registruje određeni prehrambeni proizvod u BiH,
kažu u Agenciji za BUKU, podnosilac zahtjeva može podnijeti zahtjev za
registraciju oznake na nivou EU. Do sada ni jedan bh proizvod
nije registrovan u EU, ali je u proceduri jadan zahtjev. Naime, trenutno predstavnici udruženja jednog od zaštićenih proizvoda
u BiH, u saradnji sa Agencijom, pripremaju potrebnu dokumentaciju za
registraciju oznake na nivou EU.
Kao veliki pomak u Agenciji navode istraživanje prehrambenih
proizvoda koji imaju povezanost između kvaliteta, reputacije i specifičnih
karakteristika proizvoda i njihovog geografskog porijekla provedeno tokom ove i
prošle godine, a čiji rezultati će biti objavljeni u knjizi sa 68 opisanih prehrambenih
proizvoda.
Proizvođači nekih od tih proizvoda su u fazi osnivanja
udruženja I pripreme dokumentacije za podnošenje zahtjeva za registraciju
geografskom oznakom na nivou BiH.
Čuveni banjalučki
“Trapist” proizveden u samostanu Marija Zvijezda zaštićen je žigom u
Institutu za intelektualno vlasništvo BiH i Međunarodnoj organizaciji za
intelektualno vlasništvo u Genevi ima isključivo pravo na obilježavanje tog
proizvoda i upotrebu ovog žiga u privrednom prometu.
Na zaštiti sira po
osnovu geografskog porijekla su godinama radili, ali ih je prilično iscrpio
dugogodišnji spor Agencije za sigurnost hrane i Instituta za intelektualno
vlasništvo oko nadležnosti po pitanju zaštite prema geografskom porijeklu i
originalnosti.
“Iskreno da kažem mi nismo ništa više ni pokretali oko zaštite.
Jesmo produžili rok zaštite u Ženevi, a u BiH nismo ništa posebno. Koliko mi je
poznato Agencija za bezbjednost hrane je nešto radila na zaštiti pojedinih
proizvoda, ali koliko je meni poznato još uvijek niti jedna proizvod nema
zaštitu na nivou EU”, priča za BUKU dr.
Draženko Budimir iz Zemljoradničke zadruge Livač gdje je počela proizvodnja
čuvenog trapista krajem 2008. godine. Naglašava da bi zaštićeni proizvodi lakše
našli put do evropskih kupaca, a i skuplje bi se prodavali, što bi svakom
proizvođaču puno značilo. U protivnom izlazak na EU tržište je jako težak I komplikovan. Tako se sir “Trapist” može kupiti izvan BiH i to u Hrvatskoj, bilo
je izvoza za Italiji, a sir se može
kupiti i u Njemačkoj. Razgovaralo se kaže nam Budimir, i oko izvoza za Japan,
ali u nedostatku sporazuma izmedu BiH i Japana izvoz nikada nije realizovan.
Slične problem je imalo i Udruženje “Okusi Hercegovinu”. Oni
su zajedno sa Udruženjem proizvođača
“Hercegovački sir iz mijeha” prije nekoliko godina pokretali priču o zaštiti
ovog sira ali bezuspješno. U međuvremenu su Udruženja prestalo sa radom i sva priča oko
zaštite je stopirana.
ZAŠTITA U EU
I dok čekamo da prvi bh proizvod bude zaštićen na nivou EU,
pogledajmo kakva je situacija u komšiluku i EU.
Trenutno je EU
registrirano više od 3450 naziva proizvoda (iz zemalja članica) – iz kategorije
hrane (1577), vina (1624) te jakih alkoholnih pića (258) i 5 aromatiziranih
vina.
Najviše zaštićenih
proizvoda u EU imaju Italija (873) i Francuska (747).
Kad je riječ o hrani,
susjedna Hrvatska u EU ima 20 proizvoda zaštićenog geografskog porijekla (ZOZP)
i još 15 sa zaštićenom originalnosti (ZOI). Neki od zaštićenih proizvoda su
neretvanska mandarina, lička jagnjetina,
istarsko maslinovo ulje, dalmatinski, drniški i krčki pršut, slavonski kulen, lički
krompir, zagorski puran…
Zanimljivo je da je
Hrvatska neke proizvode zaštitila zajedno sa Slovenijom. Tako je ove godine
meso istarskog goveda boškarina upisano
u registar zaštićenih oznaka originalnosti i zaštićenih oznaka geografskog
porijekla. Prije boškarina, Hrvatska i Slovenija su zajedno zaštitile istarski
pršut i istarsko maslinovo ulje. U proceduri zaštite kod Europske komisije još
su dvije zajedničke prijave Slovenije i Hrvatske – za istarski ovčji sir i
istarski med.
U susjednoj Srbiji je
79 proizvoda zaštićeno na nacionalnom nivou, a samo tri na međunarodnom– “Leskovački
domaći ajvar”, “Homoljski med” i “Kišov Bermet, međutim na nivou EU i dalje nema nijednog proizvoda iz Srbije koji ima
zaštićeno geografsko porijeklo.