Još jedna privremena mjera u nizu, tako bi se mogla okarakterisati odluka Vlade Federacije BiH da dostavi Nacrt zakona o izmjenama Zakona o porezu na dohodak. Naime, čelnici federalne izvršne vlasti izvijestili su javnost da će izmjena pomenutog zakona podrazumijevati uvođenje “plaćanja učinka radnika u iznosu od 200 KM”, a koje neće biti oporezovano.
Potom bi, najavljeno je iz Vlade, bila donesena uredba kojom bi se svi poslodavci obavezali da primjenjuju istu.
Ukoliko bi izmjena zakona bila usvojena u oba doma Parlamenta FBiH, novi metod obračuna bio bi na snazi od 1. januara naredne godine.
O reformama pričali, ali ne i sprovodili
Ukratko, trenutna minimalna plata u Federaciji BiH iznosi 619 KM, i ona se ne bi mijenjala i na taj iznos bi poslodavci plaćali poreze i doprinose kao i do sada. Stavka po imenu “Učinak od 200 KM”, bi se dodao na minimalnu platu, ali za taj iznos poslodavci ne bi plaćali državi poreze i doprinose. Ostaju još topli obrok i prevoz kao neoporezive kategorije, ali one do sada nisu bile obavezne za sve poslodavce.
Koliko će osobi koja prima minimalnu platu, ili manju od 1.000 KM, značiti povećanje za 200 KM, upitno je, s obzirom da taj iznos ne može pokriti ni trećinu potrošačke korpe. Cijene života nisu prestale rasti, naprotiv, došlo je do poskupljenja određenih usluga, poput korištenja električne energije.
Kada je riječ o predstavnicima trojke (SDP, Naša stranka i NiP), odnosno strankama koje čine izvršnu i zakonodavnu vlast u FBiH, treba podsjetiti da su kadrovi ovih stranaka u prethodnih osam godina ispunjavali medijski prostor pričom o potrebi implementiranja fiskalne reforme i usvajanja novih zakona o porezu na dohodak, zakona o doprinosima i zakona o minimalnoj plati.
Na ovoj priči su dominirali u kampanji, pa čak i osvojili opće izbore 2022. godine, obećavajući kako će im prvi prioritet biti rasterećenje privrede i poboljšanje statusa radnika.
Dolaskom na vlast, s pričom se nastavilo, ali konkretan rad izvršne vlasti koju čine pomenute stranke, te HDZ BiH, HDZ 1990 i Snaga naroda nikada nije počeo.
Priča se uglavnom sastojala od obećanja ministara (malo Vojina Mijatovića, malo Tonija Kraljevića), a malo i premijera Nermina Nikšića. Oni su se smjenjivali, i utrkivali ko će obećati novi datum za usvajanje fiskalnih zakona, i sva ta dosadašnja obećanja su ostala – neispunjena.
Lista apsurda
Danas, nakon godinu i sedam mjeseci vladavine pomenute garniture, u Nacrtu zakona o porezu na dohodak saznajemo da “postoji svijest o potrebi reforme fiskalnog sistema”, ali da “trenutno nema vremena za detaljnu pripremu tih reformi”.
Dakle, nakon 19 mjeseci smo obaviješteni da federalna Vlada, pazite sada, trenutno nema vremena za detaljnu pripremu reformi.
Od čega to Vlada nema vremena da se bavim svojim poslom, te kako gleda na najavljeno uvođenje “neoporezivog učinka od 200 KM”, pitali smo ekonomskog stručnjaka Igora Gavrana.
“Ovdje imamo jednu cijelu listu apsurda koji ostavljaju utisak izuzetnog neznanja o prilično osnovnim pojmovima koji se tiču obračunavanja plaće, odnosno šta je oporezivo, a šta ne i šta je obavezno, a šta nije. S jedne strane se pojavljuje i bezobrazluk, jer već nakon nekoliko godina vrlo tankih rezultata, reći da se nema vremena za suštinsku reformu je blago rečeno čudno. Ovi ljudi koji su sada u Vladi su još u izbornoj kampanji, a pogotovo kada su preuzeli vlast, najavljivali fiskalnu reformu. Još ranije kada su postojali prijedlozi fiskalnih zakona prethodne vlade koji na kraju nisu prihvaćeni, oni koji su ih tada odbacivali su također imali primjedbe i najavljivali da će biti nešto bolje i očekivalo se da to bolje bude predloženo kada su došli na vlast”, ističe za Buku Gavran.
Čime se Vlada bavi ako nema vremena?
Napominje da smo od čelnih ljudi Vlade FBiH imali striktna obećanja s datumima, da će od 1. januara 2024. godine biti minimalna plaća 1.000 KM i da će fiskalna reforma biti završena.
“Od toga ništa nije bilo i tada se isto reklo da se nema vremena, i evo, prolazi godina i dalje se nema vremena. Čime se, onda, ova Vlada bavi ako nema vremena? Kada govorimo o prioritetima, na istoj ovoj konferenciji za medije Vlada je najavila da će nekada uskoro naložiti da se pokrene sanacija pruge u Jablanici. Potpuno je van svake pameti da se sada govori o pokretanju sanacije, kada je ta sanacija trebala da traje već sedmicama i da bude završena. Znači ni to nije prioritet. Nešto što predstavlja ogroman udar na privredni život, Vladi nije prioritet jer se ništa ne dešava oko te obnove i ko zna kada će se desiti. Nije prioritet ni fiskalna reforma, pa šta je onda tačno prioritet i koji je to strašni poduhvat kojim se Vlada bavi”, pita se naš sagovornik.
Na konstataciju Vlade “da postoji svijest o potrebi fiskalnih reformi”, Gavran kaže da to nije tačno, jer “da postoji davno bi se sve izvelo”.
“Zašto se to ne čini na jedan normalan način, dakle setom fiskalnih zakona, koje samo treba zamijeniti novim, te da dobijemo novi obračun plaće koji će omogućiti da primanja budu viša. Umjesto da se to uradi, Vlada pokušava s nekim “frankenštajnskim” modelom kao da smo u ratu, pa se donose uredbe sa zakonskom snagom, i najavljuje se donošenje nekog dodatka za učinak. Po svakoj logici, i ekonomskoj i jezičkoj, dodatak za učinak je nešto što zavisi od performansi i rezultata. Dakle, ne može nikako biti obaveza. Ako je obaveza, onda to nije dodatak za učinak i zašto se tako zove. A ako je stvarno vezano za učinak, onda možemo unaprijed svi u javnom sektoru sebe proglasiti izuzetno uspješnim i automatski dodijeliti ovaj dodatak, a u privatnom se većina radnika može slikati, odnosno ili će ga teškom mukom zaraditi, ili ga neće nikako dobiti”, naglašava Gavran.
Ekonomista se osvrnuo i na dio najave zvaničnika u kojem se govori o obaveznom toplom obroku i prevozu.
“Svaki radnik u Federaciji zna da te stvari nisu garantovane. Mi imamo kompanije koje potpuno logično i bez ikakve eksploatacije radnika, zbog prirode procesa, imaju organizovanu ishranu u okviru firme i naravno da onda ne isplaćuju duplo topli obrok kao naknadu. Imamo kompanije koje isplaćuju topli obrok u jako različitim iznosima. Taj isti federalni premijer Nermin Nikšić je 2023. godine praktično proslavio dogovor u ArcelorMittalu u Zenici gdje je kompanija prihvatila da poveća raniji iznos toplog obroka na nivo od 7.50 KM dnevno, što je daleko ispod ovog nivoa koji sada taj premijer i ta Vlada najavljuje kao da će biti garantovan svakom radniku. Kako će biti garantovana ako velike kompanije poput ArcelorMittala nisu bile spremne tada da to isplate i ne mislim da će biti spremne i sada. Kako natjerati firme ako ne mijenjamo i propise o toplom obroku, da isplate ga u određenom iznosu? Kako natjerati nekoga da isplati naknadu za prevoz ako možda radnik živi 100 metara od firme i koji po sadašnjim propisima nema pravo na tu naknadu jer jednostavno nije dovoljno udaljen i prevoz do posla mu nije potreban?”, brojna su pitanja koja je postavio Gavran u razgovoru za Buku.
Strane investitore čekaju privremene mjere umjesto povoljnog poreskog sistema
Konstatuje da je u posljednjoj najavi Vlade mnogo apsurda, te da nam treba fiskalna reforma i rasterećenje poslodavaca, ali ne na način kako je to izvršna federalna vlast zamislila.
U svemu ovome je važno pitanje kakva se poruka šalje stranim ulagačima ako vide da ovdje nema povoljnog poreskog sistema, već da su konstantno na snazi neke privremene mjere?
“Kada govorimo o privlačenju stranih i domaćih ulagača, kako može doći ulagač u zemlju gdje se najavljuje: ‘eto na neki način ćemo nešto donijeti od ove godine, pa onda ćemo naredne godine nešto promijeniti, pa ćemo 2025. nešto uraditi drugačije’? Moraju poslodavci da znaju šta ih čeka, koje će imati obaveze, hoće li ih neko prisiliti da nekome povećaju platu nevezano za učinak ili će neki drugi poslodavac moći isplatiti manje”, kaže Gavran.
Po ko zna koji put funkcioneri Vlade FBiH su neusvajanje fiskalne reforme pokušali opravdati pričom o uvođenju online fiskalizacije. To je već dobrano istrošena priča, jer se više od godinu koristi kao izgovor za neprovedene reforme.
“Svaka fiskalizacija u Bosni i Hercegovini u oba entiteta najavljivana je kao potpuno ista priča: ‘riješit će problem izbjegavanja poreza, omogućit će evidencije i praćenje, neće više biti moguće neizdavati račune’, a onda se nakon nekoliko godina kaže: ‘evo, sad imamo najnoviju fiskalizaciju, ona će sad sve to riješiti’. Pa, što ona prethodna nije riješila i ko nam garantuje da će ova riješiti? Online fiskalizacija se počela najviše promovisati upravo kao izgovor zašto nema fiskalne reforme, jer eto ne možemo prije ući u reforme jer nemamo sredstava dok ne uradimo online fiskalizaciju. Naravno da se ona u vrijeme savremenih tehnologija mogla uraditi odavno, ali mi volimo da pričamo i najavljujemo, pa opet kažem, ako se nije pruga dosad mogla obnavljati, ne znam ko uopšte ima ikakav osjećaj o prioritetima”, zaključuje Gavran.